Studentica Odnosa s javnošću koja svira violinu i radi u jednom kinu; novinarka, amaterska glumica i ponosna majka; grafička dizajnerica koja obožava tetovaže i ima ih petnaestak; studentica grafičkog dizajna koja se natjecala u 'Supertalentu' te djevojka rođena u Kanadi koju je domaća javnost prvi put upoznala u showu 'The Voice' i prije pet mjeseci je počela trenirati borilačku vještinu muay thai - ovo su članice grupe Lelek.
Snažnu poruku pjesme 'Andromeda', odličan nastup, neupitan glazbeni talent ovih pet žena - Lare Brtan, Inke Večerine Perušić, Marine Ramljak, Judite Štorga i Korine Olivije Rogić - prepoznala je i publika koja ih je, uz stručni žiri, odabrala za naše ovogodišnje predstavnice na Euroviziji.
'Bio je ekstremno brz tempo te dosad nismo shvatile što se dogodilo i gdje idemo. Ali predivan je osjećaj, to nam je svima bio jedan od većih snova i jako nam je drago što u svibnju idemo u Beč. Razrađuju se planovi i još ne znamo što ćemo scenski točno napraviti, ali vokalne pripreme idu punom parom', opisuje 25-godišnja Judita, studentica grafičkog dizanja koja se sa svojim kolegicama i prijateljicama na Dori predstavila umjetnim tetovažama.
One nisu samo zanimljiv vizualni detalj, nego posveta običaju sicanja. Tijekom Osmanskog Carstva hrvatske katolkinje su se u Bosni i Hercegovini te dijelovima Dalmacije tetovirale kako bi se zaštitile od osmanskog ropstva. A te su tetovaže dijelom obiteljske povijesti najmlađe lelekice, 19-godišnje Lare.
'Moja prabaka i njezina sestra imale su takvu tetovažu. Imam fotografije nje s tom tetovažom koja je već tada bila dosta izblijedjela. Bila sam mala kada je prabaka preminula pa se ne sjećam da mi je o tome pričala, ali jesu moji roditelji. I naša pjesma govori o tome zašto su ona i druge žene koristile te tetovaže. Bio je to zaštitni znak, a kasnije se generacijski prenosio u obitelji. Pretpostavljam da je nije imala samo moja prabaka, nego možda još neke članice obitelji koje nisam imala priliku upoznati', govori studentica Odnosa s javnošću koja se i sama uskoro planira tetovirati.
'Želim odati počast grupi, pjesmi i prabaki. Tražim stare fotografije kako bih našla točno takvu tetovažu kakvu je ona imala i u tome mi pomaže sestrična koja se sjeća njezine tetovaže', govori Lara, a posebno značenje ima i Marinina tetovaža smajlića na prsima.
'On je simbol moje duše i taj dio tijela - vrat, ramena i ključnu kost - jako volim kod svoje mame. Blizu je srca i kad se kao dijete tu nasloniš, osjećaš se sigurno. Kao da si najbliži duši', opisuje 26-godišnja grafička dizajnerica koja trenutačno radi kao office menadžerica u jednoj tvrtki.
Zajedništvo i snaga žena osjete se u svakom stihu 'Andromede', ali i u odnosu ovih pet dama koje danas nisu samo kolegice, nego čine malu obitelj. Kada su zajedno, kako opisuje Marina, 'sve se rascvjeta od ljepote različitosti'. Međusobno su si velika podrška, a kada se ove glazbenice pita tko su žene od kojih su učile biti snažne, slažu se da su ženske članice njihovih loza najbolji i najdraži uzori.
'Mama i obje bake su jako snažne, hrabre i ponosne žene. Bake i djedovi s obje strane su iz Hrvatske otišli u Kanadu pa su moji roditelji tamo odgojeni, ali vratili su se u Hrvatsku jer su ovdje htjeli odgojiti svoju djecu. Bila im je važna kultura i da znamo otkud dolazimo', otkriva 24-godišnja Korina Oliva, dok Judita otkriva: 'Sestra je od mene starija devet godina i od nje sam puno toga naučila. Dok sam bila mala, gledala sam sve prekretnice njezina života i tada mi neke stvari nisu bile jasne, ali sad itekako jesu. I, naravno, uzor mi je mama i cijeli njezin put. Mislim da imam jako snažne primjere žena u svojoj obitelji'.
'Moja mama i moja nona su moji uzori! Puno sam se ugledala u mamu, u njezin rad i u to koliko trud zapravo donosi rezultate. Isto me tako i nona mnogočemu naučila i osnaživala. Kao i moja teta. Uvijek imam njihov glas u sebi koji me gura naprijed i zahvalna sam što u obitelji imam tu snažnu žensku liniju i što se i moja kći ima na koga ugledati', kaže 33-godišnja novinarka Inka koja je u Leleku jedina majka pa govori kako odgaja svoju djevojčicu.
