Iako je s 12 godina svom učitelju povjerila kako bi najradije živjela na selu okružena konjima i psima, sudbina je htjela drugačije te je sedam desetljeća bila kraljica Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Jamajke, Barbadosa, Bahama, Grenade, Papuanske Nove Gvineje, Solomonskih Otoka, Tuvalua, Svete Lucije, Svetog Vincenta i Grenadina, Antigve i Barbude, Belizea, Svetog Kristofora i Nevisa te poglavarka Škotske i Engleske crkve. Elizabeta II. nije bila samo odlučna vladarica, nego žena puna strasti i ljubavi prema svojoj obitelji i zemlji.
Elizabeta Alexandra Mary rođena je 21. travnja 1926. u Londonu kao prvo dijete vojvode i vojvotkinje od Yorka, kasnije kralja Georgea VI. i kraljice Elizabete koji su htjeli da njihova djevojčica ima što normalnije djetinjstvo. No s nepunih godinu dana bila je odvojena od roditelja koji su po službenoj dužnosti morali otputovati u Australiju. Ostavljena je na brigu dadilji Clari Allah Knight. Iako bi mnogi pomislili kako je to rano odvajanje od roditelja bilo traumatično za malenu nasljednicu, zapravo je zaslužno za neraskidivu vezu između nje i njezinih djeda i bake, kralja Georgea V. i kraljice Mary koji su obožavali svoju unučicu. Kada su se u lipnju 1927. roditelji vratili u Englesku, pronašli su nježno, drago i nestašno dijete. Lilibet, kako je Elizabeta samu sebe zvala, uvijek je bila spremna na vragolije. Tijekom božićnog domjenka održanog iste te godine popela se na stol i zabavljala goste prskalicama koje joj je dala majka.
Većinu je vremena provodila s roditeljima koji bi se nerijetko upustili u ludorije s kćeri. Tu su bile igre skrivača, tučnjava jastucima, a vikendom bi odlazili na seosko imanje i boravili u prirodi. Ni djed nije bio imun na svoju unuku s kojom je obožavao provoditi vrijeme. Nadbiskup Canterburyja toliko se šokirao kada je, otišavši na audijenciju kod kralja, Georgea V. našao kako puže na sve četiri pretvarajući se da je konj, a malena je princeza bila njegova timariteljica. Elizabetu i njezinu mlađu sestru Margaret, rođenu 1930., u početku su podučavali kod kuće, iako je njihova majka htjela da joj kćeri jednog dana pohađaju javnu školu. No to nije bilo moguće. Njezin stric, tadašnji kralj Edward VIII. odlučio je da princeza ne smije biti podučavana s običnim pukom pa je nastavila pohađati privatne satove.
Do kraja 1937. njezin se život dramatično promijenio. Edward VIII. je abdicirao zbog ljubavi prema Wallis Simpson, njezin je otac okrunjen za kralja, a ona je postala iduća u nizu da naslijedi krunu. Unatoč brzom preseljenju u Buckinghamsku palaču te pritisku kojem je bila izložena kao kći kralja, 11-godišnja Elizabeta nije se puno promijenila. Jedino je njezinu sklonost šalama i igri zamijenio odgovorniji stav prema životu i obvezama. Kao buduća nasljednica krune dala si je u zadatak da sama istražuje važne stvari iz svoje okoline koje će jednog dana predstavljati temelje njezine vladavine.
Na Eton Collegeu počela je pohađati satove iz ustavne povijesti i zanimati se za europsku povijest. Bezbrižne dane učenja ubrzo je prekinuo Hitlerov krvavi pohod. Kada je 1939. izbio Drugi svjetski rat, odmah je predloženo da se princeze evakuiraju u Kanadu, što je njihova majka odbila. Elizabeta se uključila u rad humanitarnih organizacija te krenula u niz nacionalnih posjeta s roditeljima. Poput većine djevojčica njezine dobi, i 16-godišnja je Elizabeta željela volontirati kao bolničarka u ratom razrušenim dijelovima Londona, no njezin je otac smatrao da je to ipak jako opasno.
