Koliko god bio iskusan kapetan broda, nikad ne smiješ podcijeniti more jer taj trenu­tak i te tri minute pred milijunima ljudi su more u kojem se može dogoditi i najbolje i najgore - izjavio nam je jedan od najpopularnijih bosanskohercegovačkih pjevača i kantautora Dino Merlin, koji je u Düsseldorfu nastupao na Eurosongu s pjesmom ‘Love in Rewind’. Nekadaš­nji strojarski tehničar svojedobno je zbog ljubavi prema glazbi odbacio sigurnu ali malu plaću u jednoj tvornici željeza - i nije pogriješio. Otad je snimio desetke albuma i triput napunio sarajevski Olimpijski stadion Asim Ferhatović Hase, poznatiji kao Koševo. Osim na glazbenom, pjevač je sretan i na privatnom planu. Svoju ljubav prema supruzi, arhitektici Ameli gaji od 1979., a u braku je dobio kćer Naidu i sina Hamzu. Unatoč tomu, ne krije da bi volio dobiti mališana s kojim bi krenuo ispočetka - baš kao što govori ime jednog njegova velikog hita.

Story: Kako ste se osjećali kad ste vidjeli da vam je Hrvatska dodijelila tek sedam bodova? Da su se pitali samo građani Hrvatske ja bih, kao i u slučaju ostalih susjeda, dobio 12 bodova. Ali ovdje je žiri odigrao odlučujuću ulogu, a u njihov glazbeni ukus ne ulazim. Story: Jeste li razočarani 6. mjestom? Ne, naprotiv. Uvijek mi je važnija pjesma od plasmana. Biti šesti od 43 zemlje je veliki uspjeh. Najbolje smo plasirana država u Jugoistočnoj Europi, ostavili smo za sobom Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku i Španjolsku. Ostavili smo iza sebe Rusiju, za koju je pjesmu radio dobitnik Grammyja, RedOne, mentor Lady Gage. Story: Kako vam se sviđa pobjednička pjesma? Je li Azerbajdžan zasluženo pobijedio? Od stotina poruka koje sam dobio izdvojit ću jednu koja mi se čini točnom: “Trebamo mi još odrasti kao država da bismo pobijedili s najboljom pjesmom.” Tvrdim da je budžet Azerbajdža­na za Eurosong bio 20 puta veći nego naš. Pjesma nije loša, ali nije ni izvanredna. Story: Kako je nastala pjesma ‘Love in Rewind’? Onako kako nastaje svaka moja pjesma. I ova, kao i neke od mojih najdražih, vodila me sama i jedva sam stizao uhvatiti je, a najsretniji sam kad je to tako. To je univerzalna priča o krizi srednjih godina, koja se događa većini ljudi. Tada se ljudi preispituju i prave inventuru svojih života. Ova je pjesma plod jednog takvog preispitivanja samog sebe, prosijavanja života. Story: Mnoge od njih su ljubavne tematike. Je li vam se dogodilo da ste se zaljubili u djevojku koja vas nije željela? Svaka umjetnost, prije svega, nastaje iz velike nužde ili velike boli. Tada je gotovo rukom opipljiva. Toliko mi toga u životu nije išlo i toliko me toga boljelo. I sad se, s vremena s vrijeme, vrati ta melankolija, kojom je ispunjen gotovo cijeli moj život. Story: U čemu ste najviše uživali u mladosti? Jeste li imali poroka? Vjerojatno u svemu onom u čemu su uživala djeca ‘70-ih i ‘80-ih na sarajevskim ulicama, na Bembaši - omiljenom kupalištu Sarajlija, skijajući na okolnim planinama, a posebno na Jahorini. Naravno da sam imao i poroka, pušio sam, kačio se za tramvaj i radio sve one male ludosti svojstvene tim godinama. Story: Po čemu pamtite Sarajevo ‘80-ih? Po vatrometu individualizma koji se počinjao buditi, prije svega u pop kulturi (pojavili su se bendovi po kojima prepoznajemo sarajevsku pop-rock školu: Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Valentino, Hari Mata Hari, Crvena jabuka, Merlin), u filmu (Kusturica, Kenović), u sportu (Bosna je