Davor i Elio - strašni sud "Plesa sa zvijezdama"

Iako ih mnogi doživljavaju kao strašan sud i ne bi se usudili zaplesati pred njima 35-godišnji Davor Bilman i 51-godišnji Elio Bašan ipak su ljudi 'od krvi i mesa'. Ugledni međunarodni plesni suci dugogodišnji su prijatelji i suradnici, dok je Elio decentniji u ocijenjivanju, Davor je beskompromisniji, no kad podignu palicu sa desetkom, plesni parovi itekako imaju razloga za zadovoljstvo. Iako naizgled suzdržani, simpatičan dvojac otkrio nam je nešto o sebi. Puljanin Elio doživotni je zaljubljenik u dobro društvo i život, sa plesnom i životnom partnericom Patricijom Miletić drži školu u kojoj polaznici imaju prilike naučiti gotovo sve vrste plesa, a Davor, osim u skijanju, uživa i u poslu trenera za prodajne, komunikacijske i voditeljske vještine. Ono što Bilmanu posebno izmami osmijeh na lice je spomen njegovog 11-godišnjeg sina Lea. Story: Bliži se kraj i ovogodišnjeg 'Plesa sa zvijezdama'. Što mislite o kandidatima i vidite li pobjednika? Elio: Sudionici su dobro izabrani i po godinama i profesiji, imamo i mlađe i starije i sportaše, glumce, pjevače, kao i svake godine. Teško je reći tko će biti pobjednik obzirom na pravila igre, ali po stručnom sudu u ovom trenutku Nera Stipičević je najkvalitetnija plesačica. Da li će njezina popularnost od strane publike biti jednaka u samoj završnici, to je teško reći, ali po meni je iznimno dobra. Davor: Složio bih se sa Eliom. Što se tiče plesa i ocjena vidi se da Nera prednjači, a kako će biti u finalu tko zna. Story: Prilaze li vam ljudi da se upoznaju? Da. Uglavnom me stariji više prepoznaju, makar mi i klinci prilaze. Vole se slikati, a Davor i ja smo dobitna kombinacija. On je visok, mlad, ćelav, a ja sam sitan. Odmah nas prepoznaju. Zanimljiva je stvar što me i mladi dečki pozdravljaju, a žene stave fotku na facebook. Dnevno imam deset zahtijeva za prijateljstvo Davor: Sa mnom se slikaju ako sam sa Eliom. Kad mi muškarci priđu to je uglavnom da me kude zato što subotom ne mogu gledati normalne stvari nego 'Ples sa zvijezdama'. Story: Kad vidite ljude koji nisu plesno nadareni, bude li vam ih žao, ili su vam smiješni, ili im se divite? Elio: Meni ih nije žao. Drago mi je što su uopće pristupili i imali hrabrosti doći ispred miljunskog auditorija i baviti se nečim što im nije struka. Primjerice sportaši ili rock glazbenici. Bitno je da znaju da je to igra, i da im nije teško prihvatiti poraz, da su sportaši u srcu. Davor: Sve troje, samo ovisi u kojem omjeru. Uglavnom im se divim, pogotovo kad im ples nije područje. Pripreme za emisiju su kratke i da je čovjek ne znam kakav talent ne može naučiti ples tako brzo. Moraju se poklopiti volja, predispozicije i pravi učitelj da vidi rezultat. Story: Već ste petu godinu u vrućoj sudačkoj stolici, jeste li se vas dvoje sprijatelji u studiju ili se znate od prije? Davor: Elio i ja se znamo jako dugo, bio je moj učitelj. Rekao bih da jako dobro surađujemo. Elio: Slažem se da smo jako dobar tim. Različiti smo u verbalizaciji onog što vidimo na plesnom podiju, ali se u ocijenjivanju jako ne razilazimo. Story: Ispada da je učenik nadmašio učitelja, barem što se strogoće tiče. Davora publika doživljava kao najkritičnijeg člana žirija, a vas kao najblažeg. Jeste li namjerno zauzeli takve stavove, uvjetovane licencom, ili je u pitanju karakter? Elio: Prirodno je tako došlo. Ovisno kako se tko postavio prema situaciji. Davor po meni uopće nije zločest dečko. Ima samo svoje kriterije dok sam ja više diplomat i džentlemen. Davor: Ljudi koji su jednako stručni, mislim na plesne suce, mogu imati različita mišljenja, jer to