Mirela Kardašević ima 31. godinu, rođena je u Zagrebu, samohrana je majka dvoje djece i radi za jednu marketinšku agenciju. Za sebe, skromno, kaže kako uživa u životnim izazovima, sportskim natjecanjima i majčinstvu. No, istina je da je Mirela prošle godine osvojila dvije brončane medalje na Europskom prvenstvu u dubini, a ove godine postala svjetska prvakinja u disciplini dinamike bez peraja s preronjenih 170 metara. Osvojila je i srebrnu medalju u disciplini dinamika s perajama. Ono što je najfascinantnije u ovoj priči jest činjenica da se Mirela ronjenjem na dah bavim samo godinu dana.

Kako ste se počeli baviti ronjenjem?

Počela sam se baviti ronjenjem prošle godine u 5 mjesecu. Prije ronjenja sam se bavila plivanjem, nakon što sam završila plivačku karijeru, 7 godina sam uzela pauzu od bilo kakvog sporta, i zato sam za svoj 30. rođendan  odlučila izabrati neki hobi, gdje ću raditi nešto za sebe. Odabrala sam ronjenje jer mi je bilo najzanimljivije i jer sam oduvijek bila dobra u držanju daha. Tako je hobi postao ozbiljan sport kojem sam posvećena 24/7 i u kojem vjerujem mogu još puno dati.  

Jeste li se prije toga bavili nekim drugim sportom?

Da, bavila sam se plivanjem. Plivati sam počela zbog bolesti kuka jer mi je plivanje bilo preporučeno kao terapija, I upravo taj sport mi je pomogao da danas mogu hodati i voditi normalan život. No uz plivanje, veliku zaslugu je imala i moja majka koja mi se u potpunosti predala. Imala sam pet godina kada mi se bolest pojavila, i zove se“legg calve perthes” i to je rijetka bolest kosti kod mlade djece definirana kao idiopatska avaskularna osteonekroza epifize glave bedrene kosti. Tri puta sam bila operirana zbog čega imam veliki ožiljak na desnoj nozi, i dugo sam nosila aparatić za kuk.

Možete li nam opisati kako izgleda jedan nastup? Kakva  je sve oprema potrebna, koja je tehnika ronjenja, mjeri li se koliko ste dugo pod vodom, mjeri li se dubina na koju zaroniš, gdje se odvijaju natjecanja, u bazenima ili u prirodnim vodama?

Postoji ronjenje na dah u bazenu i ronjenje na dah u dubini odnosno moru. U bazenu postoje discipline dinamika i statika, a to su DNF (dinamika bez peraja), DYN (dinamika s monoperajom), DYN BF (dinamika s bifin perajama) i statika što je plutanje na površini vode gdje se mjeri vrijeme držanja daha. U moru su iste discipline kao u bazenu, samo što nema statike i dodana je disciplina FIM gdje se povlači po konopu. U moru je cilj postići najveću dubinu s jednim udahom, dok u je bazenu cilj postići najveću udaljenost s jednim udahom. Oprema koja je potrebna su peraje, više vrsta odijela zbog debljine odijela, noseclip, maska ili naočale. U ronjenju na dah se jedino u statici mjeri vrijeme provedeno pod vodom, gdje se u drugim disciplinama gledaju dubina ili daljina.

Gdje trenirate? Koliko često? Kako izgleda jedan trening?

Treniram na bazenu Utrine, pet puta tjedno, plus vježbanje u fitness centru ovisno o stadiju priprema ili natjecanjima. Treninzi su ujutro, uglavnom traju sat vremena i svaki je specifičan i cilj svakog treninga jest povećati apneu tj. dužinu zarona s jednim udisajem. Ronjenje na dah je specifičan sport u kojem uvijek morate biti na vrhunskoj razini, i psihičkoj i fizičkoj da bi ste mogli dati svoj maksimum i tražiti svoje najbolje rezultate. I najmanja prehlada ograničava vas u postizanju dobrog rezultata, a kada na to dodate i specifičnu prehranu, potrebni mir i koncentraciju, puno je faktora koji vas čine vrhunskim roniocem od prosječnog.

Baviš li se još nečim uz ronjenje?
Nažalost nemam vremena za nešto ozbiljnije. Ronjenje me okupira cijele dane, a uz dodatne poslovne obaveze teško je imati punu koncentraciju na dodatne stvari.

Osim medalja, dobiju li pobjednici neku financijsku nagradu?
Ne dobiva se financijska nagrada na natjecanjima.

Kako financirate svu svoju opremu i putovanja, imate li sponzore?
Imam trenutno dva sponzora. Jedan je Molchanovs freediving od kojih sam dobila najkvalitetniju i najbolju opremu za ronjenje na dah i njihov sam ambasador. A također imam i za sponzora jednu od najboljih hrvatskih konzultantskih tvrtki Genius Consulting.

Koji su benefiti, a koje su štetne posljedice bavljenja ronjenjem?
Benefiti ronjenja su ti što se razvijaju pluća, krvne žile i srce, I uči nas kako ostati smirenim u stresnim situacijama. Nema štetnih posljedica, ako se trenira sa profesionalnim trenerima. Ne uvjeravajte se da možete postići velike dubine bez kvalitetnog treninga.

Budući da ste sportašica, imate li poseban režim prehrane?
Zbilja jedem sve, osim što izbjegavam masnu i presoljenu hranu.

Za koje se sljedeće natjecanje pripremate?
Spremam se za Svjetsko dubinsko prvenstvo u Turskoj, gdje su preda mnom veliki ciljevi.

Što planirate nakon sportske karijere? (Do koje godine starosti se ronioci natječu?)
Nema dobne granice, no namjeravam biti instruktor. Što duže, to sam ja sretnija.

Samohrana ste majka dvoje djece, dvojice dječaka. Kako uz majčinstvo kombinirate i sport? Kako raspoređujete vrijeme?
Imam dva sina, i imaju šest i sedam godina. Zovu se Nahlo i Romelo. Uz dobru organizaciju sve se stigne, a oni su već sada veliki tako da je puno lakše izdvojiti vrijeme za mene. Kada mi je potrebno tu mi uskoče u pomoć i moji roditelji koji ih apsolutno obožavaju.  

Znaju li i dječaci već roniti?
Znaju roniti, na moru uvijek plivaju i rone sa mnom u plitkome. Zanimljivo im je to što ronim, pogotovo u dubini i uvijek pitaju jesam li vidjela delfina ili kita.

Kako izgleda jedan vaš dan, od jutra do mraka?
Budim se ujutro oko 7h, zatim kasnije odvedem sinove u vrtić, odem na trening, ručam i napravim doma što trebam, napravim što trebam za posao, odem po djecu u vrtić oko 15h, obavim još privatnih stvari sa njima, i navečer sam većinom doma pa nakon što oni odu spavati ja volim pogledati neku seriju ili film na Netflixu.

Imate li neku posebnu strast osim ronjenja?

Osim ronjenja obožavam košarku, i redovito gledam NBA, a nedavno sam počela igrati i šah tako da se trudim svakim danom malo više naučiti jer je igra vrlo zanimljiva i na neki način me opušta.

Čega ste se zbog ronjenja morali odreći? Žalite li za čime?
Morala sam se odreći društvenog života, jer uz sve obveze ne stignem biti svugdje kao i prije. Ne žalim za ničime jer je ronjenje trenutak za mene.