eonu percipiram drukčije od ostalih. Od­mah me privukla svojim pristupom životu. Ne doživljavam je kao fatalnu ženu jer smatram da su one destruktivne i hladne, a ona nije ništa od toga - tako je jednom u Storyju 31-jednogodišnji Tin Komljeno­vić opisao svoju djevojku Leonu Paraminski. A lije­pa plavokosa glumica uistinu ostavlja takav dojam. Iskrena, britka na jeziku, šarmantna, otvoreno priča o svom zaručniku Tinu, planovima za vjenčanje, majčinstvu, ljubavi, promašajima... Leo­nu upravo gledamo u glavnoj ulozi u dramskoj seriji ‘Loza’, koja se prikazuje na HTV-u, zbog koje je nekoliko mjeseci provela na otoku Zlarinu.

Story: U dramskoj seriji ‘Loza’ glumite Maju, za koju kažete da je žena kakva se samo može poželjeti, potpuno drukčija od vas. Što to znači? Maja je zapravo svojevrsna heroina. Prije svega, požrtvovana je u ljubavi, hrabra, odlučna u poslu, samozatajna, introvertirana... Mo­gla bih reći kako u svakom trenutku reagira pravedno i iskreno. Puno toga može podnijeti i onda, naravno, ima svoje trenutke pucanja. Ali dostojanstveno. Za razliku od nje, ja sam ekstrovertirana i temperamentna i po tome se najviše razlikujemo. Kažem da je žena kakva se može samo poželjeti, gledajući iz muške perspektive jer je za svog odabranika sprem­na sve napraviti. Story: Oko čega će se priča zaplesti? Ukratko, radnja se odvija oko obitelji Ra­dovani i Gamulin. Ra­dovanijevi žive na otoku i bave se uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina, a Gamulini su se odselili u Zagreb i bave se građevinom. Te obitelji povezuju brakovi i djeca, a kompli­kacije nastaju oko dijela otočke uvale na koju su obje obitelji bacile oko. Story: Što ste novo naučili? Glumac na svakom projektu uvijek iznova radi na sebi - sa starim alatom... Sviđa mi sekako postajem zrelija kao glumica, ali i Maja je zahvalna za igranje jer je pisac ‘Loze’ Vlado Bulić - genijalac! Story: S kim ste se od kolega dobro slagali? Najviše sam se sprijateljila s Frankom Kla­rić, Goranom Markovićem i Slavkom Sobinom i s njima sam provodila najviše slobodnog vremena. I sa Žarkom Radićem kojeg obožavam, s Markom Cindrićem koji mi glumi brata...Snježanom Sinovčić, Nadom Gačešić Livako­vić, Maricom Vidušić i Ksenijom Pajić... Ma, cijela je ekipa genijalna! Sjajni ljudi i vrhunski profesionalci. Story: Cijelo ste ljeto snimali na Zlarinu. Ka­ko je bilo, biste li mogli živjeti ondje? Sjajno! Takav projekt čovjek može samo poželjeti. Kad se spoji filmski način rada, produkcijski uvjeti, odlična ekipa, sjajan scenarij, dva talentirana redatelja, sunce i more - rezultat rada čisti je užitak i, naravno, kvalitetan proiz­vod! Na otoku bih mogla živjeti i čini mi se idealnim mjestom kad budem bila u mirovini. Planiram jednom kupiti neku kućicu na jednom od naših otočića i provoditi pola godine na moru, a pola u Zagrebu. Otočka sredina je melem za dušu. Obožavam predvečer sjediti na klupici i gledati na pučinu. Story: U čemu ste najviše uživali? Kad si na takvom prekras­nome mjestu s ukusnom hranom i super ekipom, vrijeme brzo prođe. Koristila sam svaku stanku za kupanje i sunčanje, a imam i svoje najdraže mjesto. Čitala sam, šetala... Na Zlarinu ima jedan dobar resto­ran, gdje sam svaki dan jela palačinke. Story: Kako ste vi i vaš zaručnik Tin Komlje­no­vić podnosili razdvojenost, s obzirom na to da ste vi bili u Dalmaciji, a on u Zagrebu. Je li vas posjećivao? Naravno, i to kad sam imala tri, četiri slobod­na dana. Posjetila me i sestra Ines. Tin i ja smo dosta dobro podnijeli razdvojenost jer smo se svaki