Prvi je službeni nastup imala u dobi od 18 godina kada je, tijekom kraljeve odsutnosti na talijanskim bojištima, izvršavala niz dužnosti poglavara države. Kako bi i ona na neki način pridonijela završetku rata, 1945. se pridružila teritorijalnim službama gdje su joj dodijelili čin poručnice. S lakoćom je izvršavala svoje službene dužnosti, a naučila je i voziti vojna vozila. Do kraja rata postala je mlađi zapovjednik i kvalificirani vozač. Njezina uloga u ratu pokazala je svima kako je Lilibet postala zreo i prirodan vođa. Svoj prvi službeni prekomorski posjet odradila je 1947., i to u Južnu Afriku. Iste je godine prisegnula na vjernost narodima Commonwealtha.
Najveća nagrada za postignuti trud zacijelo je bila ljubav s poručnikom Philipom Mountbattenom, sinom princa Andrewa od Grčke. Svog rođaka u trećem koljenu Elizabeta je upoznala kada joj je bilo 13, na vjenčanju Philipove sestrične, princeze Marine od Grčke. Bila je to ljubav na prvi pogled i Elizabeta mu je odmah počela pisati pisma. Tajno su se zaručili 1946., no zbog njezinih mladih godina obitelj se u početku protivila sklapanju braka. Ipak su popustili, a par je zaruke objavio 9. srpnja 1947. godine. Philip je u očima dvorana, ali i naroda bio idealan odabir za Elizabetu te su se 20. studenoga 1947. vjenčali u Westminsterskoj opatiji.
'Bila si toliko staložena tijekom ceremonije i riječi si izrekla s tolikom sigurnošću da sam znao kako je sve u redu. Vidim da si jako sretna s Philipom, no nemoj zaboraviti na nas', napisao je kralj George VI. u pismu svojoj tek udanoj kćeri.
Iz te se velike ljubavi 14. studenoga 1948. rodio princ Charles, današnji kralj.
'Beba je jako slatka, Philip i ja smo toliko ponosni na njega. Teško mi je povjerovati da imam svoje dijete', dva tjedna nakon porođaja napisala je u pismu sestrični Lady Mary Cambridge.
Dvije godine poslije Charles je dobio sestru, princezu Anne. Kao i njezina majka, i Elizabeta je bila uvjerena da njezina djeca trebaju biti moderni monarsi te da ne smiju biti previše zaštićeni ili razmaženi. Odlučila je da će pohađati javne škole. No istodobno s rađanjem novih članova monarhije, stari su umirali. Do 1952. godine kralj George VI. toliko se razbolio da su Elizabeta i njezin suprug umjesto njega otišli u državni posjet Australiji i Novom Zelandu. Tijekom puta stali su u Keniji i tamo joj je 6. veljače 1952. Philip prenio tužnu vijest da joj je otac preminuo. Postala je kraljica.
U lipnju 1953. okrunjena je u Westminsterskoj opatiji, a njezina titula je glasila - Elizabeta II.: milošću Božjom, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i njezinih drugih kraljevstava i teritorija kraljica, poglavar Commonwealtha, branitelj vjere. No nikada nije prestala biti Lilibet - djevojčica koja je podjednako svjesna svojih obaveza, ali sklona je provoditi i vlastite odluke.
Narod se veselio novoj kraljici, novoj elizabetanskoj eri u kojoj će rat biti tek daleka uspomena, a život će se nastaviti normalnim tijekom. Nitko ne može ni zamisliti koji je to teret bio za mladu majku, no dokazala je samoj sebi, ali i narodu da može suvereno i graciozno vladati monarhijom. Tijekom niza službenih posjeta Australiji, Novom Zelandu i Kanadi stekla je golemu popularnost i diljem zemalja Commonwealtha. No idila nije dugo potrajala. Bližile su se socijalno nestabilne 1960-e, a samim time i kraljevski je medeni mjesec došao kraju. Sueska je kriza dovela u pitanje monarhiju kao instituciju. Budući da je Commonwealth bio nadomak cjepkanja, britanski tisak nije mogao izdržati a da ne preispituje važnost kraljevske obitelji u 20. stoljeću.