'Mislim da svaka generacija žena odgaja malo svjesnije ljude nego ona prethodna generacija. Zahvalna sam što su moja mama i njezina generacija malo više dale za glas žena pa se tako i ja nadam da radim dobru stvar. Jako mi je važno da moja kći ima svoj glas, da se može izraziti i da bude samosvjesna', ističe Riječanka te dodaje kako svaki pojedinac koji se trudi biti što bolji pridonosi boljitku svih i cijelog svijeta.
Iako je 'Andromeda' inspirirana događajima koji su daleko iza nas, itekako su svjesne da pjesma govori i o današnjem svijetu punom nesigurnosti te o položaju žena.
'Pjesma je inspirirana događajem iz prošlosti, ali poruka je puno šira i veća. Naravno da položaj žena nije onakav kakav je bio tada, ali po brojnim današnjim situacija vidimo da se previše ne odmičemo od te prošlosti. Uvijek postoji prostor za napredak i samo želimo izraziti koliko je zapravo važno osnaživati žene te istaknuti koliko su one hrabre', kaže Korina.
'Nisam prošla ono što su prolazile žene u prošlosti, ali mislim da su sve žene osjetile neravnopravnost. Osjeti se to u nekim malim situacijama koje se brzo dogode pa nekad i ne stigneš na njih reagirati, ali to nekako ostaje u tebi dok si djevojčica, tinejdžerica, djevojka, žena. Koliko god grubo zvučalo, društvo ne voli ni dječake, ali mislim da žena uvijek ima neki osjećaj nesigurnosti. Uvijek će razmisliti je li točno što misli i radi, dok su muškarci puno češće sigurniji u sebe. Imaju taj stav koji se ženama često oduzima, što utječe na velike i male životne odluke te nekada vodi u teške i ružne situacije o kojima kasnije čitamo u novinama. I opet se najčešće žene okrivljava za to', govori Marina.
'Mislim da je svaka žena to osjetila, samo možda ta diskriminacija nije uvijek bila toliko očita pa kasnije sve vrtiš u glavi i pitaš se jesi li možda ti nešto pogrešno shvatila. Čini mi se da je to generalno problema mnogih žena jer prevladavaju mišljenja da većinom nismo u pravu', opisala je Judita koja je prošli tjedan zbog obaveza povezanih s Eurosongom dala otkaz te prestala voditi jedan zagrebački kafić.
Ove dame divnih vokalnih sposobnosti govore kako su ih roditelji većinom učili koliko su važni red, rad i disciplina te poštovanje autoriteta, ali ipak su sve našle svoj glas i uče kako se (iz)boriti za sebe.
'Nisam imala baš lijepa iskustva s vršnjacima u osnovnoj školi i tek kad su se pojavili problemi, dobila sam lekciju 'izbori se za sebe'. Ali kad ti kao djetetu netko oduzme glas, teško ga je pojačati i ponovno oformiti. Pogotovo kada ti samo kažu ‘zauzmi se za sebe’. Kao djetetu to ti ništa ne znači. I danas učim kako se zauzeti za sebe i mislim da dobro napredujem. Da mi je prije godinu, dvije netko prišao i rekao nešto ružno, oči bi mi bile pune suze, u grlu knedla i stisnula bih se. Ne bih se ni danas baš potukla ili rekla nešto ružno, ali suprotstavila bih se. To možda zvuči smiješno nekim ljudima jer već imaju to u sebi, ali za mene je to baš velik napredak', opisuje Marina svoje iskustvo, dok Korina dodaje: 'Imam mlađu sestru, starijeg brata i dvije male polusestre te roditelji nikad nisu pravili razliku zbog našeg spola kako da se ponašamo u društvu. Odgojili su nas da svatko ima svoje ja, svoj glas, da uvijek možeš reći ako ti nešto ne paše ili ti se ne sviđa. Zato sam se od malih mogu znala postaviti, ali imala sam bliske prijatelje koji to možda nisu znali i uvijek sam uskočila kada je nekome bila potrebna pomoć'.
A slično razmišlja i njezina prijateljica Lara koja kaže: 'Uvijek su me roditelji učili da poštujem autoritet, ali s druge strane, da ne moram trpjeti ako mi se nešto ne sviđa. Zato je moja poruka svim djevojkama: nemojte dati na sebe ili da vas netko definira. Vi same gradite svoju budućnost i trebate ostati vjerne sebi i svojim uvjerenjima'.
Dok Inka svim djevojkama i ženama poručuje: 'Uvijek imajte svoj glas, ne bojte se pokazati ga i budite tu jedna za drugu. Mislim da je to danas najvažnije jer zajedno možemo puno toga napraviti. Ne bojte se jer uvijek postoji ruka koja će vam biti pružena, ali isto tako i vi pružajte svoju ruku drugima. Nema toga što žene ne mogu i to smo vidjeli tijekom povijesti, a vidimo to i danas'.
S tim se slaže i Korina koja ističe: 'Iako živimo u svijetu koji, nažalost, nije idealan i najbolji, postoji ženska snaga u svima nama i trebamo je izbaciti na površinu, pokazati da možemo zagristi, da možemo biti drske, ali ne bezobrazne. Da se trebamo i možemo zauzeti za sebe i ne držati se okvira unutar kojih neki ljudi vole stavljati žene'.
