Ne volim snijeg! Ne, ne volim ga. Nisam ga nikada ni volio. Za mene ne postoji gora stvar nego snijeg u gradu. Ajde dobro, kada si klinac, na zimskim praznicima kod babe u Lici ili u Slavoniji, ali ako si radni čovjek, s kakvim takvim normalnim ritmom života, i potrebom da svaki dan odeš sa točke A do točke B, onda ne vidim razloga da se veseliš pahuljama. Sa strepnjom sam gledao kako mi se ulica pretvara u klizalište te sam samo čekao da na klizaljkama prozuji Katarina Witt s dvojnim axlom uz nezaboravni komentar Milke Babović. Bacao sam oko na parkiran auto i tugaljivo posmatrao kako polako postaje predimenzioniran pod bijelim pokrivačem. Na ulazu u zgradu dočekala me lopata, ali nisam, kao neki imao tv ekipu da me snima dok skupljam političke bodove čisteći snijeg. Lopatao sam oko auta, strugao sa šajbe i puhao u smrznute prste. Mislio sam na Karibe gdje sam proveo nekoliko predivnih godina. Mislio sam kako sam u ovo doba godine hodao u kratkim rukavima i pržio se na suncu a sada stružem led, padam na dupe u nanose snijega i hodam ko patak punom nogom da mi se incident s ljubljenjem poda ne bi događao češće. Nisam baš neki ljubitelj posjeta hitnoj i cupkanja u gipsu. Zima inače ima neku romantiku u sebi, pogotovo u ovo vrijeme. Sve je okićeno, ljudi se keze i peglaju kartice, piju kuhano vino i voćne rakije po raznim gradskim punktovima. I onda padne snijeg. Nema snješka, nema skijanja, nema kamina i blesavih džemperića. Ostaje samo bol u stražnjici, smrznuti prsti, razbijeni auti i žuljevi od lopatanja. Kad sam bio klinac čekao sam bradonju s darovima, buljio u čizme u potrazi za bombonima, jedva čekao da zabijeli, rokao petarde i čekao Batmana na telki. Sada sam grintavac koji mrzi snijeg, iritiraju me horde shoppera u trgovačkim centrima gdje djed mraz objašnjava da je na akciji jetrena pašteta. Polako postajem super praktičan. Bar bi tako volio misliti. Volio bih misliti da ima još ljudi koji se u ovo doba godine osjećaju kao ja i s istom strašću preziru bijeli pokrivač. Volio bih da naučim neki ples vrača koji tjera snijeg u brda, gdje i treba biti, tamo gdje se ljudi vesele kada ga vide, gdje se spuštaju na daskama a dižu žičarama. Mrzim ga i sve što ima veze s njim. Ne volim ni Božićne pjesme. U biti ja sam Grinch. Grah, za zimu, pravi..Sastojci:200 g graha500 g suhog mesa (špeka, kobasica..whatever)200 g luka200 g mrkve1 crvena paprikaŽličica ljute paprikeMalo chillijaMajčina dušicaLovorPire od rajčiceSvinjska mast5 češnjeva češnjakaSolPapar
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
I eto, sve je spremno...
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Sameljemo špek, malo svinjske masti, sol, papar, crvenu papriku, chilli u finu pastu...tzv pešt.
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Stavimo kuhati grah, lovor, majčinu dušicu i suho meso...
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Na svinjkoj masti popržimo luk i sjeckanu mrkvu
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Dodamo sjeckanu crvenu papriku, sušenu papriku i pire od rajčice
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Dodamo kuhani grah i suho meso....narezane 'kobaje' i to..
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
I onda skužim da ima konzervu kukuruza doma i roknem i to...
Grintavac koji mrzi snijeg i obožava grah
Story 
Svježi peršin, par kapi aceta.. i to je to.