Voditeljici ‘In Magazina’ Nove TV Niko­lini Pišek napokon se nikamo ne žuri, a dok uživa na nekoj proljetnoj terasi u prvoj jutarnjoj kavi, pogled joj više ne mora tražiti sat na ruci. Dugonoga ljepotica, naime, više ne strahuje da bi negdje mogla zakasniti. Naime, osam mjeseci glumila je u seriji ‘Najbolje godine’ pa je, kako kaže, uglavnom živjela na glumačkom setu jer se ondje nerijetko zadržavala od ranog jutra do kasnih noćnih sati. Zbog natrpanog poslovnog rasporeda, otkriva, nimalo nije trpjela njezina ljubavna romansa s dvije godine mlađim srpskim poduzetnikom Matijom Ćorkovićem. Što­više. Atraktivna voditeljica ne krije koliko je ludo zaljubljena. Njezin, pak, dragi svaki slobodan trenu­tak koristi kako bi joj bio blizu, a ljubav im cvjeta na relaciji Zagreb-Berlin. Nedavno je Nikolina u Zagrebu proslavila 35. rođendan, a njezin ju je dragi iznenadio, doznali smo od bliskih prijatelja, tulumom iznenađenja, divnom haljinom koju potpisuje talijanska modna kuća Gucci i cipelama.

Story: Hoće li vam ostati u sjećanju neke anegdote sa snimanja ‘Najboljih godina’ te ima li nekih koje biste rado zaboravili? Ne želim ništa zaboraviti. One koje su mi svojedobno najteže pale, sada su mi najdragocjenije. Snimanje scene mog pokušaja ubojstva, na hipodromu u Orosavlju, prosinačka noć. Temperatura minus deset. Ja u tankoj bež majici i crnim svilenim hlačama nepomična ležim na sijenu. Trajalo je satima. Neopisiva hladnoća, ekipa oko mene umotana u debele pernate jak­ne, štala u plamenu, dim od kojeg se gušimo i konji koji bježe preplašeni od plamena. Ili, moj prvi filmski poljubac. Mislila sam da to nikada neću moći, ali uspjela sam, unatoč sramu. Sada imam razlog pamtiti dva prva poljupca - onaj u stvarnom životu i ovaj glumački s aus­tralskim Hrvatom Robertom Jozinovićem. Story: A kako vam je bilo snimati kadrove u kojima se mazite s dvije djevojke u spotu srpskog pjevača Saše Kovačevića? Isprva malo neugodno, a poslije se opustiš, shvatiš da je to zapravo samo gluma i da nema veze s tobom kao osobom. Kao skok u hladnu vodu - što dulje oklijevaš, teže ti je, a kada skočiš, zaplivaš sam od sebe... Story: Je li vam se ikad udvarala djevojka, otvoreno pokazivala svoju naklonost? Pa, dogodilo mi se to, više puta... Neke su bile i agresivne, agresivnije od bilo kojeg muškar­ca. Jedna mi je dugo pisala pisma, dolazila u teretanu u kojoj i ja treniram, pokušavala mi se približiti kao prijateljica. Nje sam se čak i malo pribojavala. Bila je bivša sportašica, jako visoka i muškobanjasta, vozila je cros­ser, što je malo neobično za djevojku. Najsimpatičnija mi je zgoda bila kada se u dru­štvu zatekla jedna deklarirana lezbijka, koja mi je odmah nakon upoznavanja rekla: “Ne moraš se brinuti, neću ti se upucavati, nisi moj tip...” Story: Razmišljate li o drugom djetetu? Te se stvari događaju sponta­no. Nemoguće je isplanirati život u tančine. Spontano stvoriš s nekim zajednicu i osjetiš da si spreman i na nešto više... Svako­dnevno čitam o ženama koje izjavljuju da će imati troje, četvero djece, da su sada spremne, da se planiraju udati za godinu dana, da će roditi do 35., ili ne znam koje, imati toliko djece... I onda ih život demantira. Ne planiram, živim korak po korak, dan po dan. Sretna sam ovako, a ako mi je suđeno nešto drugo i bolje, onda ću to i prihvatiti... Story: U sretnoj ste ljubavnoj vezi s poduzetnikom Matijom Ćorkovićem. Koje su prednosti, a koje mane veze na daljinu? Ne stignete si dosaditi. Uz ljubav na daljinu, uvijek je prisutna i neka čežnja, neko iščekivanje, koja vas stalno vraća na početak i ne dopu­šta vam da se doživite zdravo za gotovo. Ali ne preporučujem nestabilnim i nesigurnim osobama, tada se može pretvoriti u pravo mučenje.
