Glumac i redatelj Al Pacino o svom odrastanju, odnosima i uspješnom karijernom putu otvoreno piše u autobiografskoj knjizi ‘Sonny Boy’ čiji je hrvatski prijevod objavila nakladnička kuća V.B.Z.
'Nastupao sam odmalena. Majka me vodila u kino kad sam imao samo tri-četiri godine. Tijekom dana obavljala je pomoćne poslove i radila u tvornici, a kad bi došla kući, jedino joj je društvo bio njezin sin. Pa bi me vodila u kino. Nije znala da mi time osigurava budućnost. Odmah mi se svidjelo gledati glumce na ekranu. Nikad nisam imao društvo za igru u našem stanu, a nismo još imali ni televizor, tako da sam imao više nego dovoljno vremena razmišljati o zadnjem filmu koji sam gledao. Proučavao sam likove u mislima i u stanu ih jednog po jednog oživljavao. U ranoj sam dobi naučio kako se povezati sa svojom maštom. Kad ste zadovoljni u svojoj usamljenosti, ponekad to predstavlja podvojeni blagoslov, pogotovo za ljude s kojima dijelite život. Kino je bilo mjesto gdje se moja majka mogla sakriti u mraku i gdje nije morala dijeliti svog Sonny Boya ni s kim. To je bio njezin nadimak za mene, nadimak koji mi je prva dala, prije nego što su me i svi ostali počeli zvati Sonny. Bilo je to ime koje je pokupila iz kina, gdje je čula kako Al Jolson pjeva pjesmu koja je postala jako popularna', započeo je svoje memoare jedan od najcjenjenijih glumaca današnjice Al Pacino.
U autobiografskoj knjizi ‘Sonny Boy’, čiji je prijevod objavio V.B.Z., bez zadrške i iskreno opisuje svoj život, odrastanje i kako je od perspektivnog kazališnog glumca postao jedan od najvećih dramskih umjetnika koji se može pohvaliti s devet nominacija za prestižnu nagradu Oscar.
Detaljno piše o svojim ulogama i suradnjama s kolegama i redateljskim velikanima, pa tako i onu s Francisom Fordom Coppolom na kultnom filmu‘Kum’. Uloga mafijaškog šefa u trilogiji vinula ga je u zvjezdano nebo uspjeha, nakon čega je samo nastavio nizati odlične uloge od kojih mu je ona u ‘Mirisu žene’ iz 1992. i donijela Oscara.
U memoarima, kojima je ime dao prema pjesmici koju mu je majka pjevala, iskreno piše i o svome privatnom životu kojim je ovaj vječni neženja godinama intrigirao medije i javnost - od veze s učiteljicom glume Jan Tarrant s kojim ima kćer Julie Marie, preko veza s glumicama Diane Keaton i Beverly D’Angelo (s kojim je dobio blizance Antona Jamesa i Oliviju Rose), pa do ljubavi s 53 godine mlađom producenticom Noor Alfallah s kojom je kao 83-godišnjak dobio sina Romana.
Jednako otvoreno govori i o svom odrastanju, te roditeljima Rose i Salvatoreu koji su se rastali kada je imao samo dvije godine:
'Moj je otac imao samo osamnaest godina kad sam se rodio, a majka je bila samo nekoliko godina starija. Ukratko, bili su mladi, čak i za ono vrijeme. Vjerojatno nisam napunio ni dvije godine kad su se rastali. Prvih nekoliko godina mog života majka i ja proveli smo u stalnom seljenju, bez stabilnosti i sigurnosti. Živjeli smo u namještenim sobama u Harlemu, a onda smo se preselili u stan njezinih roditelja u Južnom Bronxu. Jedva smo primali ikakvu pomoć od mog oca. Na kraju nam je sud dodijelio pet dolara mjesečno, što je bilo dovoljno da pokrije troškove stana i hrane kod njezinih roditelja. Nakon više od deset godina, kad sam imao četrnaest, majka je opet tužila mog oca i zahtijevala više novca, ali on je izjavio da nema i nismo dobili ništa. Mislio sam da je sudac bio jako nepošten prema mojoj majci. Proći će desetljeća prije nego što sudovi postanu donekle svjesni potreba samohranih majki', opisao je danas 85-godišnjak, koji je kao beba bio odvojen od majke i na osam mjeseci dan na skrb baki, očevoj majci Josephine.
Bio je u dvadesetima kada je slučajno doznao ovu istinu, a to saznanje pomoglo mu je složiti kockice o svom životu.
'To saznanje me zaprepastilo. Odjednom mi je postalo jasno sve ono neobjašnjivo što sam činio dotad, do svoje dvadeset osme godine - buran način života, odluke koje sam donosio i način na koji sam se nosio s problemima. Iznenadilo me saznanje da su me dali nekome, iako privremeno, u dobi od šesnaest mjeseci. Kad ste potpuno ovisni o majci i ne znate ništa drugo, a onda vas otprave u posve drukčiji svijet - to je potresan prekid. Nedugo nakon toga počeo sam ići na terapiju. Dakako, bilo je dosta toga čime se trebalo pozabaviti', napisao je Pacino, a koji su još bili prijelomni trenuci njegova života i karijere pročitajte u memoarima ‘Sonny Boy’.
