Cijela Hrvatska zavoljela ju je u seriji ‘Pod sretnom zvijezdom’, a nakon kraćeg odmora, 37-godišnja glumica Sandra Lončarić Tankosić ponovno radi punom parom. U kinima je gledamo u filmu ‘Josef’, gdje glumi vračaru, a prošlog je petka dobila samo ovacije nakon premijere predstave ‘Prolaznici’, koja je prikazana u njezinu matičnom kazalištu u Osijeku. Iako je posao vodi po raznim dijelovima Hrvatske, grad na Dravi njezina je oaza mira, gdje uživa sa suprugom Željkom Tankosićem i sinom Petrom.
Story: U prošli je petak bila premijera predstave ‘Prolaznici’, u kojoj glumite Adelu Deszathy.
Ona je bila poznata osječka dobrotvorka koja je živjela u 19. stoljeću, kada je Osijek obilovao lijepim parkovima, vrtovima.... i željela sam, kao i ostali glumci, predstaviti duh vremena u kojemu je živjela.Tu se pojavljuju mladi Josip, obućarev sin iz 18. stoljeća, pa njemački vojnik Klaus, domobranski časnik Novak i komunist Markica iz 20. stoljeća te naposljetku građevinski inženjer Vedran iz 21. stoljeća. Ona i ostali likovi u predstavi bili su ubijeni na istome mjestu u različita vremena i sastaju se u čistilištu. Moraju otkriti zašto su baš oni odabrani da budu na tome mjestu jer samo tako mogu mirno otpočinuti. Mjesto gdje su umrli postoji, i ondje stoji najstariji povijesni spomenik u Osijeku, Kameniti križ.
Story: Je li vam bilo teško utjeloviti duh 19. stoljeća?
Nije, rad na predstavi bio je jedna lijepa igra, zato i volim ovaj posao.
Story: Adela je bila dobrotvorka, bavite li se i vi humanitarnim radom?
Glupo je hvaliti se, ali kada god mogu pomoći, to i napravim. Mislim da bi se svi trebali baviti humanitarnim radom zato što je najljepše pomoći drugom čovjeku. Zaboravljamo koliko samo potrebni jedni drugima i ta otuđenost stvara mržnju i loše odnose, a zapravo smo svi isti. Mislim da je svatko u sebi dobrotvor, uistinu je prekrasan osjećaj kada nekomu pomogneš.
Story: U kinima vas gledamo u filmu ‘Josef’, gdje ste utjelovili jednu od malobrojnih ženskih uloga.
Da. Kratku, ali slatku!
Story: Prvi ste ga put gledali na Festivalu igranog filma u Puli?
Da, i jako sam zadovoljna, ali to sam i očekivala. Bilo je lijepo gledati kako ekipa snima s takvom ljubavlju i kreativnošću, a svi znamo da su ograničena sredstva za nezavisne filmove. Pod tim uvjetima vrlo su profesionalno i nadahnuto odradili svoj posao. Film je vrhunski snimljen i može se mjeriti s onima svjetske produkcije.
Story: Vrlo je pamtljiva scena u kojoj ubijate kokoš.
Naravno da je nisam stvarno zaklala... To je bilo super iskustvo zato što se bojim kokoši i pijetlova. Uvijek mislim da će me kljucnuti. S obzirom na to da nisam željela da cijela ekipa čeka dok se borim sa strahovima - uzela sam pijetla za noge i odglumila to.
Story: Glumite vračaru Pelagiju koja Josefa spašava od smrti. Jeste li ikada posjetiti neku vračaru?
Ne, ali poznajem ljude koji se razumiju u numerologiju, astrologiju i imala sam iskustvo s vidovnjakinjom iz Sarajeva, koja mi je na daljinu izliječila artritis, s čime sam imala problema godinama. Više iz zabave gledali su mi u kavu, ali ne vjerujem u proricanje budućnosti.
Story: Pelagija ima nadnaravne moći, zato je i proglašena vračarom i protjerana. Koje biste vi moći voljeli imati?
Zanimljiva su mi čudotvorna izlječenja ljudi, i u to vjerujem. Nikada ne bih željela moći vidjeti u budućnost ili predosjećati stvari jer to čovjeka samo može opteretiti. No željela bih posjedovati moć teleportiranja, sigurna sam da bih uživala u tome.
Story: Vaš sin Petar prošlog je tjedna navršio osam godina? Kako je prošlo slavlje?
Bilo je puno djece, slavio je u profesionalnoj rođendaonici, što je super za zaposlene roditelje jer oni organiziraju sve; od torte, animatora, hrane. Ali to nije kraj, naime, i za vikend smo proslavili s rodbinom i prijateljima. Slavi se danima, ali kada vidim koliko je Petar sretan i koliko ga to veseli, ništa mi nije teško organizirati - jer sve što veseli njega, veseli i mene, a život i treba slaviti...
Story: Što ste mu vi i suprug darovali?
Nove tenisice za moga nogometaša.
Story: Dakle, Petar igra nogomet, biste li voljeli da jednom zapliva i u glumačkim vodama?
Jednom je iz zafrkancije rekao: “Mama, ja ću se do svoje tridesete baviti nogometom, a nakon toga ću biti glumac.” Što god odabere, podržat ću ga, važno je jedino da je on sretan. Sada mu je nogomet prioritet, a prema njegovim planovima, nakon tridesete će se baviti glumom.
Story: Planirate li uskoro i drugo dijete?
Djeca su predivna radost, ali za sada još ne. Kada budem spremna, svakako ću nešto poduzeti kada je o tome riječ.
Razgovarala Maja Šitum
Fotografije Dražen Kokorić, arhiv Storyja, Story Press 
