Ovo sam ljeto proveo predivno, puno putujući, kušajući svakakvu hranu i upoznajući se sa zanimljivim ljudima. Vozio sam puno, te sam u tom procesu, kao i svaki putnik malo i ogladnio. Svakih nekoliko kilometara veselo rđavi znakovi duž naše Magistrale pozivaju vas da stanete, utažite žeđ i izaberete omiljeni dio nekada veselog meketala koje se specijalno za vas znoji na ražnju. Naravno, ima puno ljudi koje taj, meni predivan prizor, uznemiri i natjera ih na potpisivanje peticija, grljenje drveća i molitve Bogu livade, paprati i maslačka. Ne, nemojte me krivo shvatiti, nemam apsolutno ništa protiv vegetarijanaca, vegana, frutarijanaca koji stetoskopom provjeravaju da li je zlatna jonatan jabuka koja je jutros otpala sa stabla zvanog Bugi preminula te je spremna za svetkovinu konzumacije. Nemam ništa ni protiv onih koji jedu samo sirovo, crveno, krvavo, masno, 'meso i krumpir (ne) kreativno', životinje koje samo četvrtkom kažu "kva" ili vjerski ne smiju konzumirati neku namirnicu. Svi imaju moj respekt i zdravu dozu cinizma. Vrlo često je izazov gastronomije spajanje naizgled nespojivih stvari. To mi vrlo često polazi za rukom u kuhinji, ali je u privatnom životu situacija potpuno drugačija. Ja bi osobno teško mogao biti s osobom koja imasebi nametnute restrikcije. Teško bih se mogao pomiriti da s osobom s kojom živim ne bih mogao podijeliti nešto što mi u životu puno znači, stvar koja mi je posao ali i istinska ljubav. Teško da bih mogao pojmiti da osoba sa kojom živim ima tofu filozofiju, svoju kumicu brokulu na placu, a još manje bi mogao živjeti s nekim militantnim nutricionistomkoji bjesomučno broji kalorije. Svoje, ali i moje. U koliko vam je metabolizam normalan, a vjerojatnost da je velika, najbolji način da uživate u hrani je da nemate restrikcija, da jedete puno malih obroka dnevno i da se ne bojite probati nove stvari, pa čak i eksperimentirati. Meni nema boljeg afrodizijaka nego gledati ženu koja istinski uživa u hrani kako jede. Srče sirove kamenice, jede puževe, tripice, školjke, veseli se desertima, kruhu, pecivima te kao krunu svega oglođe svinjska rebarca i to zadovoljstvom koje se viđa samo kod kupovine novih Louboutin cipela. Za mene nema erotičnijeg iskustva. U restoranu naravno. Žvakalice zelene salate, ljubiteljice klorofila. Stoj. Špek? Oh da draga... Za mene se spajanje s nespojivim odvija na tanjuru, u životu...takve stvari su malo manje moguće... Goveđi obrazi s muzgavcima300 gr goveđih obraza narezanih na kockice 400 gr očišćenih, narezanih muzgavaca 700 gr sitno sjeckanog luka 1 l punog, jakog crnog vina ( može cabernet sauvignon) Malo maslinovog ulja Sol Papar 0,5 l goveđeg temeljca ( ako nemate može i voda..može i kocka al to niste čuli od mene) 3 lovorova lista 5 češnjeva češnjaka