No ta debata nije potkopala povjerenje građana. Kada je 1959. objavila novu trudnoću, mediji su prenosili oduševljenje naroda. Kraljica je dobila još jednog sina, princa Andrewa. Pet godina poslije rođen je i princ Edward Antony Richard Louis. Uporno je isticala važnost obrazovanja i odlučila da će njezina djeca uživati u svim akademskim povlasticama koje su njoj bile uskraćene. Svi su pohađali škole za viši srednji i visoki sloj. Charles je bio iznimka jer je pohađao prestižnu privatnu školu Gordonstoun gdje se družio s dječacima različitog podrijetla. No kraljica nije bila samo odana majka, posjedovala je izoštrenu socijalnu inteligenciju. Znala je da ako monarhija želi opstati u novom tisućljeću, nova generacija mora čvrsto stajati na zemlji, svjesna različitosti britanskog društva. U dokumentarcu snimljenom 1986. istaknula je da su oni ipak prije svega samo obitelj.
Nacija se još jednom ujedinila kada su 24. veljače 1981. objavljene zaruke princa Charlesa i lady Diane Spencer. No uskoro je postalo i više nego očito kako ne dijele svi to veselje. Tijekom ceremonije Trooping the Colour 13. lipnja jedan adolescent izvadio je revolver i ispalio šest metaka u kraljicu. Ispostavilo se da je riječ o ćorcima te da je pokušaj ubojstva zapravo bio samo jadno privlačenje pozornosti. Najnevjerojatnije u cijeloj toj epizodi bilo je držanje kraljice. Ostala je pribrana i o incidentu govorila s humorom. Pozornost medija podjednako je plijenila i princeza Diana koja se za Charlesa udala 29. srpnja 1981. godine. Iako su činili savršenu sliku, ubrzo se pokazalo da je brak bio daleko od bajkovitog. Kraljica je postala zabrinuta za Charlesa i njegovu sreću.
No roditeljskim mukama tu nije bio kraj. Princ Andrew kao vojni pilot helikoptera bio je pozvan da 1982. služi svojoj zemlji u Falklandskom ratu. No kraljica si nije mogla dopustiti da joj popusti mirnoća jer je bila svjesna toga kako, baš poput nje, i mnoge druge britanske majke željno iščekuju svoje sinove. Jedino što je mogla bilo je moliti se i posvetiti se uobičajenom poslu. Sukob je završio u lipnju, a princ Andrew vratio se kući.
Do kraja 1982. Charles je dobio nasljednika, princa Williama, a on i Diana sve su se više udaljavali. I ljubavni život princa Andrewa punio je stranice novina. Na sve te događaje Buckinghamska palača nije mogla ostati imuna, pogotovo stoga što je to bio početak 15-godišnjeg razdoblja koje će britansku monarhiju testirati do krajnjih granica. Na London su tada bačene i dvije IRA-ine bombe. Elizabeta II. polako je shvaćala kakva se opasnost događa oko nje, no nije bilo dolično da pokazuje strah. Osim toga, imala je dovoljno briga i kod kuće. Bilo je i više nego očito da je brak Diane i Charlesa samo farsa čiji se kraj opasno bliži. Kasnije je kraljica 1992. godinu opisala kao 'annus horribilis' zahvaljujući ljubavnim jadima svoje djece i drugim problemima koji su je pogodili. Kći Anne razvela se od Marka Phillipsa, a Andrew je objavio da se rastaje od Sarah Ferguson.
Veliki požar zahvatio je dio palače Windsor, a javnost je sve glasnije počela propitkivala njezino bogatstvo, posjede i brojna izuzeća od plaćanja poreza. Dvije godine poslije odlučila je početi plaćati porez na dohodak, odreći se kraljevske jahte i smanjiti broj plemenitaša koji žive od vladina novca, čime je nastojala vratiti povjerenje građana. Razvod Charlesa i Diane bio je samo šlag na torti te 'užasne godine'. No nitko zapravo ne zna pouzdano kakav je točno bio odnos Diane i Elizabete II. Iako se mnogo šuškalo o međusobnoj netrpeljivosti, ni jedna ni druga nikada nisu rekle istinu. Kraljici se prigovaralo da je iznimno hladna prema svojoj snahi pa je mnoge šokirao govor koji je održala nakon njezine tragične smrti u kolovozu 1998. godine.
