tkako je Vahid Halilhodžić došao u Za­greb kao Dinamov trener, ne prestaje zanimanje javnosti za karizmatičnog trenera s francuskom adresom. Posljednje o čemu se nagađalo bilo je ostaje li Vaha na Maksimiru ili odlazi. Odlučeno je, Vahid će i u sljede­ćoj sezoni trenirati plave. No ono što ljubitelji proslavljenog trenera zacijelo ne znaju, Vahina su promišljanja o mnogim životnim situacijama, sjećanja na rodi­telje i djetinjstvo, gorka iskustva koja su ga umalo sta­jala života... Unatoč svemu, Vahid Halilhodžić ostao je uvijek svoj, u što smo se uvjerili kad nas je dobro raspoložen ugostio u svom kabinetu na Maksimiru. Jedan od najboljih strijelaca jugoslavenske lige (1981. osvojio je kup Jugoslavije s klubom Velež), u Francu­skoj je, igrajući u klubu Nantes, početkom ‘80-ih bio najbolji francuski strijelac, hvaljeni trener Raje Casa­blance, Lillea, Rennesa i Paris Saint-Germaina (klub koji je u 2003. u nekoliko mjeseci uspio dovesti sa 11. mjesta prve lige na treće) opušteno, uz kratku kavu s mlijekom počeo je svoju životnu priču.

Story: Kad ste se odlučili postati trener? Nikad nisam mislio da ću postati nogometni trener jer sam znao koliko je to teško. Govoriti, upravljati igračima, podnositi razna opterećenja. No sudbina je tako odlučila kad sam se drugi put vratio u Francusku. Imao sam mostarsku diplomu koju sam stekao nakon što sam prestao s karijerom igrača i vratio se u Mostar, no nije mi trebala dvije godine jer sam se isključio iz nogome­ta. Naime, gradio sam kuću u Mostaru i posvetio se nekim drugim stvarima. U jednom trenutku nogomet mi je počeo nedostajati i onda me Velež pozvao da budem sportski direktor. Kad sam se vratio u Francusku, nisu mi priznali diplomu pa sam tri godine iznova išao u školu, učio, putovao i usavršavao se. Story: Je li vam kao strancu bilo teško postići uspjeh u tuđoj zemlji? Kad sam se počeo trenerski razvijati, sindikat francuskih trenera zabranio mi je rad. Nisam imao njihovu diplomu, nisam bio Francuz i sve sam iznova morao raditi, iako sam svojedobno bio jedan od najboljih igrača Nantesa. Ali sve se to brzo zaboravi... Nakon godinu dana trenerskog rada, prekinut mi je ugovor i morao sam prestati s poslom. Story: Od čega ste živjeli, s obzirom na to da ste tri godine bili bez posla? Od zraka. Jučer sam bio jedan od najbogatijih ljudi, a danas nisam imao ništa. Imao sam nešto ušteđevine, neki su mi ljudi nešto dugovali. No i tada sam pomagao svojoj obitelji jer imam puno braće. Story: Koliko često dolazite u Mostar? Svake godine vraćam se malo na odmor, a obavezno idem na Makarsku rivijeru, gdje imam kuću. U Mostaru provodim malo vremena. Moje je drugo dijete rođeno u Francuskoj. Oni su doživjeli veliku traumu zato što im nije jasno tko je želio ubiti njihova tatu, tko nam je zapalio i opljačkao kuću. Tko ima pravo na to? Javio im se jedan vrlo ružan osjećaj i vrlo mi je teško ulaziti u te teme s njima pogotovo zato što sam ja Musliman, a Dijana Hrva­tica. Ako je već meni život zagorčan, ne želim i njih opterećivati tim teškim temama. A i oni su po razmišljanju i svemu - pravi Francuzi. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Antonija Nazor Fotografije AFP / Guliver