Nina Badrić ekskluzivno za Story: 'Platila sam visoku cijenu svoje neovisnosti'

'Bože, ako ne mogu biti pobjednik, neka budem borac', jedan je od postulata kojim se vodi Nina Badrić, istinska glazbena diva koja je bez puno razmišljanja odlučila sudjelovati u hvalevrijednoj inicijativi Denim Day u organizaciji Storyja i Ženske sobe. Tim povodom 51-jednogodišnja glazbenica govorila je o problemu seksualnog nasilja i uznemiravanja, a osvrnula se i na svoju karijeru koja je bila protkana svakojakim mutnim i opasnim tipovima koje je uspjela izbjeći te postati jedna od naših najcjenjenijih pjevačica - isključivo zahvaljujući talentu! Karizmatična i duhovita Zagrepčanka, koja je na naše snimanje došla nasmijana, otkrila je i koliko je u njoj ostao one zaigrane i mlađahne Nine, koliko život proživljava s emocijom te zašto u svibnju jedva čeka predstaviti pjesme s novog albuma #onokad.

S obzirom na porazne statistike, barem u Hrvatskoj posljednjih godina - počevši od zastrašujućeg femicida, silovanja, do seksualnog uznemiravanja - što mislite, kako i što sve treba mijenjati u društvu da bi se ovakve devijacije svele na minimum?
Zastrašujuće su statistike i jako me žalosti svaki takav slučaj koji ostaje neriješen, nesankcioniran, zaboravljen ili samo još jedna podatak u statistici. Zakoni bi trebali biti vrlo jasni i sud bi trebao promptno reagirati. Osobe koje su pretrpjele zlostavljanje ranjena su i oštećena strana, a sporost sustava dovodi do nepovjerenja u institucije. Žrtvama je pomoć momentalno potrebna. Zato su potrebne mnoge udruge kao što je Ženska soba. Oni koji to nisu proživjeli možda ne razumiju kakav je to strah za vlastiti život ili živote svoje djece. Na žalost, mnoge su žene vlastitim životima platile svoju borbu.

Nerijetko na svojim profilima na društvenim mrežama dajete podršku i izražavate svoj stav o pojedinim tragičnim slučajevima u nas i zemljama u okruženju.

Društvene mreže su danas osobni portali na kojima možemo komunicirati s ljudima, pružiti podršku ili jednostavno izreći svoj stav. I to je dobra strana svega. No plaši me veliki nedostatak empatije pojedinaca koji čak i tada likuju nad tuđim nesrećama ili su maliciozni. I opet se vraćamo na zakon koji je neodređen po pitanju komentara neprimjerenog sadržaja. Prisjetimo se samo, nažalost, stravičnog događaja u Gradačcu gdje je monstrum u prijenosu uživo na društvenim mrežama ubio suprugu i dvoje djece. Komentari ljudi na njegovu profilu bili su zastrašujući, slični nogometnom navijanju, što je u meni izazvalo golemu jezu, tugu i nemoć. To me iznimno plaši i rastužuje. Kao društvo moramo dosegnuti stanje svijesti da osobama koje trebaju našu pomoć ona u svakom trenutku bude i omogućena. Psihološka, medicinska i policijska zaštita, ali prije svega ona ljudska.

Nedavno su Hrvatsku potresle ozbiljne optužbe proslavljenog redatelja Dalibora Matanića za seksualno uznemiravanje brojnih žena i njegovo priznanje tih nedjela. Mnogi postavljaju pitanje kako je moguće da ta njegova praksa traje dva desetljeća i da je trebalo toliko vremena da netko uopće progovori, pogotovo što je ovo mala zemlja? Koji su to strahovi, sumnje i opasnosti koji mogu stići žrtvu ako se usudi prokazati bilo kojeg moćnika u nas, bez obzira na to iz kojeg je poslovnog ili umjetničkog miljea?

Ne poznajem osobno Matanića i pratila sam, kao i mnogi, cijelu priču putem medija. Zaista je čudno da se o tome godinama glasno govori, da svi to nekako znaju a da se još davnih dana nije prokazalo njega kao osobu koja uznemirava svoje suradnice. Koliko vidim u komentarima, i on je dobio ‘simpatizere’nakon svoje pokajničke izjave, što smatram suludim. Nitko ne bi trebao iskazati empatiju prema osobi koja zbog svog položaja u društvu i moći koju ima na bilo koji način uznemirava suradnice. Važno je reći da kada nam se događaju takve situacije, momentalno trebamo kontaktirati policiju i prijaviti zlostavljača. Mnoge žene se boje, strah nas je osude, društvene odbačenosti, etiketiranja ili trpimo jer nam egzistencija možda ovisi o toj osobi, pa i tu postoji strah da ne ostanemo bez posla, a djeca bez sigurnosti. No stvari su ipak mnogo dublje nego što ovdje možemo govoriti o njima. Osoba koja je godinama zlostavljana boji se jer dugo živi u konstantnom strahu i poremećenom odnosu. Zbog straha ili prijetnji ili ucjena koje paraliziraju ljudima je potrebno vrijeme da se odvaže učiniti prvi korak.

