Iako se do prije nekoliko godina nije mogla zamisliti na modnim pistama Hrvatske, kao ni na onima u velikim modnim prijestolnicama, Kristina Šalinović danas osvaja simpatije svjet­ski poznatih dizajnera i naslovnice vrhunskih modnih časopisa. Nedavno je tako osvanula na naslovnici talijanskog Voguea; postignuće na kojem joj svakako treba čestitati pogotovo ako uzmemo u obzir da je ta 20-godišnja Makaranka prva Hrva­tica kojoj je to uspjelo. I to gotovo preko noći. Od dolaska u matičnu agenciju Talia Model, do otvaranja revije Marca Jacobsa za Louis Vuitton prošlo je malo vremena, no i to je bilo predugo za kultnog Toma Forda koji je Hrvaticu neobične ljepote upitao gdje je bila posljednje tri godine. Odgovor na to pitanje, kao i na ono zašto se toliko dugo opirala ideji da postane manekenka, donosimo u ovom intervjuu iz kojeg se, među ostalim, iščitava da je Kri­stina, unatoč planetarnom uspjehu, i dalje ostala jednostavna i skromna djevojka.

Story: Kakav vas osjećaj obuzima kada čitate naslove u medijima kao što su: ‘Prva Hrvatica na naslovnici talijanskog Voguea’, ‘Jedan od pet modela budućnosti’ ili ‘Makaranka koja je osvojila svjetsku modnu scenu’? Osjećam se ponosno, ponekad ni sama ne mogu vjerovati što mi se sve dogodilo u posljednjih godinu dana. Story: Prema vašem mišljenju, kako izgleda model budućnosti? Teško je to reći, trendovi u modi danas se uistinu brzo mijenjaju, a s njima i tim cura koje se traže. Danas jesi, sutra nisi. Zato mislim da su modeli budućnosti kameleoni, cure koje mogu odrađivati sve vrste snimanja i spremne su na promjene.
Story: Pročitala sam da u početku niste pretjerano vjerovali u sebe. Niste željeli biti manekenka, nego frizerka ili kozmetičarka. Ne bih rekla da nisam vjerovala u sebe, nego se uopće nisam zamišljala u tom svijetu. Nikad nisam ni pomislila da bih mogla biti model, niti sam to priželjkivala, sve dok mi sve više osoba nije počelo govoriti da pokušam. I onda kada sam se nakon završenog školovanja napokon odlučila okušati, svidjelo mi se, i u meni se javila velika ljubav prema modi. Story: Kako je počela vaša modna priča? Dok sam na rivi u Makarskoj radila kao hos­tesa, prišao mi je jedan modni agent i počeo me nagovarati, a poslije i moje roditelje, da napus­tim školu i počnem se baviti modelingom. No to mi tada nije padalo na pamet. Kao što sam rekla, tek nakon što sam završila srednju školu, počela sam pomalo razmišljati o tome. U me­đuvremenu sam se preselila u Zagreb, javila u jednu modnu agenciju, došla na Cro-à-Porter, upoznala Tihanu Harapin Zalepugin i tako je sve počelo. Story: Modeli obično maštaju o svjetskoj karijeri i odlasku u neku od modnih prijestolnica. Vi ste se jako teško odlučili na odlazak u inozemstvo. Zašto? Zato što sam željela završiti školu, a i posao koji sam tada radila pružao mi je sigurnost. Tada sam još modeling shvaćala kao priliku za dodatni džeparac. Ali što sam više snimala u Hrvatskoj, to sam željela biti sve bolja u tome. S obzirom na to da se kod nas od modelinga teško može živjeti, odlučila sam se okušati u inozemstvu - i sada ne žalim. Story: Jednom vas je prilikom Tom Ford pitao gdje ste bili posljednje tri godine. I, gdje ste bili i što ste radili? Završila sam kozmetičku i vizažističku školu, malo radila u Hrvatskoj, bila u Milanu, Pa­rizu i Londonu. Story: Iz današnje perspektive, je li vam žao što se niste prije počeli baviti manekenstvom? Mislim da je ovaj tajming dobar jer je važno najprije završiti školovanje i tek se onda posvetiti modelingu. Tada si u godinama kad imaš nekakvog iskustva i zreliji si za donošenje nekih odluka. Također, mislim da se sve događa s raz­logom i tko zna što bi bilo da sam prije počela, ovako se sve savršeno poklopilo. Story: U kojem ste trenutku shvatili da uistinu volite ovaj posao? Još na početku shvaćala sam da me zanimaju moda i uljepšavanje ljudi, a onda sam na snimanju