dan čuli, a i ja sam dolazila u Zagreb. Za vezu i nije tako loše biti malo odvojen. To joj još daje na draži. Story: Imate li u planu zajednički odmor? Nema odmora. Uskoro počinjem raditi predstavu u HNK u Varaždinu, a Tin intenzivno radi na doktoratu i još nekim projektima. Ali potkraj studenoga idemo sedam dana u Fran­cusku, gdje sam kuma prijateljici na vjenčanju pa ćemo se usput malo i odmoriti. Story: Nedavno ste objavili da ste se zaručili. No zanimljivo je da ste od Tina dobili čak dva zaručnička prstena? Prvo mi je darovao prsten koji je pripadao njegovoj prabaki, a drugi sam sama odabrala. Bilo je to u Sarajevu tijekom festivala. Najprije sam željela Bulgarijev, a potom sam ugledala jedan prsten kojeg sam jednostavno morala kupiti. Izrađen je od cirkona i crnog zlata, a izradio ga je poznati dizajner Robert Bravo. Taj neobičan izbor proglasili smo mojim drugim zaručničkim prstenom. Story: Navodno je Tinova prosidba bila jako romantična? Pa ne znam... Nas dvoje nekako nismo baš previše romantični. Ali takva je prosidba bila prirodni tijek u našoj vezi. Nešto usputno i potpuno normalno. Imam osjećaj da smo namijenjeni jedno drugom. Story: Najavili ste da ćete se vjenčati iduće godine. Jeste li već zaokružili dan u kalendaru? Nismo odredili datum. Spontani smo po tom pitanju, a i moramo uhvatiti malo vremena. Posljednjih nekoliko dana doista imamo ubitačan tempo. Recimo da će se vjenčanje dogoditi u drugoj polovici sljedeće godine. Vidjet ćemo još. Ne žuri nam se. Story: Jednom ste izjavili da biste se voljeti vjenčati u inozemstvu? Ta ideja još stoji, naravno, ako se nešto u međuvremenu ne promijeni. Sviđaju nam se neke daleke, tople destinacije. Pružaju intimniju atmosferu, sunce i more. Mi imamo samo problema s terminima, ali vjerujem da će nam se sve posložiti kad za to dođe vrijeme. Story: Jeste li već odabrali vjenčanicu? Nisam, ali željela bih da bude vintage Chanel - to bi bio prvi izbor, ali imam još nekoliko halji­na koje mi se sviđaju. Ali do samog vjenčanja, tko zna što će mi još zapeti za oko. Story: Ne krijete da priželjkujete što prije postati mama... Apsolutno! Jedva čekam! Mislim da je to najveće dostignuće u životu. Ne mogu zamisliti život a da ne osnujem obitelj. I kad imaš part­nera s kojim želiš provesti život i kojeg voliš, djeca su najveća sreća. Ali majčinstvo će ipak još malo pričekati. Sljedeće godine moram još dosta toga odraditi. Ali ako se i dogodi u tom razdoblju - predivno. Story: Biste li prije voljeli dobiti curicu ili dečka? Svejedno mi je. Blizanci bi bili super. Story: A što na sve to kaže vaš zaručnik? Njemu se brojka tri jako sviđa. Story: Jednom ste izjavili da ste prije Tina voljeli pogrešne muškarce. Da, ali bili su pogrešni za mene. Za nekog drugog su idealni. To su divni ljudi, ali kad sa nekim ne ide, onda ne ide. Život udvoje trebao bi biti uživanje, uzajamno poštovanje, rast, sklad, poneki kompromis i komunikacija. Naravno, kad i dođe do nekih prob­lema, tek se tada vidi kako zapravo rješavate vaše nemire. Jako je važan način rješavanja pro­blema u vezi. Story: Mislite li kako je nakon ljubavi moguće prijateljstvo, pogotovo ako je jedna strana povrijeđena? Naravno da je moguće, ali mislim da su to rijetki parovi. Narav­no, sve ovisi o tome kakvi su ljudi, to je vrlo individualno. Ali zapravo, ljudi teško praštaju. Nažalost, ponekad jednostavno treba znati pustiti i otpustiti stvari. To je puno teže nego samo ljutiti se, uostalom, tako samo sebi štetimo. Story: Po čemu znate da je Tin onaj pravi? To je tako teško