Preminuo je trener svih trenera, voljeni Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro se dugo borio s karcinomom, a teškoj je bolesti podlegao samo dan prije svog 88. rođendana.
Iako je bio poznat po svom vječnom optimizmu i hrvatska ga je javnost navikla vidjeti veselog i nasmijanog, u posljednjih se godinu dana moglo primijetiti da ima puno teških trenutaka i da ni njemu više nije lako pronaći optimizam.
Ovog je ljeta zabrinuo i rastužio svoje brojne obožavatelje zaista mračnom i depresivnom objavom na Facebooku u kojoj se prisjetio brojnih teškoća koje su ga pogodile tijekom života koji zaista nije bio lagan.
'Borim se, naime, s permanentnom mišlju da je moje vrijeme prošlo i da polako odlazim s ovoga svijeta. Moji prijatelji, igrači iz moje generacije, svi su oni već odavno sahranjeni. Samo sam ja živ. Život je kratak, kaže to i Andrić u ovoj velikoj knjizi, a ja sam se - kada gledam ovako unatrag, na što me ova knjiga konstantno tjera - napatio i previše’, započeo je Ćiro.
U nastavku se prisjetio svog teškog djetinjstva i majke, ali i zdravstvenih problema i razočaranja u karijeri.
‘Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja…’, pisao je Ćiro.
‘A, moja majka, koja je bila jedna svetica, i koja je toliko vjerovala da ću ja uspjeti u životu te da ću postati netko i nešto, nije doživjela da vidi kako sam uz mukotrpan rad naposljetku ipak napravio nešto od sebe. Umrla je u vrijeme moje najveće bijede i to mi je neizmjerno žao jer znam kako roditelj, pogotovo tako plemenit kao što je to bila moja majka, želi da mu dijete uspije. U amanet mi je ostavila da se pobrinem za svoje sestre iako sam bio najmlađi, toliko je, eto, bila uvjerena u moj uspjeh, a ja sam to zaista i učinio. Tješim se time da je ona to negdje odozgo ipak vidjela, ali da vam budem iskren, mala je to utjeha…’, zaključio je tad.
U svojim posljednjim obraćanjima javnosti davao je do znanja da se pomirio sa sudbinom.
‘Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Što ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti... Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo’, rekao je našoj novinarki Antoniji Nazor u ranijem intervjuu za Story.
Rastužila nas je i posljednja izjava koju je dao Antoniji nedugo prije smrti.
‘Ja sam ti tako bolestan... Tako mi je teško’, kroz suze nam je govorio. ‘Ova jeb*** bolest cijelog me zaokupirala. Mučim se, patim se. Velike bolove imam, tako, eto... Što ću ti reći, Antonija moja?’
‘Ne mogu, ljubavi, noge me ne drže više od silne vode, idem na infuziju... Situacija je teška, eto, da ti budem iskren. Vrlo, vrlo teška... Rak mi je otišao na sve kosti, i na najgore i najopasnije mjesto - jetru. I uništava sve polako i sigurno, i tako’, rekao je.
Od nje se oprostio tužno, ali u svom stilu.
‘U pi*** materinu ćemo se vidjeti, svaki tren trebam umrijeti, ljubim te, ćao!’, rekao je Ćiro.
Fotografije Miroslava Ćire Blaževića sa suprugom Zdenkom pogledajte u galeriji:
