Najgore što se može dogoditi je kad sjedneš ispred monitora, nešto bi pisao, a nemaš temu. Bar ništa konkretno, životno. Počneš razmišljati o svim stvarima koje te inače inspiriraju i stimuliraju i kažeš samome sebi da neke stvari nisu za javnost, i da to rade samo tvoji prijatelji, ti ne, nikada… I tako mi kroz glavu prolaze ideje o novom tekstu, al ništa da preko jagodica završi na monitoru, i opet žbaljim ko kreten, ležim u zgužvanom krevetu s laptopom u krilu i razmišljam… vanjski dug Grčke, operacija vraćanja nevinosti (vrlo popularno... navodno), uklanjanje dlačica iz nosa, antioksidansi, krmeljive oči, skupi laminat, recesija (ova riječ je prestigla onu popularnu 'boli me...' u korištenju zadnjih 5 godina)... niš' od toga nije zanimljivo, sve je dosadno. I skužim da mi sviraju The Black Keys '10 A.M. automatic'. Odlična stvar, blues, high energy, ali novi, dvoje ljudi, kao The White Stripes, ali s manje galame i distorzije. Glava mi se pomiče gore - dolje i u kombinaciji sa zimskim suncem koje mi probija kroz prozore, tvore savršen soundtrack trenutka, pravi pokretač, stimulator o kojem se javno priča. Odmah se sjetim svoje karirane košulje i 'Nevermind' od Nirvane, sjetim se kako su loše izgledali papci s fake Versace košuljama zakopčanim do grla dok su se rasturali na 'No limits' od 2 Unlimited. Sjetim se kad su Lauferi pjevali 'Svijet za nas', prođe mi kroz glavu rasturanje na Sabotage u Palachu, izrežirani porast adrenalina na Rage against the machine u 'Killing in the name' i nezaobilazno dizanje srednjeg prsta u zrak na 'fuck you all…'. Onda se sjetim Britpopa i braće Gallagher i njihove, meni simpatične bahatosti. Blur i 'frizurice' Damona Albarna te humor i socijalni element Pulpa i Jarvisovih pepeljara cvika. Naložio sam se na The Strokes, The Hives, Franz Ferdinand, The Libertines i još gazi-bili-milijun bendova u posljednjih nekoliko godina. Ne mogu se obući ako mi ne svira nešto, ne mogu se voziti ako mi ne sviraju Bright Eyes, a vani lije kiša, a ispred mene 500 km, ne mogu se zabaviti ako ne svira nešto dobro, i stvarno, ali stvarno ne mogu skužiti što to ima u cajkama... al dobro… svakom njegovo veselje… na kraju krajeva, ne bih se sjetio ništa od ovoga napisati da mi nisu svirali Black Keys i '10 A.M. automatic'… i najbolje što se iz ovoga može roditi, da nakon što pročitate, odete i nađete tu stvar na You Tube i uživate skupa sa mnom… Risotto od bundeve.Sastojci: 1 butternut buća 1 mrkva Četvrtina celera 1 poriluk 1 korjen peršina 1 luk Gljive Peršin 400 g piletine 200 g riže 1 dl bijelog vina 50 g maslaca Parmezan 50 g špeka