odgovoriti. Jednostavno znaš, isto kao što znaš da si u vezi koja naprosto nije za tebe i ne odgovara ti. Mislim da svi znamo kad živimo svoj život točno onako kako smo željeli. Čovjek zna kad je na pravom putu, i to ne mislim samo u emotivnom smislu nego općenito. Story: Poznavali ste se nekoliko godina prije nego što ste postali par. Što je bilo presudno? Vrlo jednostavno: spontanost i pravi trenutak. Detalje ću s vragolastim smiješkom zadržati za sebe. Story: Koje osobine kod njega najviše volite? Razumijevanje, strpljivost, razigranost i vese­lje, racionalnost... Story: A što vas ponekad iživcira? Zasad ništa. Story: Prije Tina imali ste dvije duge veze. Či­ni li vam se ponekad da ste propustili neko dulje razdoblje slobode, avantura, izlazaka...? Ne. Zato što sam sa svojim dečkima puno izlazila, družila se, a nisam zanemarila ni prija­teljice. Osjećala sam se slobodno u vezi. Ali morate uzeti u obzir da sam tada imala 20-ak godina. Sada takvu vezu ne bih ni željela. Story: Vjerujete li da se ljubav u bračnoj zajednici ipak može održati? Da me to pitate za trideset godina, rekla bih vam, ovako ne znam, ali vjerujem da može. Sve što nevjerom tražimo kod nekog drugog partne­ra - poslije početnog ushita, ponovno dođe do te faze da i na tom odnosu kad-tad moramo raditi. Meni je zrelije njegovati nešto što ti odgo­vara, nego stalno mijenjati partnere. To su kratkoročni užici, ali ako odnos dvoje ljudi više ne funkcionira, iz njega definitivno treba otići. Story: Biste li mogli oprostiti nevjeru? Ne znam, nisam bila u toj situaciji. Ne mogu tvrditi kategorički ni da bih, ni da ne bih. Ovisi u kojem bih bila životnom razdoblju. Story: Rekli ste da ste odani u vezi, ali i da imate pustolovni duh? Svi ponekad bezazleno flertujemo i smatram to zdravim. Samo što netko ima hrabrosti to priznati, a netko ne. Story: Svojedobno ste izjavili da ste se ljubili s curama. Znači li to da se eksperimentirali sa svojom seksualnošću? Iz zafrkancije sam se ljubila s curom kad sam imala 16, 17 godina. Ne bih to nazvala eksperimentiranje sa seksualnošću, to je bio površan izlet koji je potpuno normalan za adolescentsko razdoblje. Story: Fotografirali ste se goli. Biste li to ponovili ili vam je danas neugodno zbog toga? Nije mi neugodno jer nemam problem s vlastitim tijelom, no na pogreškama se uči, tako da to ne bih ponavljala. Story: Često ste na listi najseksi Hrvatica. Godi li vam to i osjećate li se seksi? Naravno da mi je to drago čuti. Ali bez obzira na listu, moram priznati da se često osjećam seksi i da je to baš lijep osjećaj. Žene se ne bi trebale sramiti svog seksepila. Story: Mislite li da se seksualnosti danas možda pridaje i previše važnosti? Danas se seks prodaje na svakom uglu - i u prenesenom i doslovnom značenju - pa je postao pomalo voajerski, jefin, vulgaran i dostupan u svakom pogledu. Nažalost. A trebao bi u prvom redu biti zdrav pogled na život. Story: Iako ostavljate dojam vesele osobe, dru­željubive, postoje li trenuci kad vam je dosta svega i kad biste najradije prespavali dan? Imam i ja svojih loših dana, ali tada me spase dragi, zagrljaj, prijatelji, i čokolada. Story: Što smatrate svojim najvećim porazom? Što u nekim situacijama nisam bila hrabrija i svojeglavija. Story: A uspjehom? Što sam takva kakva jesam, što sam zadovolj­na i ispunjena osoba. Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Dražen Kokorić Styling Marko Grubnić Asistentica Tea Samardžić Šminka Ivana Zečić Frizura Salon Evelin Zahvaljujemo salonu Berloni na ustupljenom prostoru