Goran Kočiš iz MasterChefa za Story pozirao sa svojom obitelji: Priznao je i koja jela supruga priprema bolje od njega

Jedan od prepoznatljivih frajera na domaćoj kulinarskoj sceni svakako je Goran Kočiš.

Imate impresivnu kulinarsku karijeru. Koji su vam trenuci bili najvažniji na profesionalnom putu i oblikovali vas kao chefa?

Nakon završene škole dobio sam priliku otići u Austriju, to je bio moj početak i početak moje prave ljubavi prema kuhanju. U Austriji sam stvarno naučio što znači hijerarhija u kuhinji, što znače kuhanje, disciplina, posvećenost i strogoća. Mogu reći da su to bili jedni od najvažnijih trenutaka koji su me počeli oblikovati kao chefa.

Što vas je inspiriralo da se upustite u kulinarski svijet?

Iskreno, nemam pojma. Jednostavno se rodila ljubav prema kuhanju još u sedmom razredu osnovne škole. Ljubav prema kuhinji, isprobavanju, doticaju s namirnicama, otkrivanju novih okusa. Sedmi razred bio je prekretnica i tada sam odlučio da ću upisati kulinarsku školu.

Koliko vam znači podrška obitelji u svakodnevnom životu i karijeri?

Teško je odgovoriti na to pitanje jer to je najvažnije. Naravno, ako imaš obitelj. Najvažnije za uspjeh u bilo kojem poslu je velika i snažna podrška obitelji. Mislim da je to velika motivacija jer i kad možda posustaneš, dođeš doma, popričaš sa suprugom, vidiš svoje klince i shvatiš da ne možeš posustati nego da ćeš se još više potruditi, dati sve od sebe. Ako sam i pao u nekom trenutku, zašto da budem dolje kada me oni vuku gore. I ne govorim sada da sam ja pao, izgorio, nego o onim situacijama kada imaš loše dane, loše trenutke, ali onda porazgovaraš sa suprugom i ona te motivira da ideš dalje. To je jednostavno neopisivo. Podrška obitelji meni je apsolutno ravna samom talentu koji imaš za kuhanje.

Što kaže supruga Dijana na sve vaše uspjehe, ali i izbivanje iz kuće? Ipak su tada sve obaveze na njoj...

Upravo o tome sam govorio i nadovezao bih se na prijašnje pitanje. Stvarno me nikada nema doma i volim se šaliti da djeca plaču kada dođem, kada me vide i pitaju: 'Tko je ovo?' Nije baš toliko rigorozno, ali nije ni puno ljepše. Ipak je na supruzi apsolutno sve, dvoje djece, škola, vrtić, treninzi, njezin posao, kuhanje, nabava za doma... Znači, koliko ja krvarim u svom poslu, toliko ona krvari doma da drži sve konce u rukama i zato joj svaka čast. I sva sreća da u tome uspijeva. Mislim, bilo bi čudno da ne uspijeva, a da je toliki moj izostanak. Tako da jako dobro funkcioniramo. Naravno, bilo je i kriznih situacija, ali preživjelo se i preživljava se.

Pokazuju li vaša djeca već interes za kuhanje? Dijele li s vama ljubav prema gastronomiji?

Ljubav prema gastronomiji definitivno dijele, vole klopati stvarno svašta, ali baš se i ne hvataju kuhača i noževa. Možda je još prerano, Ella će sada trinaest, Mati je šest, ali nikad se ne zna. Kod nas nema forsiranja, to mora doći iznutra.

Koje su vaše omiljene namirnice, a koje vam nikako ne pašu?

Nemam namirnice koje mi ne pašu, sve mi pašu. Naravno, neke više, neke manje. Omiljene su mi onako klasično - guščja jetra, lardo, iznutrice, brizle, svi komadi mesa, stvarno imam hrpu toga što volim. Od morskih plodova obožavam školjke, rakove, ribu... Ne mogu reći da mi je neka namirnica najbolja jer sve obožavam.

Postoji li neko tradicionalno jelo koje volite pripremiti za obitelj, nešto što je uvijek na stolu na obiteljskim okupljanjima?

Na našim obiteljskim okupljanjima hit je čobanac. Obožavam ga pripremati i smatram da sam u tomu poprilično dobar. Naravno, ovisi o lokaciji gdje se nalazimo, rade se i kotlići s grahom, suhim rebrima. Uglavnom tradicionalna jela na žlicu koja obožavam kuhati.

