U 47. godini uspješni glazbenik Alan Hržica opet doživljava radost kakvu samo roditeljstvo može donijeti. Naime, ovoga ljeta on i supruga Ricarda dobit će treće dijete. U njihovu obitelj ponovno stiže dječak, a vijest o njegovu dolasku ispunila je sve radošću i uzbuđenjem, osobito njihove sinove, sedmogodišnjeg Davida i petogodišnjeg Leona.
'Kada smo im rekli da je mama trudna, oduševili su se i baš ih je lijepo gledati kako su odmah postali nježni prema njoj. Maze joj trbuh i paze na nju cijelo vrijeme. Nedavna vijest da stiže brat posebno ih je razveselila jer su se tome nekako i nadali. Kod kuće smo dosta sportski nastrojeni, dečki su vrijedni i ozbiljno treniraju, prate utakmice, poznaju igrače i skupljaju dresove, pa vjerujem da im je zbog takvog načina života opcija još jednog brata bila bliža. Ipak, poznajući njihova srca, vjerujem da bi veselje bilo jednako i da nam u kuću dolazi curica. Oni su divni dečki i jako smo ponosni na njih', priča nam Alan.
Što se imena za bebu tiče, svatko u obitelji ima svoje želje pa ga još nisu izabrali, ali imaju neke favorite.
'Volimo koristiti jedan izraz, a to je da osluškujemo, još osluškujemo sami sebe i ono što nam najviše odjekuje u srcima. Vjerujem da će ubrzo doći čvrsta odluka i da će na kraju svi biti zadovoljni', ističe popularni pjevač duhovne glazbe koji je prvo dvoje djece dobio početkom 40-ih godina, a sada će se, na pragu 50-ih, ponovno susresti s neprospavanim noćima i drugim izazovima.
'Što se godina tiče, osjećam se jako dobro bez obzira na promjene u tijelu koje se događaju. Redovito treniram i živim sportski. Imam vrlo intenzivan dnevni ritam s obavezama od jutra do večeri, ali ne osjećam umor pa mogu reći da sam uistinu spreman za sve što dolazi. Nosi me ljepota života i zahvalnost na svakom danu koji mi je darovan od Boga', kaže.
Iako je puno puta s Ricardom razgovarao o tome hoće li biti na porođaju, zaključili su kako je najbolje da ipak, šali se, pričeka pred vratima.
'Ona je svjesna da joj ne bih bio od velike pomoći. Moji su mehanizmi previše zaštitnički, previše bih se živcirao i brinuo pa bih vjerojatno psihološki lošije podnio porođaj od nje. Za mene je najbolje sjediti pred vratima, čekati i moliti', priča nam te priznaje kako je moguće i to da na dan porođaja uopće ne bude u rodilištu.
Naime, Ricardi je termin krajem lipnja, u vrijeme kada je Alan na velikoj turneji naziva ‘Božja ljubav, Božja snaga’, za koju je koncerte zakazao u više od 20 gradova.
'Imam jedan termin koji pada baš u te dane, a dogovorio sam ga puno prijenego što smo saznali za trudnoću. Vidjet ćemo, kada se približi vrijeme, kako će sve biti. U svemu tome slijedim Ricardinu intuiciju i koordinaciju s organizatorima. Volio bih biti s mojima u bolnici toga dana. Gledajući na to da nam dolazi beba, možda se čini da trenutak za turneju nije najbolje izabran, no s druge strane, supruga i ja smo u jednoj jako lijepoj životnoj fazi. Dijelimo isti osjećaj da uz Božju pomoć možemo sve izgurati, pa zašto ne i turneju i proširenje obitelji? Bit će izazovno, ali bit će i lijepo. Upisat ćemo brojna iskustva i velike radosti u ovoj godini. Sve nas to veseli i nimalo nas ne plaši, imamo volje za sve što nas očekuje. A što se spavanja tiče, nisam spavao kao mlad u ispraznosti pa kako da spavam sada u punini? Ionako su mi dani prekratki', kaže Alan kojeg čekaju nastupi u Makarskoj, Koprivnici, Varaždinu, Zagrebu, Virovitici, Graubündenu, Dubrovniku, Međugorju, Starigrad-Paklenici, Šibeniku, Grazu, Ivancu, Rijeci, Davoru, Zadru, Mostaru, Slavonskom Brodu i Korčuli.