Izgradili ste fantastičnu karijeru bez skandala. Kako ste i sami rekli, bez stalnog autorskog tima, a najveće uspjehe donijele su vam pjesme koje ste sami napisali. Ipak, dug je vaš put na kojem sigurnu nije sve bilo cvjetna livada. S kojim ste se vi neugodnim situacijama susretali u odnosu na nekog muškarca na poziciji moći?

Hvala vam na komplimentu. Iskreno… Takav put nije bilo nimalo jednostavno proći. Zadržati svoje dostojanstvo i proći sve bilo je jako teško. I platila sam visoku cijenu svoje neovisnosti. U ovome poslu kao ženi nitko mi nije čuvao leđa pa sam sama sebi morala biti čuvar i korektor. Mnogi su se 'očešali' o mene jer su znali da me nema tko obraniti. Ipak, dobri Bog me je pripazio na mome putu, to sa sigurnošću mogu reći jer su se neke iznimno opasne situacije u kojima sam se našla uvijek okrenule na dobro. Susretala sam se na svome putu s različitim ljudima. I dobrim i onim lošima. Doživjela sam puno puta ucjene, nepravde i zastrašivanja moćnih muškaraca. U životu sam, nažalost, upoznala i psihopate u pravom smislu te riječi koji su me pokušali psihički ili emocionalno zlostavljati. Zapravo, ispravnije je reći slomiti. Nažalost, to su redom bili muškarci koji su demonstrirali svoju silu u danom trenutku. To su teške situacije kojih se nerado sjetim. S ovim vremenskim odmakom čudim se svojoj hrabrosti i prkosu jer ne znam bih li sada imala petlje za takve poteze. Vjerojatno bih. Za hrabrost i snagu zahvaljujem svojoj majci. Odgojila me je da budem borac kao i ona. Ima jedna prekrasna izreka koje se često sjetim: 'Bože, ako me ne pronađeš kao pobjednika, nađi me kao borca.'

Bili ste Amazonka sami prema sebi?

Ni sama to ne znam objasniti, ali u škakljivim situacijama reagiram vrlo smireno i bistro. Ne bojim se. Pod cijenu svega pokušavam sačuvati mir. I ništa ne bih stavila iznad toga jer to je najvrjednije što čovjek može steći u životu. Tek kad su takve situacije iza mene, sagledavam štetu i što se sve moglo dogoditi. Naučila sam s vremenom svemu dati pravo ime i prezime pa tako i osobama koje su jednostavno izopačenog uma. Ne bih ih čak ni nazivala bolesnima, nego pokvarenima. Ima, nažalost, i ljudi koji jednostavno uživaju nanoseći zlo drugima, tako se hrane, a takve su osobe zaslužile da ih zakon tereti i da ih se odstrani iz svakodnevnog života, gdje jedino mogu činiti štetu. Važno je detektirati s kakvim čovjekom imamo posla.

Tijekom karijere nastupali ste i u manjim klubovima, vjerojatno i na manje atraktivnim mjestima. Je li bilo nekih nepriličnih situacija s vlasnicima kluba ili muškim dijelom publikom s kojim ste morali izlaziti na kraj? I kako?

Ako bih vam sada rekla koliko je bilo takvih situacija, biste li mi vjerovali? Bilo ih je, nažalost, puno, pogotovo 90-ih godina. No tada je i svijest bila drugačija, ljudi nisu toliko otvoreno i javno govorili o uznemiravanjima.

Mislite li da je ovo i dalje muški svijet i da se žene u mnogim branšama moraju dvostruko više dokazivati i boriti?

Budimo realni, i dalje živimo u muškom svijetu. Ženama je dvostruko teže ostvariti se na mnogo razina. Ako je samo majka i domaćica, nije dobro; ako ima samo jedno dijete, opet ne štima; ako je samo uspješna, to je još gore; ako je i jedno i drugo, vjerojatno je ambiciozna ženturača i 'jadan taj koji nju trpi'. Kako god da okrenete, žene se konstantno moraju opravdavati za sve svoje izbore. I krvavo ih moraju izboriti. Ne zaboravimo da smo mi ipak nježniji i slabiji spol i svaka žena traži i treba zaštitu i nježnost. Počnimo samo od konstantnog kritiziranja žena u javnom životu. Kad ste vidjeli da itko broji kilograme bilo kojem muškarcu iz javnog života ili ga komentira riječima 'propao ili raspao'? To je rezervirano za žene kojima se broji svaka bora više. Možda smo zaboravili da je starenje prirodno i da je to danas veliki privilegij.