'Prvo želim i sama odati počast Diani. Bila je iznimno ljudsko biće. I u dobrim i u lošim vremenima nije gubila osmijeh ni sposobnost da nadahnjuje druge svojom toplinom i srdačnošću. Divila sam joj se i poštovala je, njezinoj energiji i predanosti drugima, a posebice njezinoj odanosti dječacima', rekla je Elizabeta II. čije su misli bile uz unuke Williama i Harryja.
Grozila se pomisli kako će nedostatak majke dječacima biti još jedan teret s kojim se moraju nositi. Osim činjenice da su Windsori, naravno. Iako su je novinari napadali da je izolirala dječake, njezina je najveća briga oduvijek bila njezina obitelj. Neprestano je tješila svoga sina, ali i unuke. Na čudan je način Dianina smrt zbližila obitelj.
Tijekom njezine vladavine izmijenilo se 15 premijera, uključujući i Margaret Thatcher i Winstona Churchilla. Tony Blair je prvi koji je otkazao tjedni sastanak zbog drugih obaveza. Kraljica nije bila nimalo oduševljena tim potezom, kao ni svim zavrzlamama koje su se stvorile oko braka njezina unuka, princa Harryja i Meghan Markle. Razvedenom glumicom, čija je majka Afroamerikanka, Harry se oženio 2018. godine, a osim što je par bio pod povećalom javnosti, navodno je bilo i problema unutar same kraljevske obitelji i zabrinutosti što će djeca biti miješane boje kože. Sve je to bilo previše za par koji je odlučio odstupiti s dužnosti starijih članova kraljevske obitelji. Prije konačne odluke kraljica je u siječnju 2020. sazvala hitan sastanak s Charlesom, Williamom i Harryjem na svojem privatnom imanju Sandringhamu.
Ipak, povratka na staro nije bilo, došlo je do Megxita te je Harry sa suprugom napustio Veliku Britaniju. Kako su tvrdili izvori s dvora, kraljica je bila povrijeđena i razočarana, ali u službenoj objavi rekla je kako poštuje i razumije želju para za neovisnijim životom.
Novi udarac, možda i najveći, doživjela je 9. travnja 2021. godine kada je dva mjeseca prije svoga stotog rođendana preminuo njezin voljeni Philip.
'Bio je moja snaga i utočište svih ovih godina, a njegova obitelj i ja, u ovoj ali i svim drugim zemljama, dugujemo mu i više nego što bi on sam priznao ili nego što smo mi sami svjesni', opisala je jednom svoga voljenog Elizabeta II.
Bio je njezina stijena te najveća podrška i savjetnik u svim privatnim i državnim situacijama, u životu koji su dijelili više od sedam desetljeća. Ipak, nastavila je obavljati svoje dužnosti iako ih je sve više prebacivala na članove obitelji. Jedan od sinova, princ Andrew, ponovno joj je zadao glavobolje kada se u javnosti počelo sve više raspravljati o njegovoj povezanost s osuđenim pedofilom i trgovcem ženama Jeffreyjem Epsteinom. Mnogi su joj zamjerali što štiti sina kojeg je Virginia Giuffre javno i na sudu optužila da ju je silovao kao maloljetnicu.
Tek u siječnju 2022. oduzela mu je sve vojne titule te zabranila da se uz njegovo ime koristi 'Njegovo kraljevsko visočanstvo'. Dobri poznavatelji onoga što se događalo iza zatvorenih vrata kasnije su otkrili kako je osjećala dužnost da svoga sina zaštiti kao majka, ali ipak je prevladao osjećaj da kao kraljica mora zaštititi 'firmu', odnosno obitelj i monarhiju.
U valu svih tih previranja sve je krhkije bilo zdravlje vremešne vladarice pa je svijet 8. rujna 2022. obišla tužna vijest. Preminula je 96-godišnja Elizabeta II., kraljica s najduljim stažem koja je svojom zemljom vladala 70 godina i 214 dana.