Na pitanje hoće li ga sinovi pratiti na ovim nastupima, odgovara: 'Djeca ostaju doma jer je to vrlo naporno zbog dugih vožnji, proba i koncerata koji ponekad završe kasno, a već se sljedećeg jutra mora krenuti dalje. Imamo povremeno takve obiteljske akcije, ali nakon jedne djeci treba nekoliko dana da se vrate u normalan ritam. Zato će mojoj supruzi pomoći ‘baka i dida servis’. Oni uskaču u pomoć, i to nam uistinu puno sve olakšava, pogotovo sada kada Ricarda mora više paziti na svoje stanje. Polako ulazimo u posljednje tromjesečje i sve joj je teže samoj držati cijelu operativu.+
Unatoč tome, ova turneja i nadolazeći album, najavljen novim singlom ‘Božja ljubav, Božja snaga’, dodatno ispunjavaju cijelu obitelj veseljem i izazovima. Vjera je danas temelj Alanova života i već 15 godina uspješno gradi karijeru u kršćanskoj glazbi. Tu istu vjeru uspješno živi sa suprugom i djecom.
'To nam je postalo potpuno prirodno. Vjera je sastavni dio našeg dana i prožima sve što radimo, ona je polazišna točka od koje krećemo i na kojoj sve gradimo. Osjećamo je kao nešto svoje i upravo nas to najviše povezuje. Djeca ne zaspu dok se ne pomole i zahvale Bogu za protekli dan, a to čine sami od sebe. Pazimo da ne osjećaju pritisak na tom području pa sve radimo nježno i s mjerom. Kada odrastu i postanu zreliji, moći će više toga čuti i primiti. Već je sada lijepo primijetiti, pogotovo kod starijeg sina Davida koji je školarac, kako mu je govor čist, bez psovki i ružnih riječi. Svjestan sam da će tijekom života morati sami pronaći odgovore na svoja pitanja i proći razna iskustva dok se potpuno ne pronađu i izgrade, ali trudimo se da im sada, dok upijaju sve od nas, postavimo dobre temelje za život', iskren je.
Ono što bi najviše volio kada je o sinovima riječ je to da budu pravedni i plemeniti, ali istodobno sposobni izboriti se za sebe.
'Želio bih da se ne boje sanjati velike stvari te da budu vrijedni i radišni. No isto tako, kada stvari ne idu željenim tijekom, da imaju snage zadržati mir i biti strpljivi. U porazu da se znaju podići, podvrnuti rukave i hrabro krenuti ispočetka. Da imaju sluha za ljude kojima treba pomoći i da imaju srce za njih. Da vole Boga i budu mu uvijek vjerni.Velike su to želje jednog roditelja sanjara, ali upravo to im želim i prema tome ih, koliko mogu, usmjeravam', kaže nam Alan koji ove godine sa suprugom slavi i desetu obljetnicu braka, a njihov je odnos, priznaje, bolji nego ikada.
'Za to smo zaslužni oboje jer smo marljivo radili na našem braku, ali i svatko na sebi. Trudimo se paziti jedno na drugo s obzirom na to da smo oboje vrlo temperamentni. Bez obzira na veliku dnevnu dinamiku, uspjeli smo si u posljednjih mjesec dana priuštiti i odlaske u kino i kazalište, druženja s prijateljima i puno lijepih, dugih zajedničkih razgovora. Lijepo nam je i imam osjećaj da smo tek počeli, puno toga još možemo jedno drugome otkriti, pokazati, darovati i pružiti', poručuje Alan.