Story: Je li teško održavati takvu vezu i kad je o financijama riječ? Zacijelo nije jeftino tako često putovati. Pa i nije. Zna se koliko stoje avionske karte, pa to sve tri, četiri, pet puta mjesečno. Telefonski računi... Nakupi se toga. Story: Jeste li pomišljali da nešto promijenite; da možda više vremena provodite u Berlinu, a Matija u Zagrebu? Moje iskustvo kaže da planove uvijek, pogotovo ako o njima pričaš, možeš objesiti mačku o rep. Que sera, sera... Story: Vjerujete li u brak? Vidite li se u budućnosti u njemu? Vjerujem u ljubav. Brak i nije toliko nužan. Brak je opravdan na dvije razine - kao krunski dokaz ljubavi prema nekome i kao svojevrsna društvena prisila neodgovornijim članovima zajednice da preuzmu odgovornost prema nemoćnijim i potrebitijim članovima, u ovom slu­čaju, obitelji. Ali nije nužan ako imate istančan osjećaj za odgovornost, a nije ni jamstvo da će nekoga učiniti takvim. Tako da zapravo, može se s njim i bez njega... Story: Kako je počela ljubavna priča između vas i Matije? Dosta toga doznala sam kasnije, primjerice, da je Matija izrežirao prva dva naša susreta. Prvi u Beogradu, a drugi u Berlinu, gdje mi je čak ‘sre­dio’ poslovni angažman pa sam ondje putovala zbog posla. I profitirala. Vrhunski je to odradio. Pri­znanje sam iskamčila tek nakon nekoliko mjeseci. Priznao mi je da je na naš susret čekao godinu dana. A ja sam, pak, cijelo vrijeme sumnja­la da mu se sviđam. Story: Po čemu je drukčiji od svih muškaraca koje ste upoznali? Matija je nekako odrasliji, zreliji od svih koje sam dosad upoznala. I danas, nakon sedam mjeseci veze, tražim mu manu. Bezuspješno. Story: Kako danas gledate na pre­ljub? Biste li ga mogli oprostiti? Isto kao i prije. Mogu razumjeti, mogu shvatiti, ne mislim da se ne događa, ali neću prihvatiti. Ako si utvaramo da smo na višem razvojnom stupnju od ostatka sisavaca koji se vješaju po granama, onda smo možemo i kontrolirati svoje aktivnosti. Ostatkom sisavaca up­ravljaju žlijezde, nama bi trebao mozak. A ako ne, onda nema razlike između nas i babuna. Story: Kakvi su vam profesionalni planovi? Primjerice, pohađate li i dalje satove glume? Da, upravo se pripremam nastaviti. Dosad sam imala poduku na setu jer je Simona Dimi­trov Palatinuš dolazila svakodnevno na set, a sada me veseli što ću ponovno sjesti u školske klupe... Odnosno stati na daske. Story: Koliku vam potporu pruža Matija kad je riječ o vašim profesionalnim ambicijama? Njegovo je razumijevanje ograničeno samo eventualnim intimnim scenama pred kamerama, to još nije prožvakao. Ali jasno mi je da je nekome sa strane teško shvatiti kako je taj čin zapravo potpuno mehanički te kako je opasnost da se među dvoje glumaca rodi kemija istovjetna onoj među dvoje liječnika. Ili službenicima u banci. Ili bilo gdje drugdje. Kemija se ne može silovati, ona se stvori ili ne. Razgovarala Sandra Njavro Fotografije Šime Eškinja i arhiv Storyja Styling Marko Grubnić Šminka Sanja Agić Frizura Zvonimir Franić za GT