Otvoreno: 'Mnogo sam izlazio, besposličario i puno pio'

Kad se pogledam u ogledalo, u njemu vidim dva plava oka okružena godinama - rekao je nedavno o sebi američki glumac Steve Buscemi. Ovog 60-godišnjaka od sredine ožujka publika ima priliku gledati u filmu ‘Smrt Staljina’, tragičnoj komediji temeljenoj na crnom humoru koja prikazuje interni politički život Sovjetskog saveza 50-ih godina prošlog stoljeća. Zvijezdi filmova ‘Fargo’ i ‘Pakleni šund’ pripala je uloga Nikite Hruščova, što mu, kako kaže, nije bio nimalo lak zadatak s obzirom na to da se o politički osviještenoj temi progovara na humorističan način. U intervjuu ovaj suprug i otac otkriva kako se snašao u novoj ulozi, kako je reagirao kad je prvi put uzeo scenarij u ruke te koja je tajna njegova sretnog braka dugog tri desetljeća.

Story: Zašto ste bili preplašeni?

Uvijek je tako kad dobijete zahtjevne ponude o kojima mislite da ih kao glumac ne možete odraditi. Kad sam se najviše bojao, najčešće je ispalo najbolje.

Story: Kako vam se činilo snimati komediju o posljednjim danima sovjetskog diktatora?

Bio mi je to veliki izazov. Obrađivati tako ozbiljnu temu na humorističan način nije nimalo jednostavno. U filmu nije riječ o čistoj komediji, nego o crnom humoru koji zadire u neka najdublja mjesta. Ponekad ljudi okreću leđa ozbiljnim temama, no kada se takva tema obrađuje na ovakav način, može doprijeti do šire populacije zbog doze humora koji ljudi vole.

Story: Je li moguće zadržati potpunu kontrolu kada snimate film?

Nije mi cilj imati sve pod kontrolom. Kada kao glumac ulaziš u neki projekt, potpuno se odričeš kontrole, osim ako si ujedno i redatelj. Kada radim s dobrim redateljima, njima se prepuštam u ruke. Film je suradnja i mislim da se svi okruže najboljim ljudima u svom projektu.

Story: Kad ste se počeli baviti glumom?

Kod mene je to krenulo prilično kasno. Pot-kraj srednje škole počeo sam glumiti, a nakon toga sam upisao studij povijesti umjetnosti, no već sam u prvom semestru shvatio da to nije za mene pa nisam položio ispite. San mi je zapravo bio kupiti kombi i otputovati u Los Angeles kako bih se mogao baviti glumom i snimati filmove. Nikome nisam govorio o toj svojoj želji zato što me bilo sram. Naposljetku je moj otac odigrao veliku ulogu u svemu i odgovorio me od te ideje moleći me da upišem satove glume bliže, na Manhattanu. Nakon toga sam krenuo sa stand-up komedijom i paralelno radio kao vatrogasac, sve dok kolege nisu otkrili da se bavim stand-upom. Nisu mogli vjerovati.

Story: Zašto ste odabrali stand-up?

Zato što mi je jedini cilj bio probiti se u svijet sitcoma. Mislio sam da jedino mogu snimati humoristične serije, a da su filmovi samo za ozbiljne glumce. Story: U kakvoj ste obitelji odrasli? I majka i otac bili su radnička klasa. Oni su na pošten način zarađivali novac kako bi meni mogli priuštiti sve što su tada mogli. I dalje imam dobar odnos s njima, ponosni su na moj rad iako su, dok sam bio mlađi, bili skeptični i mislili da neću uspjeti u onom što sam naumio.

Story: Jednom ste rekli da biste postali poput ljudi koji žive na Long Islandu da niste otišli odatle. Što ste pod tim mislili?

Dok sam živio ondje, doslovce sam samo preživljavao. Mnogo sam izlazio, besposličario i puno pio. Shvatio sam da to nije život za mene i da, ako se ne želim uništiti, moram početi raditi nešto za sebe. Počeo sam režirati, što sam uspio filmom koji progovara upravo o Long Islandu.

Story: Jeste li uživali u redateljskom poslu?

Ponekad, uglavnom sam bio pod stresom. Volio bih da sam imao više vremena. Taman kad sam prihvatio ulogu redatelja, snimanje je bilo gotovo, ali sretan sam što sam i to iskusio.

Story: Koliko ste strpljivi kao glumac ili kao redatelj?

Na tome još radim i radit ću, iako mislim da sam se tijekom godina naučio strpljenju. Mogu biti jako strpljiv cijeli dan na setu, ali onda sjednem u automobil i nadoknadim sve u samo jednoj vožnji.

Story: Jednom ste izjavili da vaša supruga nije znala da izlazi s jednom od najpoznatijih filmskih zvijezda.

Te se večeri uvijek rado sjetim. Supruga Jo i ja počeli smo izlaziti i sve do jedne večeri dok nismo došli u moj stan nije znala tko sam. Tek kad je vidjela poster na zidu za moj film ‘Psi iz rezervoara’, pogledala me zbunjeno i rekla: “Čekaj, to si zbilja ti?!”

Story: U braku ste više od 30 godina. Koja je tajna vašeg uspješnog braka?

Nema tajne. Sve je u razumijevanju, ali i u tome da smo se moja supruga i ja našli u savršenom trenutku. Jo je moja vječna inspiracija, divim joj se koliko je kreativna na svim područjima umjetnosti.

Story: Mislite li da bi vaš sin Lucian mogao krenuti vašim stopama?

Nisam siguran. Luciana jako zanima znanost pa mislim da će postati znanstvenik. Kad se sjetim sebe u njegovim godinama, izgarao sam od želje da postanem glumac, a on nije toliko fasciniran time. Glumio je u mom filmu ‘Trees Lo-unge’ i taj dan snimanja bio mi je najstresniji u povijesti. Bojao sam da će sve krenuti po zlu, da se njemu neće svidjeti ili da neće dobro odraditi, no on se pokazao iznimnim profesionalcem.

Story: Postoji li nešto za čime žalite?

Žalim što više ne pišem. Kad je o tome riječ, prilično sam nediscipliniran i zbog toga mi je žao. Pišem samo kad imam neki rok, a sve ostalo visi u zraku. Trebao bih se više prisiliti da sjednem i zapišem sve ideje, zamisli, bez određenog roka.