Koje jelo je specijalitet vaše supruge?

Moja supruga ima nekoliko specijaliteta, a radi najbolja jela na žlicu. I čobanac, i grah, i paprikaš i pileći perkelt, sve to zna skuhati bolje nego ja. Ne znam u čemu je njezina tajna, ali u tim je jelima stvarno jaka.

Komentirate li možda njezina jela, dajete li joj savjete ili zbog mira u kući to preskočite?

Ma nema tu mira u kući. Ako nešto želim reći, ona to prihvati ili ne prihvati, ali uvijek njoj kažem. Recimo tu si zeznula sa soli, tu si stavila malo previše paprike, ali fora je što ona, prije nego što počnemo jesti, sama kaže ako misli da je negdje zeznula. To samo govori da ima izoštrene okusne pupoljke, tako da je odlična.

Postali ste član žirija u showu ‘MasterChef’. Kakvo je vaše iskustvo u toj ulozi i kako gledate na rad s natjecateljima?

Iskustvo je fantastično, stvarno. Lijepo je biti pred natjecateljima, lijepo je to što oni nas svu trojcu gledaju kao autoritete. Divno je što vidiš da stvarno ima ljudi, bez obzira na dob, kojima možeš prenijeti dio svog znanja. Najvažnije je što mi napravimo čudo jer nakon svakog showa izbacimo dvoje, troje ljudi koji znaju kuhati i nastave se baviti gastronomijom, što je jako dobar podatak. S obzirom na to koliko talenata izbacuju naše škole, postotak u ‘MasterChefu’ je stvarno visok.

Što vam je bilo najizazovnije kao članu žirija?

Morao sam se tri mjeseca odmaknuti od svog posla u kuhinji i to mi je bio izazov života. Moram reći da sam se znao pitati jesam li napravio pravu stvar. Ali napravio sam pravu stvar, zapravo odličnu stvar za sebe. Dogode se i neki minusi, to je sad drugi problem, ali nema toga što se ne može riješiti.

Uspijevate li uskladiti sve obiteljske obveze s dinamičnim poslovnim tempom i obavezama koje dolaze s televizijskim angažmanom?

Odlično to usklađujem zato što nisam funkcionirao na drugačiji način ni kada me nije bilo ispred kamera. Razdoblje koje sada provodim ispred kamera, prije sam provodio u kuhinji. Samo sam nastavio raditi pa funkcioniramo kao i inače. Samo što me u ovom slučaju ne vide određeno vrijeme, maksimalno šest dana. To je jedino malo klimavo, kada se makneš od obitelji. Svaki posao ima svoju žrtvu, svoje zašto i zato, tako da mi nije nimalo žao. Odlično usklađujemo i poslovni i privatni život i sve nam je cool.

Imate li neke hobije? Što radite kada ne kuhate?

Na ovo pitanje ću postaviti protupitanje. Mislite li da uz sav ovaj angažman imam vremena za neki hobi? Mislim da nemam ni prijatelje. Šalim se, naravno, ali za hobi jednostavno nemam vremena. Pokušavam nešto s fitnessom, zato što kuharima samo trbuh raste pa pokušavam to riješiti, ali čak i kada imam malo slobodnog vremena, odmaram se i budem s obitelji.

Postoje li trenuci kada želite pobjeći od kuhanja i potpuno se posvetiti obitelji?

Ne, ne postoji takav trenutak. Kada mi dođe da se posvetim obitelji, jednostavno nađem rupu od dva, tri dana u rasporedu i maknemo se od svega, nekamo otputujemo, uživamo, budemo skupa, intenzivno se družimo i to je to. Ali ne postoje trenuci u kojima želim potpuno pobjeći od kuhanja, to nema šanse. Da se maknem od kuhanja, za mjesec dana bih završio na psihijatriji.

Što možemo očekivati u budućnosti od chefa Gorana Kočiša? Planirate li nove projekte ili možda proširenje postojećih?

U budućnosti od mene možete očekivati jako puno jer sam se vratio u Slavoniju. Nakon dvije godine u Osijeku upoznao sam grad, tržište i mislim da se uskoro, možda za godinu, godinu i pol mogu nadati vlastitom projektu i jednoj jako zanimljivoj priči u Osijeku.