Rekli ste da ste oduvijek imali snažnu intuiciju. Gdje vas je ona sve odvela?

U prepoznavanje mjesta koje nije za mene. Znam kada treba ustati i otići od stola.

Za sebe kažete da ste romantični, ali niste zaljubljivi. Teško je u to povjerovati s obzirom na to kako donosite ljubavne balade?

Ja sam cijela emocija. Imam empatiju za sve ljude i kroz te naočale promatram svijet. Srce mi je tankoćutno pa većinu stvari ne gledam i ne čitam jer sve primim k srcu. To se valjda čuje u mojim pjesmama. Svoje pjesme snimim iz druge. Ne pjevam ja nego moja duša i to je možda razlog zašto mi ljudi vjeruju. Ta emocija je uvijek neobranjiva. U životu vjerujem u prave susrete. Vjerujem svim srcem da dobro na kraju uvijek pobjeđuje.

Nedavno ste fanove na društvenim mrežama oduševili u traper izdanju. Izgledate senzacionalno. Volite li i privatno nositi traper? Imate li traperice koje nosite godinama, možda traper jaknu? Traper je bezvremenski, vole ga sve generacije.

U ormaru još imam najdraže traperice koje sam nosila u razdoblju života kada sam imala 50 kilograma. Bez obzira na to što više ne stanem u njih, ne želim ih baciti. Privatno najviše volim odjenuti upravo traperice, majicu i lude štikle. I još dobra kožna jakna - za mene je to vrhunska kombinacija.

Smatrate li se dijelom jeans generacije?

Apsolutno! Traper je prije bio luksuz, a pamtim i vremena kada se po najbolje traperice išlo i do Trsta. Sada i ne znam koliko ih imam u ormaru.

Iako ste u 50-ima, koliko je u vama ostalo one mlađahne i zaigrane Nine s početka karijere?

Još sam ona ista šašava cura iz centra Zagreba s početka karijere. Promijenilo se samo to što više ne dajem srce za džabe, ili što bi se u narodu reklo 'ne bacam bisere pred svinje'. Ipak sazrijevamo s vremenom pa sada uključujem i mozak, a ne samo srce.

Što vam je donijelo peto desetljeće? Koje spoznaje, lekcije i poruke?

Nekidan sam dobila najljepši kompliment da izgledam 'kao neko sretno dijete'. Bilo bi zaista porazno da ništa nisam naučila svih ovih godina. Da se nisam promijenila. Težim uvijek i iznova postati bolji čovjek. Sazrela sam u mnogim stvarima, život me je iskovao. Mislim da sam sada najbolja verzija sebe. I još imam puno prostora za učenje i nove spoznaje. Sada živim najmirnije dane. Znam što želim, što ne želim i toga se klonim. Stvorila sam svoje oaze mira kojima se uvijek vraćam. Učvrstila sam prijateljstva koja njegujem desetljećima jer su prijatelji možda najvažniji ljudi u životu. Ako su pravi, rastete s njima, a i u mnogočemu su odabrana obitelj.

Najavili ste i pisanje biografije?

Knjiga me čeka. Imam je potrebu napisati, ali uvijek me nešto skrene s plana. U ovom trenutku prioritet je novi album, ali polako pišem i knjigu, a nadam se da će ljudima biti motivacija za borbu i sreću.

Nakon albuma 'Sentimenti' najavili ste novi u cool izdanju. Što nam drugačijeg donosite na njemu i kad mu se vaša publika može veseliti? Svaka pjesma koju objavite brzo se pretvori u hit… vjerujemo da će tako biti i s albumom.

Uskoro izlaze nove pjesme, već u svibnju počinjem promociju novih pjesama s novog albuma #onokad. Jako me veseli ovaj album i gorim od želje da ga napokon predstavim svojoj publici. Jedva čekam čuti njihove povratne reakcije.

Kakvi su vam koncertni planovi u dogledno vrijeme? Čemu se najviše veselite u svojoj privatnoj oazi ovoga ljeta na Hvaru?

Ovoga ljeta bit će nas svagdje, ali bit će vremena i za odmor. Posla je puno, najavit ću i turneju s novim albumom koja počinje velikim koncertom u Zagrebu krajem godine. Do tada me čekaju neke nove pjesme za koje se nadam da će ih publika lijepo prihvatiti.