svoje prve kampanje za Cro-à-Porter shvatila da radeći ovaj posao s vrhunskim hrvat­skim, a sada i svjetskim stručnjacima, iz prve ruke mogu naučiti neke tajne zanata. Story: Međunarodni uspjeh dogodio se prije šest mjeseci, kada ste otvorili reviju Marca Ja­cobsa za Louis Vuitton. Koje su vam misli prolazile glavom prije, za vašu daljnju karijeru presudne revije? Nisam imala pojma da ću otvarati reviju sve dok nismo imali probu, nekih sat i pol prije. Tada su me prozvali i rekli da sam broj jedan. Bila sam u šoku i imala sam veliku tremu. Ni­sam ni slutila da će ta revija napraviti toliki preokret u mojoj karijeri. To sam shvatila tek nakon završetka, kad su mi svi došli čestitati. Story: Imate li katkad tremu prije izlaska na pistu? Što se tada događa u vašoj glavi? Uvijek imam tremu. Dovoljno je samo sjetiti se koliko će očiju biti uprto u tebe i tko te sve može gledati iz prvog reda. Po glavi mi se svašta mota. Najviše je to neki strah da ne padnem, da mi ne padne haljina ili da je ne oštetim. Možda se čak više bojim da ne poremetim tijek revije ili uništim djelo dizajnera nego što se bojim neke svoje sramote. Story: Kakva je atmosfera u backstageu prije revije? Jako je užurbano jer svi žele napraviti svoj posao najbolje što mogu pa tu ima čupanja kose, bockanja kistovima u oči... Svi su živčani jer žele sebe i svoj rad pokazati u najboljem svjetlu, tako da nema ljutnje. Kad završi revija, svi su toliko zadovoljni da se isplati istrpjeti za taj trenutak. Story: U Hrvatskoj se svi raduju i dive vašem uspjehu. Kako na njega gledaju vaše kolegice u inozemstvu? Jako su ponosne na mene jer sam u kratkom razdoblju uspjela nešto napraviti. No iskreno, u inozemstvu postoji jako uzak krug cura koje poznaješ i koje poznaju tebe jer ih je jednostavno previše i stalno dolaze nove, tako da je sve to teško pratiti. Story: Kako trenutačno izgleda vaš život? U kojim gradovima boravite? New York mi je trenutačna baza. Do sada sam većinom bila u Londonu, ali zapravo po potrebi često letim u druge modne središnjice, ovisno o poslovima. Story: Postoji li osoba s kojom biste voljeli podijeliti sve što vam se događa, netko s kim biste željeli putovati? Naravno. Ponekad je teško zato što si često sam. Željela bih nekog pri­jatelja da može biti sa mnom u svakom trenutku, da možemo sve proživ­ljavati zajedno. Prije bi se znalo dogoditi da sam u istom gradu kao mo­ja najbolja prijateljica Nives Vinčić, ali sada je to rjeđe. Story: Što su vam rekli roditelji prije nego što ste otišli? Jesu li vam dali neke savjete? Roditelji kao roditelji, uvijek od njih dobijete savjete i upute koji su jako važni jer vas drže budnim. Savjeti su uvijek isti: budi lijepa, dobra i pametna. Čuvaj se i pazi što radiš. I najvažnije od svega - uvijek možeš računati na nas, što god se dogodilo. Story: Koliko vas je ovaj uspjeh promijenio? Teško je to za sebe reći, ali postala sam puno samostalnija i odgovornija. Imam malo više sa­mopouzdanja. Karakterno ne znam, to bi trebali drugi reći za mene. Ali svi kažu da sam ista Kike kao i prije dvije godine. Story: Nakon ovog uspjeha ponašaju li se neke osobe drukčije prema vama? Postoji taj neki uži krug ljudi s kojima se družim i koji je prema meni isti kao i prije. Ra­dimo iste stvari, izlazimo na ista mjesta kao i prije mog uspjeha. Ali, naravno, da primjećujem da mi se počinju javljati i neke osobe koje sam prije znala samo iz viđenja. Mislim da je to normalno, kad ti dobro ide, čini se da svatko želi biti dio toga. Story: Što vas prvo ljudi pitaju kada im kažete da ste manekenka? Obično pitaju je li istina da manekenke žive na salati. Nije istina. Story: O čemu razgovaraju uspješni modeli kada se nađu na kavi? Ne znam, to morate pitati njih, pretpostavljam o poslu, modi... Story: Upoznali ste brojne uspješne osobe iz industrije i šire. Tko je na vas ostavio posebno pozitivan dojam? Od dizajnera