Saša Broz: 'Bez vjere u sebe, ujutro ne ustajem'

Hrabrost, vjeru i ljubav redateljica Saša Broz pretočila je u svoju novu dječju predstavu ‘Indijanska priča’, čija je premijera nedavno održana u zagrebačkom kazalištu žar ptica. U predstavi je surađivala s bivšim suprugom, glumcem Rankom Zidarićem, s kojim je, kako kaže, užitak surađivati i s kojim je, unatoč razvodu, ostala u odličnim odnosima. Osim poslovnih obaveza, bivše supružnike veže i zajednička kći Sara, 23-godišnja talentirana mlada slikarica koja je jesenas imala prvu samostalnu izložbu. O tome kako izgleda njezin odnos s kćeri, kako gleda na ljubav i još mnogo toga, 49-godišnja Saša otvoreno je progovorila u intervjuu za Story. 

Story: Djeca su najveći i najiskreniji kritičari, jeste li imali tremu zbog toga?

Često surađujem s kazalištima za djecu i zaista je točno da su djeca najiskreniji kritičari. Zapravo, već tijekom predstave glumci dobiju povratnu informaciju o tome je li predstava uspjela ili ne. Ako im se sviđa i ako se zabavljaju, djeca će reagirati i pratiti radnju, a ako im se ne sviđa, dosađivat će se. Kad radim predstave za djecu, najuzbudljivije je pokušati držati korak s njihovom beskrajnom i čistom maštom. Poticajna trema postoji kao i u svakome drugom projektu.

Story: Razlikuje li se režiranje dječje predstave od onih ‘ozbiljnih’, za odrasle? 

Razlika između postavljanja dječje i predstave za odrasle u tehničkom smislu ne postoji, ali uvijek postoji posebna odgovornost prema djeci kao publici. U hijerarhiji odgoja djece, uz obitelj i školu kao instituciju, i kazalište zauzima jako važno mjesto. U tom smislu treba biti vrlo oprezan.

Story: Kakvu ste poruku željeli poslati novom predstavom?

Predstava ima specifičnu poetiku, vizualno je vrlo efektna, a istodobno je glumački izazovna i dinamična. Tekst autorice Zinke Kiseljak, nastao prema drevnim narodnim indijanskim bajkama, uči djecu kako naš život i život naše djece ovisi o tome kako se brinemo o planetu Zemlji. Predstava na scenski atraktivan način pokazuje kako su sve stvari na Zemlji povezane - ljudi, životinje i biljke. Naru-šavanjem savršenog sklada u tom odnosu narušava se i opstanak svega živoga na planetu, kao i same Zemlje. Akcent je, dakle, na ekologiji, ali drevne indijanske priče imaju, dakako, i snažnu duhovnu dimenziju.

Story: U predstavi glumi i vaš bivši suprug Ranko Zidarić. Kako je bilo surađivati s njim, s obzirom na to da mu je to prva uloga u dječjoj predstavi. Kako se snašao?

Ranko je fantastičan glumac, ali je, nažalost, nepravedno zapostavljen u matičnom kazalištu. Odlično se snašao, a i sâm je često znao pohvaliti pozitivnu i kreativnu energiju kolega iz teatra žar ptica. Uloga Poglavice savršeno mu pristaje i svi su primijetili da u njoj zaista uživa, a posebno je oduševljen djecom kao publikom. S Rankom surađujem otkako se bavim kazalištem i svaka je naša suradnja bila bolja od prethodne.

Story: Jedan od likova u predstavi poručuje da svatko od nas može uspjeti ako ima dovoljno hrabrosti i vjere u sebe, bez obzira na to koliko mu se cilj na prvi pogled činio nedostižnim. Jeste li vi uspjeli u svemu što ste željeli ili ponekad u životu niste imali dovoljno vjere u sebe?

Naravno da nisam uspjela baš u svemu što sam željela, jer kakav bi to bio život kada bi nam se sve želje ostvarivale. Zar nije divno imati želje i nadati se da će se ostvariti? Pogrešne odluke i procjene koje sam napravila u životu najbolji su putokaz za godine preda mnom. Bez vjere u sebe, ujutro ne ustajem. 

Story: Predstava se, među ostalim, bavi temom ljubavi. Koliko se vaš pojam ljubavi promijenio od dvadesetih do sada? Kako ste tada gledali na ljubav, a kako gledate danas?

Teško da itko može preživjeti bez ljubavi. Strast je stvar trenutka, a ljubav je ono što prožima cijelo biće, najposebniji osjećaj i svrha života. Ljubav je divna u svim oblicima, i kad je mirna i tiha, i kad je razorna i neobuzdana. Treba znati osluškivati svoje potrebe i razvijati intuiciju, ona ne griješi. Nikad se ne mijenja naša potreba za ljubavlju nego samo ono što tražimo u odnosu. Najčešće ne shvaćamo da zapravo tražimo sami sebe. 

