Pjevačica Anđa Marić na Instagramu je otkrila kakvu je neugodnost doživjela. Naime, pozvala je taksi kako bi se prevezla sa svojim psom, ali kad je vozač stigao i vidio je sa životinjom u rukama, odbio ih je povesti.
'Htjeli smo pozvati Bolt Pets, ali svi su bili zauzeti. Kada je taksist vidio moju PusiQ, izbacio nas je, rekavši: “Ja ne vozim životinje’’. Shvatili smo to kao: “Ja sam životinja bez suosjećanja za vas, gospođe’’. Neki psi su service dogs koji pomažu ljudima s posebnim potrebama. Braćo, 21. stoljeće je – vrijeme da pokažemo malo empatije!', napisala je.
Komentara ispod njezine objave nije nedostajalo.
'Anđo, živimo u vremenu bez empatije nažalost’, ‘Psi su prečesto uredniji i pristojniji od ljudi!!’, ‘Ljudi - najokrutnije životinje', pisali su pratitelji.
Anđa Marić već je godinama jedna od najomiljenijih javnih ličnosti, osobito otkako je otkrila da boluje od multiple skleroze te redovito sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama dijeli svaki svoj napredak i slavi svaku pobjedu. Nedavno je podijelila jedan zabrinjavajući podatak.
'Ovo je kratki film o mom oblačenju. Čak je i moj sin prekinuo snimanje jer nije htio da plačem. Frustrirana sam jer nemam inkluzivni dodatak, niti mi je priznato tjelesno oštećenje, iako imam 60% invaliditeta na nogama od 2006. godine, i 20% na rukama – što je sada još i više, jer desnu ruku gotovo više ne mogu koristiti. Ipak, mene ne žele vještačiti. Toliko puta sam se žalila na vještačenje koje nisu htjeli odraditi osobno, da mi sada preostaje samo tužba. Ali ni ne znam koga bih trebala tužiti – Nisam sigurna. Koliko sam se puta susrela s komentarima poput: “Gospođo, vi ne izgledate kao da vam treba pomoć.” Kao da insinuiraju da bih trebala dolaziti na razgovore s prljavom kosom i u dronjcima, kako bi moja dijagnoza izgledala “uvjerljivije.”’, napisala je.
'Savjetovali su mi da moram izgledati onako kako to moja dijagnoza “pokazuje”, ali budući da ne izgledam tako, očito neću dobiti prava koja mi pripadaju. Znam da nisam jedina, znam da ima mnogo sličnih slučajeva, i baš zbog toga me uvijek bilo sram tražiti svoja prava. Uvijek sam mislila: “Pa ima ljudi kojima je gore.” No taj novac koji ne tražim – za prava koja mi pripadaju – neće otići onima kojima je gore nego??? Evo mene, vještače me na Instagramu ili dok sjedim u nekoj fotelji na njihovom ekranu i izgledam kao da nemam nikakvo tjelesno oštećenje. Ali nakon 12 godina otkako imam dijagnozu možda je vrijeme da ostvarim neka svoja prava? Pusa bok', dodala je.
