Na CMC Festival, koji se u Vodicama održava 12. i 13. lipnja, vraća se kantautorica, 33- godišnja Mia Dimšić. Predstavit će se svojom pjesmom 'Negdje u ravnici', lijepoj posveti svojoj rodnoj Slavoniji. Prema pjesmi je ime dobio i njezin novi album koji će predstaviti tijekom festivala pa govori koja je sjećanja vežu uz ovaj festival te kako izgleda njezin ljetni odmor iz snova.
U Vodice donosite dašak Slavonije pjesmom 'Negdje u ravnici'. Kako se pripremate za nastup?
Budući da se ovih dana intenzivno pripremam za snimanje spota upravo za tu pjesmu koja će biti i sljedeći singl s novog istoimenog albuma, nekakve ozbiljnije pripreme za festival još nisu počele, to će biti sljedeće na redu. Lagano smišljam što obući i koju gitaru ponijeti sa sobom na pozornicu, ali to su slatke muke.
Kako ste zamislili novi videospot?
Spot za novi singl bit će u duhu vizualnog imidža koji prati cijeli album, pun toplih zemljanih tonova, slavonskih motiva i raskošne ravnice, a posebno me veseli što ću njime obnoviti suradnju sa snimateljem i režiserom Markom Zeljkovićem Zeljom koji je snimao nekoliko mojih spotova na samom početku i također je Slavonac.
Koje su neke od najljepših uspomena koje vas vežu uz CMC Festival?
Na CMC-ju prvi sam put nastupila 2017. godine i otada tamo bila gotovo svake godine pa se na vodičkoj pozornici stvarno osjećam kao kod kuće. Kako sam ga prošle godine zbog ranije dogovorene gaže prvi put propustila, ove mu se dodatno veselim. Možda bih kao najposebniju uspomenu izdvojila upravo taj prvi nastup kada sam se na festivalu predstavila s tada novom pjesmom ‘Bezimeni’, koja je kasnije obilježila moj glazbeni put, a večer prije održala i solo koncert sa svojim bendom. Bio je to miks nervoze i euforije pa smo kasnije, naravno, sve to zajedno proslavili.
Imate li tijekom festivala i vremena za odmor i zabavu ili je sve posvećeno nastupu, poslu?
CMC-ju se uvijek veselim jer je sve nekako opušteno i lagano, barem nama izvođačima. Svi se tamo dođemo opustiti, podružiti i otvoriti ljetnu sezonu. Ove ću godine tamo promovirati i novi album ‘Negdje u ravnici’, koji je nedavno izašao na CD-u i vinilu, i tome se jako veselim. I vrijeme bi trebalo biti lijepo pa možda padne i prvo ovogodišnje kupanje.
Koje se anegdotice s festivala uvijek rado sjetite?
Ima ih puno, ali ono što mi prvo pada na pamet je večer kad je moja prijateljica Domenica na festivalskoj pozornici imala koncert, a ja sam joj se trebala pridružiti na jednoj pjesmi kao gošća, što sam skoro propustila jer sam podcijenila koliko će mi vremena trebati da se dovučem do bine u visokim štiklama. Na kraju sam stigla gotovo pa u minutu i koliko god tada nije bilo uopće smiješno, danas nam je to objema draga uspomena.
Pjesmu 'Negdje u ravnici' prvi ste put čuli kao članica tamburaškog orkestra na festivalu Zlatne žice Slavonije. Čime vas je osvojila? Jeste li odmah znali da ćete joj jednog dana dati svoj pečat?
Kad sam prvi put čula pjesmu, nisam ni sanjala da ću ikad imati solo karijeru, a kamoli album koji po njoj nosi ime, ali vjerujem da je to negdje oduvijek, kao i sve ostalo u životu, bilo zapisano. Odmah mi je imala nešto posebno, mističnu melodiju, intiman i slikovit tekst pa je u meni izazivala ljubav prema djetinjstvu i kraju iz kojeg dolaziš, a danas kad više ne stanujem u rodnoj Slavoniji, taj je dojam još jači. Tijekom godina sam je rado pjevala i svirala u svoja četiri zida, ali prošle jeseni smo moj suradnik Damir Bačić, koji je i autor te pjesme, i ja zaključili da mora biti i na novom albumu obrada naših omiljenih tamburaških pjesama o kojem smo dugo maštali. Jako sam sretna što ću u Vodice ove godine donijeti jedan meni tako važan dio svoga glazbenog i životnog dnevnika.
Nedostaje li vam sviranje u orkestru?
Nedostaje, naravno. Bilo je to baš posebno razdoblje mog života, formativne godine ispunjene svirkom, putovanjima po cijelom svijetu, prijateljstvima i ljubavima, a posebno me veseli što ću u lipnju i zapjevati ispred svog orkestra tamburaške škole Batorek na njihovu godišnjem koncertu. Profesor Batorek, koji me naučio svirati gitaru i tamburu, još je važan mentor u mom životu, a u kontaktu sam i s mnogim drugim sviračima koji su sa mnom dijelili to razdoblje i na neki način ostali druga obitelj za cijeli život.
Što slijedi nakon CMC Festivala? Gdje ćemo vas sve moći vidjeti i čuti?
Ljetni kalendar se lagano puni, a sve ću detalje najaviti na svojim društvenim mrežama kako informacije budu pristizale. Dan nakon festivala u Vodicama, 14. lipnja, bend i ja stižemo u Čakovec, a od nekih daljih datuma izdvojila bih koncert na Iđen Doli Festu na koji me pozvao kolega Ante Cash 18. srpnja kod njega u Imotskom.
Hoćete li imati i vremena za odmor? Kako izgleda vaš ljetni odmor iz snova?
Naravno, uvijek se nađe vremena i za odmor, živim za ljeta na Jadranu. Odmor iz snova kod mene sadrži male otoke bez automobila, pokoji izlet brodom i duge dane na pustim stjenovitim plažama s puno gledanja u daljinu i razmišljanja o svačemu i ničemu u isto vrijeme. Pa se obučeš i pojedeš nešto, pa se vratiš i opet gledaš u daljinu, pa navečer pijuckaš vino s dragim ljudima na nekoj terasi... i ponavljaš taj proces unedogled, dokle god ne osjetiš da su baterije pune i ne poželiš nazad u stvarni svijet.