bila prvak Europe u košarci), Olimpijada 1984. Mora se priznati, obećavajući je to bio početak. Story: Kako je došlo do toga da budete autor prve himne Bosne i Herce­govine ‘Jedna si jedina’. Tog se trenutka sjećam kao da je bio danas, negdje na početku rata. Gra­nate su pljuštale na sve strane. Sjedili smo u nekom skloništu Holiday Inna. Mirza Delibašić, Goran Milić, Davo­rin Popović, Stjepan Kljujić i ja. Stjepan je rekao: “Što je, Merline? Što čekaš, snimi himnu!” Poslije sam otišao kući i u jednom dahu napravio tekst ‘Jedna si jedina’, koja je jedno vrijeme bila i službena himna moje zemlje. Story: Koja vam misao prva padne na pamet kad čujete riječ ‘rat’? Odvratnost ili što bismo mi u Sarajevu rekli: ne dao Bog nikome. Story: Vaši pokojni roditelji razveli su se dok ste bili dijete. Koliko je to utjecalo na vas? Odrastao sam kao dijete razvedenih roditelja. Često sam govorio da sam ptica s jednim krilom. Sigurno nosim u sebi ožiljke, ali i snažan poriv da moja djeca ne osjete tu prazninu koju sam ponekad osjećao za svojim ocem. Story: Majka Fatima bila je bula, islamska vjeroučiteljica. Kako vas je odgajala? Poznato je da nije podržavala da se bavite glazbom. Bila je stroga i energična žena. Kao što sam već rekao, nitko u mojoj bližoj i daljoj obitelji nije bio u glazbenim vodama, tako da je to pod­ručje za nju bilo potpuno strano. Sad kad sam i sâm roditelj, u potpunosti razumijem njezin strah. Majčina ljubav, kažu, guši ono što grli. Tako i moja mati od te šume ljubavi nije vidjela stablo puno plodova namijenjeno baš meni. Story: Kako ste se osjećali kad je ujak, vaš sta­ratelj, prodao vašu gitaru za WC školjku? Sad je to već povijest. U šali znam nekim svojim kolegama, guzonjinim sinovima, reći da dobro poslušaju moju pjesmu ‘Subota’, gdje sam napisao stih da je vjetar - nekom za požar, nekom za jedra, opisujući baš tu situaciju. Story: Zašto ste stupili u kontakt s tatom Abi­dom tek nekoliko godina prije njegove smrti? Kako to da mu se niste prije javili? S ocem sam imao koliko-toliko normalan kon­takt. Pomagao sam mu u pogledu egzistencije, ali ljubav je ostala rezervirana za majku. Story: Prije nego što ste se počeli baviti glazbom, radili ste u tvornici željeza za skromnu pla­ću. Koliko vam je novac postao važan kad ste već ostvarili zavidnu glazbenu karijeru? Već sam rekao da me život nije mazio, da sam radio teške fizičke poslove kako bih preživio i nekako prehranio obitelj te da je moj život razapet između kruha i igara te šampanjca i kavijara, ali se ništa znatno nije promijenilo. Story: Ljeta ste uglavnom provodili na obalama Miljacke. Danas imate jahtu koju ste nazvali po majci i s kojom ste oplovili Jadran... Volim more. Volim biti pod zvijezdama, sam. Imam brodicu s kojom ponekad plovim. Zapravo, dobro je imati nekog s kim možeš šutjeti. Story: Volite li biti sami? Volim. To je moje primarno agregatno stanje - biti sam. Story: Jednom ste izjavili da je svaki čovjek David koji se neprestano bori protiv Golijata. Je li u vašem životu bilo puno Golijata? Bilo ih je, ali uspjeh uvijek mjerim prema teškoćama i preprekama koje stoje na putu do njega. Kažu da čovjeka sudimo po jačini njegovih neprijatelja. Samo je važno ne odustajati. Story: Koliko ste se puta razočarali u ljude? Nisam se baš puno razočaravao u ljude jer da biste bili razočarani - morate prvo biti očarani. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarao Vinko Paić Fotografije AP, FAMA