Neda Parmać, članica grupe Feminnem progovorila je o temi koja se često smatra tabuom, o mentalnom zdravlju, a tom je prilikom progovorila i o vlastitom iskustvu s depresijom.
Otvoreno je priznala da se borila s depresijom i anksioznošću, ali i da je dvije godine pila lijekove.
'Moj najveći problem je strah od nepoznatog. Budućnost je najveća nepoznanica. Moj posao je prilično nesiguran. Ne znaš gdje ćeš biti za godinu ili dvije. Svaki put kad se uhvatim razmišljati o budućnosti, nije mi dobro. Ja npr. mogu ostati bez glasa, a to je jedina stvar od koje živim. U vrijeme korone smo shvatili koja su zanimanja najcjenjenija. Bez mog zanata svi mogu. Ono kako sam riješila svoj problem, a bio je velik, bila je odluka da prestanem razmišljati o budućnosti’, govori Neda.
Istaknula je važnu činjenicu da karakter nema veze sa sklonosti ka depresiji koja se dogodila i njoj koja je, kako kaže, uvijek bila veseljak.
‘Nečiji karakter nema veze s tom bolesti. Uvijek sam bila veseljak. Činjenica je da se depresivna osoba može doimati kao najsretnija osoba, pa to ljude zbunjuje. Vidimo glazbenike koji si oduzmu život, a ljudi komentiraju ‘kako je bio veseo’. Ne znam može li moje svjedočenje nekome pomoći, mislim da svi moraju sami doći do određenih zaključaka.
Mislim i da se ljudi danas sprijateljuju na osnovu problema i onda se time hrane. Hrane se negativnim informacijama. Zabranila sam svojim prijateljima da pričaju o negativnim stvarima ispred mene. Naravno da će mi se požaliti, no ne dam im da upadaju u to. To je najzačaraniji krug koji postoji. Ljudi se u to zapliću, pa problem postane i veći nego što je’, ispričala je za Slobodnu Dalmaciju.
‘Mi uvijek težimo nečem većem, želimo više i veće od onog što imamo. Mislim da je lijek protiv depresije prihvatiti svoje trenutno stanje, biti zadovoljan s onim što imaš i ne uspoređivati se s drugima, težiti višem, ali se ne ‘bedirati’ kad vidiš da netko ima više od tebe. Ja sam došla do toga da me ne zanima nitko drugi’, ističe Neda.
Tvrdi da njoj osobno lijekovi nisu pomogli, a pila ih je, kaže, dvije godine.
‘Već s 19 sam bila na Xanaxu i Zoloftu, pila sam ih dvije godine. Međutim, nije mi pomoglo. Nisam tada izašla iz svog 'mindseta', nema te tablete koja ti može očistiti misli. U zadnje vrijeme sam išla na autogene treninge, da se podsjetim što si trebam ponavljati. Imamo mi svoja razdoblja, moramo dozvoliti emociji da odradi svoje, kada se osjećam loše, dozvolim si da sam dan-dva loše. Ono što mi pomaže je da mantram i ponavljam ‘sve je super, sve je super’. Ekipa me već zeza oko toga, ali na kraju sve je super i bit će! Tako da meni tablete nisu pomogle. Pomaže mi i tjelovježba, kad osjetim da nisam dobro, obučem tenisice i idem trčati’, zaključila je.