Story: Mogli bismo reći da je ljubav središnja ljudska tema. Svi čeznemo za njom, a iako sve počinje velikim nadanjima, ona se često izjalove i ljudi gube vjeru u ljubav. Što mislite, zašto se to događa?

Ljubav, vjera, ufanje - uvijek ispočetka - i kada te vrtlog osjećaja podigne u nebesa i kada te spusti u ponor. Ljubav često zna biti maskirana u razne oblike pa ljudi nerijetko ljubavlju zovu i ona prolazna, površna stanja koja s osjećajem ljubavi nemaju nikakve veze. Ljubav nije savršena i ne treba biti savršena jer ni mi nismo savršena bića. U ljubavi, kao i u životu, ne treba imati očekivanja, tek onda će nam se početi događati najljepše stvari. Treba pustiti univerzumu da odradi svoj posao.

Story: Jeste li vi zaljubljeni, osjećate li leptiriće u trbuhu?

Odgovorit ću na pitanje citatom Lava Nikolajeviča Tolstoja: “Ljubav je život. Sve što razumijem, ja razumijem samo zato što volim”.

Story: Vaša najveća ljubav zasigurno je kći Sara. Čini li vam se ponekad da je prebrzo odrasla?

Ne ubrajam se među roditelje koje žale što im je dijete prebrzo naraslo. Volim svaki naš zajednički trenutak. Kada je Sara odrasla, dobila sam u vlastitoj kćeri i najbolju prijateljicu, što je neopisivo zadovoljstvo. Naš odnos nikad nije bio specifičan odnos majke i kćeri, češće me zvala Saša nego mama. U mnogim stvarima Sara je zrelija od mene i nisu rijetke situacije da danas od nje tražim savjet. Ona je predivna mlada žena koja ima specifičnu karizmu i jednostavno je moraš voljeti. Iznimno je empatična i vrlo osjetljiva. Često je okružena ljudima i brojnim prijateljima, ali ipak je najsretnija kada je sama u svom u ateljeu na Likovnoj akademiji.

Story: Sara je perspektivna mlada slikarica i već je imala izložbe koje su oduševile kritiku. Od koga je naslijedila taj talent?

Sara je jesenas imala prvu samostalnu izložbu, a upravo priprema diplomski rad. Sklonost kazalištu mogla je naslijediti od mene, Ranka ili pokojnog djeda Krešimira Zidarića, glazbeni talent od Silvija Haasa, pokojnog brata moje bake Herte Haas, ali likovnjaka u obitelji nije bilo. Umjetnička loza nastavlja se sa Sarom.

Story: Što je naslijedila od vas, a što od oca?

U fizičkom smislu je naša kombinacija, ali karakterno je drukčija i od Ranka i od mene.

Story: Jednom ste izjavili da se Sara već godinama brine o vašoj kosi i da vam je osobna frizerka. Je li to i dalje tako?

Da, naravno. Imam averziju prema diranju kose pa sam morala pronaći kompromis. Mogu pretrpjeti taman toliko koliko me Sara sređuje. Posvađamo se deset puta tijekom te nemile mi procedure, ali rezultat je uvijek fantastičan i malo tko može vjerovati da kod kuće imam privatni frizerski salon. Za sve ostalo prepuštam se profesionalcima. Tijekom godine nemamo mnogo zajedničkog vremena jer Sara slika i vikendima, ali vikendom odemo na ručak kod mojih roditelja. Sara se često pridruži mojim prijateljicama i meni u izlascima, a znamo i zajedno putovati. Brojne moje i njezine obaveze ne ostavljaju puno prostora za planiranje pa se odluke o zajedničkim putovanjima ili druženju izvan dnevne rutine donose u hodu.

Story: Odnos majke i kćeri ubraja se među one o kojima se rijetko govori u kontekstu problema. Kao i svaki odnos, i taj je ponekad prožet napetostima, neslaganjima, pogrešnim očekivanjima. Prema vašem mišljenju, koja je tajna kvalitetnog, obostrano uvažavajućeg i iskrenog odnosa majke i kćeri?

Vrlo sam komplicirana i trenutačno postoje dvije meni najbliže osobe koje me znaju pokrenuti i motivirati. Sara je jedna od njih. Ener-gična sam i eksplozivna, iako sam se s godinama naučila samokontroli, ali drama mi nije mrska. Sa mnom je češće orkanska bura nego mirno more. Od Sare baš ništa ne skrivam, niti ona od mene i dobro je da argumentirano možemo raspravljati o svemu. No bojim se  trenutka odvajanja do kojega će prirodno doći. Sada živimo zajedno i lijepo je. Kada se jednog dana odseli od mene, nadam se da će uzeti u obzir da ću u tom trenutku ja nju trebati više nego ona mene.

Story: Ostvarili ste mnoge poslovne i privatne snove, što si još želite?

Mnogo toga, ali nerado otkrivam planove dok se potpuno ne definiraju. Puštam život da se dogodi i želim da sve bude kako treba biti.