nije posao kojeg možete izmjeriti štopericom i metrom. A što se tiče ovog jesmo li podijelili uloge, to nas ispituju već pet godina. Odgovor je uvijek isti. Priroda mog posla kojim se inače bavim utječe na to da više gledam kako da ljudi napreduju i naprave nešto bolje. Pokušavam na taj način pomoći, jer pomažemo kad nekome kažemo što bi trebao popraviti. Story: Kako biste opisali jedan drugog u par riječi? Davor: Vječno mladog, optimističnog i živahnog. Elio: Vrlo korektnim, poštenim i perspektivnim u svemu čime se bavi. Story. Jeste li nekad imali neugodnosti sa kandidatima? Elio: Znalo je biti po hodnicima sitnih podbadanja i komentara: 'Zašto ste nas ocjenili tim ocjenama?' Ljudi nekad zaborave da je naša uloga takva da ocjenjujemo, ne možemo svima dati desetke. Trebamo biti realni i objektivni, subjektivni moment smanjiti na minimum da se držimo kriterija struke. Čim kandidat ispadne, nastane problem. Za neke moram reći da su džentlemni, bilo ih je i ove godine, a neki jednostavno ne znaju podnijeti poraz i u drugome traže krivce. Misle da su dobri, ali realno situacija nije takva. Davor: Ono što je Elio rekao, od početka smo zajedno pa smo proživljavali nekad sitne neugodnosti, ali koliko ljudima dopustite da vam se približe toliko će vas to pogađati. Za mene je posebno tužno kad neki vrhunski sportaš ne može prihvatiti poraz, pitam se koliko je to sportski. Story: Kad ste se zaljubili u ples? Elio: Na kraju srednje škole. Volio sam plesati i ranije. Razlog je bio razonoda i zabava tek toliko da dobijem neku kulturnu razinu. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću biti u tom sportu i natjecati se i na kraju krajeva baviti se plesom. Davor: Mene je mama sa 14 upisala u plesnu školu, a u njega sam se zaljubio već za tjedan dana nakon što sam vidio učiteljicu. Story: Elio neko vrijeme proveli ste u Londonu zbog plesa. Po čemu pamtite to razdoblje? Prvi put sam u Englesku otišao 1981. sa tri plesna para. U to vrijeme smo bili vrlo kvalitetni. Odlazili smo pet puta godišnje po dva tjedna i natrag. Početkom 90., moja plesna partnerica Patricija Miletić i ja otišli smo u London kako bi položili sve ispite. Planirali smo otići raditi i u Ameriku, a ja imao ponudu za Miami, međutim nismo pristali. Otvorili smo školu u Italiji, pa u Hrvatskoj. Tako je krenuo naš Savez. Stvorila se potreba za sucima, tako da smo Patricija i ja prvi hrvatski učitelji i suci. Trebalo je progurati turnire, organizirati sustav natjecanja. Pripomogli smo oko formiranja Plesnog saveza. Story: Završili ste za brodograđevnog inženjera. Što vam je ipak veća ljubav? Elio: Definitivno mi je ples i ljubav i profesija i hobi i obitelj. Nešto što me jako drži, cijeli dan sam u tome. Od kad se dignem ujutro počinjem sa razgbavanjem i vježbanjem, svaki dan radim na usavršavnju. Odlazim na stručne seminare, u dvorani sam od pet popodne do jedanaest. Brodogradnja je samo na papiru, iako sam pet godina radio kao inženjer. To je bila ljubav iz mladosti, a ples mi dolazi iz duše. Story: Supruga Vesna i vi držite plesnu školu 'Diva'. Pripremate postdiplomski iz poslovnog marketinga. Jeste li pri kraju sa ispitima? Davor: Isto kao i prije dvije godine. Nisam baš dobar student. Ostalo mi je pet ispita, imam neke druge prioritete. Završit ću sigurno onda kad mi to postane najvažnije. Story. Elio kako ste upoznali Patriciju? U početku smo bili cura i dečko, onda je naš odnos postao i poslovni kad smo počeli zajedno plesati i natjecati se. Znam da je jako teško imati curu i biti sa njom, a s druge strane se natjecati i provoditi po tri sata u dvorani. Mislim uspije se sve, a naša