Velika europska turneja Rogera Watersa i njegova projekta ‘The Wall’ otvorena je spektakularnim koncertom u Portugalu, a legendarni glazbenik je 13. travnja nastupio u zagrebačkoj Areni. Koncert u Zagrebu ponudila je obožavateljima Rogera Watersa i Pink Floyda jedinstvenu priliku da prvi put uživo vide obnavljanje zida u cijelosti, s posebno izrađenom i umjetnički dorađenom pozornicom.
Story: Zašto ste odlučili ponovno oživjeti ‘The Wall’?
Imao sam turneju prije nekoliko godina. Polovica showa sastojala se od ‘Dark Side of the Moon’. Uživao sam u obnavljanju klasičnog djela i onda mi je moja zaručnica Laurie savjetovala da bih možda trebao napraviti ‘The Wall’. Rekao sam da ne mogu, ali stalno sam razmišljao o tome. Bilo je teško čak i 1980., mnogo smo novca potrošili radeći to, no mislio sam da bi ipak bilo moguće to realizirati. Pričao sam s Markom Fisherom, koji je bio zadužen za izvedbu originala i rekao mi je da bismo to mogli napraviti te da bi sada bilo puno lakše nego što je bilo onda. Tehnologija je napredovala, a ljudi danas troše puno više novca na ulaznice nego što su nekada. Rekao sam: “U redu, učinit ćemo to.”
Story: Jeste li očekivali toliki uspjeh albuma?
Prije trideset godina, kada sam stvarao ovaj album, bio sam preplašen mlad čovjek. Možda ne toliko mlad, imao sam 36 godina. Dugo mi je trebalo da se riješim svih strahova. Svejedno, u godinama koje su uslijedile postalo mi je jasno da je možda cijela priča o strahu i gubitku alegorija za mnogo šira pitanja. Nacionalizam, rasizam, seksizam, religiju - što god! Svi ti problemi utjecali su na strah koji je obilježio moj prijašnji život. Ova nova produkcija pokušaj je usporedbe i osvještavanja naših trenutačnih problema.
Story: Što vaši obožavatelji mogu očekivati na zagrebačkom koncertu?
Sam koncert počinje razbijanjem zida. U prvom dijelu koncerta zid se počinje graditi, u drugom dijelu svira se iza ponovno izgrađenog zida, a sve se to odvija ispred očiju gledatelja. Razvili smo potpuno novu grafiku i vizuale da bismo ilustrirali priču i pjesme, koristeći pritom ekran veličine 700 četvornih metara, a tu su i razni specijalni efekti, poput prikaza originalnih slika Geralda Scarfea, aviona, pirotehnike, divovskih lutaka, raznih projekcija i još mnogo toga. Svaku sam pjesmu ponovno obradio prigrlivši nove tehnologije i specijalne efekte kako bi genijalnost ‘The Walla’ u potpunosti došla do izražaja. Propustit ćete iznimno zanimljivu stvar ako ne dođete. Riječ je o mladom muškarcu koji je uplašen, skriva se i gradi zid zbog straha od ljudi i veza.
Story: Konstrukcijom zida odali ste počast vojnicima koji su živote ostavili u ratu?
Na mojoj službenoj stranici www.rogerwaters.com nalazi se apel svim članovima obitelji poginulih vojnika da pošalju fotografiju koju ću projicirati na zidu tijekom koncerta kako bi svaka žrtva rata postala, metaforički rečeno, još jedna cigla. Imamo i tri lika koji su poput grafita na zidu - muslimanka, dječak koji je židov te jedan kršćanin. Tijekom showa pokušavam ljudima pokazati da nas od malih nogu uče mrziti. Naime, ako ste židovsko dijete, sigurno se niste rodili misleći kako su Palestinci prljave svinje, ili obrnuto. Ako ste musliman u Iranu, niste se rodili vjerujući da Izrael ne bi trebao postojati i da bi trebao biti izbrisan s lica zemlje. Dakle, od malih nogu uče nas mržnji i netoleranciji.
Story: Jeste li već bili u Hrvatskoj? Hoćete li razgledati Zagreb?
Da, imao sam prilike. Kad sam bio mlad, dosta sam putovao. Išao sam često u Grčku, pa sam putovao iz Austrije u Ljubljanu i Zagreb da bih nastavio do Beograda. Nekoliko sam puta i autostopirao. Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Nikad ne idem u razgledavanje grada. Pogotovo kad radim. Zapravo, ne idem ni kada ne radim. Ali čuo sam da imate dobru hranu i vino. To mi se sviđa.
Story: Vodite relativno miran obiteljski život u New Yorku.
Nije baš toliko miran. Ima toliko toga što želim napraviti, a na projektu ‘The Wall’ radim po cijele dane. Želim izdati još jedan album, a mnogo vremena posvećujem i operama. Očekuje me i puno putovanja u Brazil jer se moram dogovarati s redateljem i orkestrom.
Pripremio Vinko Paić
u Fotografije Story Press, Rex 