možda Narciso Rodriguez jer je jako normalan, otvoren i ljubazan. Ali zapravo, sa svima se može normalno popričati, rijetki glume zvijezde. Story: Pisalo se o vašem prijateljstvu s Kar­lom Lagerfeldom? Kako ste se upoznali? Na castingu. Tražio je da se upoznamo i da mu pokažem book. Poslije toga angažirao me za jedno snimanje koje je on odradio i tu smo dosta razgovarali i zafrkavali se, većinom je bila riječ o fotografiranju. Čak mi je dao i nekoli­ko savjeta. I sada kada se sretnemo, dođe me pozdraviti i pitati kako sam. Story: Niste u vezi, jer kako ste rekli u jednom intervjuu: “Ne možeš imati i ovce i novce.” Čega ste se još morali odreći zbog posla? Mislim da se u svakom poslu moraš nečeg odreći. Jednostavno nema više izlazaka, odmara­nja, dugih kava s prijateljima i druženja s obitelji. Ako se ne pomiriš s tim žrtvama, ne možeš puno toga postići. Story: Kakvi vas dečki privlače? Iskreno, nije mi toliko važan iz­gled koliko mi je važna osobnost! No prvo što primijetim na dečku su oči i osmijeh. Story: Koga smatrate najljepšim muškarcem u Hrvatskoj? Jako mi je zgodan Marko Tolja. Story: Visoki ste 1,80 metara. Je li vam visina ikada predstavljala prob­lem kada je o muškarcima riječ? Naravno da nije, svjesna sam da sam iznad­prosječne visine za žene, tako da i nemam nekih uvjeta kada je visina muškaraca posrijedi. Story: Što radite kada na nekoga želite ostaviti dobar dojam? Bilo na muškarca, nekog klijenta na castingu? Nikada se ne trudim na nekog ostaviti poseban dojam. Želim se nekome svidjeti zbog onog što jesam, a ne zbog onog što nisam. Story: Što smatrate svojom najvećom prednošću kada je o poslu riječ? Opuštenost, iskrenost i spontanost. Story: Koliko ste religiozni? Smatrate li da svatko ima neki svoj zacrtani put ili je ipak riječ jedino o trudu i radu? Prilično sam religiozna. Smatram da svi ima­mo zacrtan put u smislu da su nam predodređe­ne lijepe stvari u životu, ali naravno da ništa ne dolazi samo od sebe, za sve se treba potruditi. Story: Mnogi nisu zadovoljni svojim izgledom na fotografijama ili snimkama. Što vi najčešće pomislite kada vidite svoju fotografiju? Najčešće se smijem sama sebi jer ne vjerujem da sam to ja. Malo sam si neobična zbog odjeće i šminke, ali najvažnije je da je klijent zadovoljan, pa sam onda i ja sretna. Story: Imate pomalo otkačen modni stil i neobične frizure. Je li to izraz vaše želje da budete drukčiji od ostalih? To što je u Hrvatskoj drukčije, u inozemstvu je normalno. Svojim smislom za stil izražavam sebe i svoju osobnost. U inozemstvu se ni po čemu ne izdvajam, dapače, možda sam jedna od običnijih. Treba biti opušten u odijevanju, tražiti sebe, a ne oponašati ono što si vidio na deset drugih djevojaka. Story: Bili ste i plavuša i crnka. Zabavljaju li se uistinu bolje plavuše? Jeste li primijetili da je boja kose imala neke veze s tim kako ljudi reagiraju na vas? Kosa nema nikakve veze s osobnošću, to su samo priče. Život je ono što napravite od njega, a ne ono što boja kose napravi za vas. Ljudi zapravo isto reagiraju na mene, iako mi je smeđa boja kose u poslu donijela više sreće. Kažu mi da izgledam otmjenije. Story: Koji je najljepši kompliment koji ste dobili? Od koga? Prestala sam obraćati pozornost na komplimente jer sam se naslušala svega i svačega. Mis­lim da ne treba ovisiti o tuđem laskanju, najvaž­nije je vjerovati u sebe. Story: Postoji li model čijem se izgledu i karijeri i sami divite? Ima ih više, ali za Heidi Klum mogu reći -svaka čast! Uz karijeru, stvorila je obitelj, a koliko čitam, svi kažu da je pritom ostala normalna i ljubazna. Story: U kojem biste pravcu voljeli da sada krene vaš život? Kao što sam rekla, vjerujem da nam je put negdje već zacrtan i u kojem god pravcu krene moj život, vjerujem da će to u konačnici ispasti najbolje za mene. Razgovarala Nikolina Kunić Fotografije GettyImages, WireImage, Željko Lukunić/Pixsell