priča traje jer nije lako naći nekog profesionalca da te prati obzirom na godine uloženog truda. Konkretno u mom slučaju Patricija i ja vodimo plesnu školu 'Dansel' u Rijeci i Puli. Komplementarni smo. Story: Koje su to kvalitet koje cjenite kod Patricije? Jako je inteligentna i uvijek je bila zgodna. Nije problem u ženama, ima ih. Treba imati u ženi i prijatelja, treba znati i razgovarati. Danas je to jako teško naći. Zato ima puno mladih ljudi koji su sami jer ne mogu naći nekoga tko im paše. Story: Zašto ste niste nikad oženili? Nikad nisam bio familijaran tip. Obitelj mi nije nešto najvažnije. Story: Davore sa suprugom Vesnom imate 11-godišnjeg sina Lea. Kakav je dječak? Dobio je ime po čokoladici Leo jer sam je u to vrijeme obožavao, a tada je bio popularan i film 'Titanic'. Pošto je na početku puberteta, uvijek postoji mogućnost da ga netko ismijava ako kaže da trenira ples. Nismo ga željeli forsirati. Mogu reći da ima ritma, a što se tiče plesa, sam će odlučiti. Story: Koje biste životne vrijednosti voljeli usaditi Leu? Svom sinu ne želim usađivati nikakve vrijednosti ( ionako kažu da kao djeca primimo većinu nesvjesnih uvjerenja i vrijednosti od svojih roditelja do 7 godine, pa mislim da sam taj posao obavio ili zakasnio obaviti, ovisno sa koje strane gledate). Želim mu samo omogućiti da postane svjestan svojih životnih vrijednosti i da si može uskladiti svoj život sa njima. Ako život shvatite kao kolač, a sastojke za njega kao vrijednosti, onda se trudim da moj sin ispeče kolač koji obožava jesti svaki dan, a hoće li on biti prema receptu iz najbolje kuharice ili osjećaju - neka odluči sam. Story: Kad biste slagali po prioritetima ljubav, posao, zdravlje, što biste stavili na prvo mjesto? Davor: Uvjerenja sam da su prioriteti u životu vrlo promjenjiva kategorija, pa jako ovisi u kojem trenutku pitate osobu da vam rangira ove tri stvari. Sigurno je da od nečega morate živjeti. Kažu da ne živite ako ne volite nekoga u nekom obliku, a iskusniji i mudriji kažu samo da je zdravlja, a ostalo će doći. Pa moj odgovor na to pitanje danas je : zdravlje, posao, ljubav. Nisam siguran hoće li to biti tako ako me pitate sutra. Story: Davore vas bije glas pomalo hladnog, distanciranog čovjeka. Može li se vas vidjeti u potpuno opuštenom izdanju? Davor: Ja sam ga vidio. Čak i nedavno. Inače u zadnje vrijeme se više bavim plesovima koji nisu standardni, primjerice salsom. Čovjek koliko god je stručan mora raditi na sebi u svakom pogledu. Story. Elio osim što sam čula da ste miljenik žena, priča se i da odlično kuhate.... Volim kvalitetno jesti i dobro kuhati. Nastojim da namirnice budu domaće i svježe, koristim puno maslinovog ulja. Čovjek je ono što jede. Za moj posao fizička sperma je važna. Ne pušim, ne pijem, nastojim puno spavati. S te strane sam atleta. Story: Pazite li i vi na prehanu? Da, volim dobro i puno jesti, i obožavam slatkiše. Story: Kako planirate provesti Božić i Novu godinu? Elio: U vrijeme Božića sam doma, provodim vrijeme bez obaveza. Lunjam gradom, pripremim dobar ručak, priuštim si sebi 'kap' dobrog vina. Dosta disciplinirano živim. Ne idem na nikakva skijanja, čuvam noge od eventualnih povreda. Baš ljenčarim jer sam inače stalno u autu. Nova godina mi ne predstavlja ništa posebno jer kroz godinu stalno putujem, izlazaka ni druženja mi ne fali. Razumijem da je mnogim ljudima doček ispušni ventil, pogotovo ako ne vode dinamičan život. Davor: Za Božić sam siguran da ću bit sa osobama koje su mi drage, a za Novu sa ljudim sa kojima se dobro zabavljam. Neću se provoditi predugo jer se trebam naspavati budući da 1. idem na skijanje u Italiju.