"Daria Knez, drago mi je!” bilo je prvo što je rekla pri našem susretu vedra glumica za koju sam smatrala kako će u posljednji trenutak otkazati naš dogovor jer je usklađivanje njezina i suprugova rasporeda prava umjetnost. “Ah, da, Rukavina! Još mi se dogodi da zaboravim na Rukavina”, dodala je sa zadrškom i prasnula u smijeh. Odjevena u dugu crnu haljinu i moderne čizme, došla je na mjesto susreta čak 15-ak minuta prije, uzbuđena što će nakon nekoliko godina dati intervju. I to s iznimnim povodom - postala je zaštitno lice Unicefove akcije Telefončić. Tu 34-godišnjakinju mnogi su upamtili 2004. godine, kada je bila prva voditeljica hrvatske inačice ‘Big Brothera’. Uslijedili su uspjesi u nekoliko televizijskih serija, kao i u predstavama matičnog kazališta Trešnja. Upravo zbog tadašnje popularnosti, danas cijeni ono malo privatnosti koju uspijeva zadržati za sebe. Uživa u svakom trenutku sa svojom obitelji, a ne krije da su djevojčice, troipolgodišnja Nina i dvoipolgodišnja Eva središte njezina svijeta koji dijeli s voljenim suprugom, televizijskim i filmskim redateljem Tomislavom Rukavinom.

Story: Prije manje od dvije godine vratili ste se na kazališne daske i na male ekrane. Osvajali ste ulogama u  ‘Bumerangu’, ‘Kazalištu u kući’, a danas samo najmlađi uživaju u vašim predstavama matičnog kazališta Trešnja. Kako to? Radim selekciju poslova koji mi se nude zbog obaveza u matičnom kazalištu i zbog vremena koje želim provesti sa svojom obitelji. Story: Odgovara li vam taj ‘mirniji’ tempo? Zapravo nije miran, uopće. Igram predstave u matičnom kazalištu Trešnja, snimala sam seriju ‘Počivali u miru’, angažirana sam kao Unicef-ovo zaštitno lice Telefončića, upravo sam sinkronizirala ‘Ledeno doba 4’, a od jutra do večeri okupirana sam curicama koje su još malene. Nemam dadilje i cure još ne idu u vrtić. Story: Jeste li ikad zažalili za odlukama u prošlosti, biste li danas nešto promijenili? Ne. Iako sam impulzivna osoba, dobro promišljam poslovne odluke. Istina je da sam puno toga odbila, ali da nisam, u svakoj bih pomalo izdala sebe. Zar to nije najteže? Jedva sam čekala da se stiša bura oko te popularnosti. U jednom je trenutku to prevršilo svaku mjeru i osjetila sam se odgovornom da se zaštitim i maknem. Naučila sam ne izložiti se potpuno i uvijek, naučila sam manipulirati, lažno se smješkati i osjećati se dobro kao da igram neku predstavu, pričati mnogo, a ne reći ništa. Kao političar. Ali umrla bih za istinu. Kao i političar. Story: U kojim vam situacijama pomaže taj talent ‘manipulacije’? Svakodnevnim. Pritom ne mislim na obitelj i prijatelje, naravno. Story: I onda ste u jesen 2005. godine upoznali današnjeg supruga Tomislava. Nikada niste otkrili kako ste se vi i suprug upoznali? Još smo se na Akademiji upoznali i prepoznali, ali i čekali mnogo godina da se vratimo jedan drugomu. Naravno da je priča jako romantična i naravno da je ne mogu sada ispričati. Story: Čime vas je osvojio? Otkrila sam kako se iza dječačkog osmijeha krije pravi frajer. Ono, za cijeli život. Story: Četiri ste godine u braku, pa iz iskustva recite ima li istine kad ljudi kažu kako se s brakom ipak promijeni odnos među dvoje ljudi? Naravno da se odnos mijenja, ali i vi se mijenjate. Postajete čangrizaviji, netolerantniji, osjetljiviji, dosadniji, zabrinutiji, deblji, neprivlačniji. Ali mi ne! To sam negdje pročitala. Story: Što kaže suprug, kakva ste supruga, a što vi kažete na to? Evo razloga da i s njim napravite intervju. A ja si često pjevušim onu staru od Fosila: Ljubavi moja, hoću li biti žena ja, kakvu bi željela tebi. Story: Kako reagirate u konfliktima? Ne doimate se eksplozivnom osobom, ili se varam? Varate se. Moj je temperament moj najveći, najgori neprijatelj i najbolji prijatelj. Imam onu ludu južnjačku krv i rusku ranjenu dušu, a opet, najviše mi odgovaraju sjevernjaci zbog mira i finoće. I ljudi i krajevi. Zaljubila sam se u Island kad smo Tomislav i ja bili ondje. Dva tjedna rehabilitacije duše i povratka prirodi. Moji su geni morski, južnjački, ali ne bih mogla živjeti na moru i gledati ga svaki dan. Previše bi me to boljelo. Dramatična sam i uvijek burno reagiram. Story: Brojni brakovi danas završavaju razvodom. Što bi vas natjeralo na taj korak ili biste pokušali spasiti brak po svaku cijenu? Nemam pojma, ne volim razmišljati o takvim stvarima. Story: Prije tri i pol godine dobili ste kćerkicu Ninu, a godinu poslije Evu. Koliko vas je majčinstvo promijenilo? Jedva se i sjećam života prije toga. Da, izlasci, tulumi, koncerti, priče o smislu i besmislu, krize identiteta, ova uloga, ona uloga, fatalna zaljubljivanja... Ovo je neki drugi svemir. Postala sam sto puta odgovornija, tisuću puta zabrinutija i nebrojeno puta sretnija. Citiram jednog svog kolegu. Story: Između Nine i Eve prilično je mala razlika u godinama. Je li se to pokazalo kao prednost ili mana? One su ekipa, front, najbolje prijateljice i najljuće neprijateljice kada brane svoje položaje. Koliko je to povezano s minimalnom razlikom u godinama, to ne znam. U početku je bilo veselo, dok su obje bile bebe, tada su mi moji roditelji, uz supruga, najviše pomogli. Inače ne znam kako bih, stvarno. Story: Jesu li vas neke roditeljske obveze iznenadile ili zatekle nespremnom? Sve. Analitična sam osoba i svaku odluku sto puta preispitujem. Ali reagiram prilično spontano, što se pokaže dobro. Djeca vole iskrenost i ne zanima ih što govorite, nego što osjećate. Ne libim se pred djecom pokazati suze, strah, euforiju. Osjećam da ih to čini opuštenijima da i same pokažu što osjećaju, a ne da se zatvaraju. Story: Imate li danas kakvih bojazni, primjerice, oko odgoja djevojčica? Strahova, dilema, trilema, nesanica... A onda se sjetim da to imaju svi roditelji i da nisam sama u tome. Ne treba si čovjek davati preveliku važnost. Većina roditelja misli i osjeća isto. Story: Roditelji često ističu kako ih upravo djeca nauče nečemu novom ili ih, pak, podsjete na jednostavne  sitnice koje čine život ljepšim. Imate li vi takvih primjera? Koliko želite! Svaki dan uče me strpljenju, to bih naglasila. Evo, neki su dan Nina i Tomica išli u šetnju i na  tržnicu i Nina nije željela sjesti na kavicu ni sokić (to nam je sad špica - šlag sa čokoladnim mrvicama, to one zovu kavicom). I to zato što je seka ostala kod kuće jer je kašljala, pa nije htjela uživati sama. Takvih situacija u kojima vidim koliko su povezane, koliko osjetljive, mile, nježne i kako promišljaju svijet oko sebe, ima milijun i sve mi tjeraju suze na oči od dragosti i miline. Čarobne su, što da vam kažem. Story: Kako je izgledalo razdoblje prvih riječi i koraka? Jesu li prve riječi bile ‘mama’ i ‘tata’ ili su vas iznenadile nečim drugim? Uzbudljivo, euforično, naporno, prekrasno. Prvo su rekle ‘baba’, pa tek onda ‘mama’ i ‘tata’. Story: Koje im vrijednosti želite usaditi? Da znaju reći ‘ne’, da razlikuju dobro od lošeg. I poštovanju i samopoštovanju, to mislim da je najvažnije. Baš kao i humor. Story: Što je teže, biti glumica, supruga ili majka? Katkad mi je sve teško, a katkad mogu sve i sve mi je pjesma. Razgovarala: Ana Lukiček Foto: Matea Smolčić Styling: Lea Krpan Šminka: Sanja Agić Frizura: salon Teuta