Jedan od najzvučnijih i najkomentiranijih televizijskih transfera ove godine, onaj Petra Pereže s Nove TV na RTL, krajem je travnja ove godine iznenadio javnost i medijsku scenu. Jedan od najprepoznatljivijih televizijskih voditelja samo za Story otkriva što je stajalo iza odluke o velikom profesionalnom zaokretu. Naime, nakon više od dva desetljeća provedenih na Novoj TV, 46-godišnji Splićanin započeo je novo poglavlje u informativnoj redakciji RTL-a, gdje uskoro počinje voditi emisiju 'RTL Danas'. Uz voditeljsku ulogu, Pereža će svojim znanjem pridonijeti i uredničkim procesima unutar redakcije, čime RTL dodatno učvršćuje svoj tim iskusnih medijskih profesionalaca.
Istodobno, njegov privatni život obilježile su jednako velike promjene - u obitelj je stigla kći Mari Charbel, rođena 1. svibnja, koja je nakon dvojice sinova, 18-godišnjeg Tome i 16-godišnjeg Šimuna, unijela novu dozu nježnosti i radosti. Ove godine Pereža sa suprugom Moranom slavi i 20. godišnjicu braka, a upravo mu je obitelj, kako priznaje, bila najveći oslonac u donošenju važnih životnih odluka. U razgovoru nam je otkrio kako balansira profesionalni i obiteljski život, kako je izgledao njegov očinski dopust, a ekskluzivno nam je otkrio i priču koja stoji iza imena njihove djevojčice.
Nakon više od dva desetljeća na Novoj TV pridružili ste se informativnoj redakciji RTL-a. Je li odluka o odlasku sazrijevala godinama ili se dogodila puno brže nego što ljudi misle?
Rekao bih da je sazrijevala onoliko koliko je potrebno da čovjek prepozna trenutak za novi profesionalni ciklus. Dvadeset godina na jednome mjestu je golemo razdoblje u kojem sam dao svoj maksimum te sazrio i kao čovjek i kao profesionalac. Kada se pojavila vizija RTL-a, koja se savršeno poklopila s mojim viđenjem moderne televizije, odluka je donesena s jasnim mirom i uvjerenjem da je to pravi korak naprijed.
Što vam je bilo najteže ostaviti iza sebe - kolege ili osjećaj sigurnosti? Kako su kolege na Novoj TV reagirali kada ste im priopćili odluku?
Nakon dva desetljeća sigurnost više nije faktor o kojem razmišljate na taj način, ali ljudi jesu. Najteže je, naravno, bilo pomisliti na prekid svakodnevne rutine s kolegama iz tehnike, režije i redakcije s kojima sam doslovno dijelio život. Što se tiče njihove reakcije, bio sam duboko dirnut. Spontano su se organizirali i pripremili mi predivan oproštajni dar. Ta ljudska gesta i njihova podrška dokaz su da ono najvrednije što nosim sa sobom nisu televizijski rejtinzi, nagrade i priznanja struke i publike, nego čista i iskrena prijateljstva koja ostaju za cijeli život.
U jednom ste intervjuu rekli da vas je dijagnoza dijabetesa sina Šimuna naučila što su pravi životni prioriteti. Jesu li vam upravo takva iskustva pomogla da bez straha donesete odluku o velikoj profesionalnoj promjeni?
Apsolutno. Život vas kroz roditeljstvo i obiteljske izazove vrlo rano i vrlo zorno nauči što je uistinu važno, a što je tek usputna kulisa. Kada doživite ozbiljne trenutke i naučite funkcionirati kao obiteljski tim u svakoj situaciji, onda strah od poslovnih promjena jednostavno nestane. Shvatite da je posao važan dio života, ali da su tvoj mir, zdravlje i obitelj jedino pravo sidro. S tim spoznajama, svaka poslovna odluka donosi se s puno više hrabrosti i bistrine.
Što vas je najviše privuklo projektu i izazovu na RTL-u? Što gledatelji mogu očekivati od Petra Pereže na RTL-u, a što možda dosad nisu imali priliku vidjeti?
Privukli su me nevjerojatna energija i dinamika RTL-ove redakcije, kao i moderan pristup informativnom programu koji čovjeka i njegovu svakodnevicu stavlja u sam fokus. Redakcija koju godinama vodi Željka Marijanović dobro mi je poznata. S velikim poštovanjem pridružujem se timu koji sačinjavaju mnogi moji nekadašnji kolege iz bivših medijskih priča, ali i prekaljeni profesionalci i uzdanice RTL-a koji su tu od samih početaka. Gledatelji od mene mogu očekivati ono što su uvijek imali - maksimalnu profesionalnost, točnost i poštovanje. Ipak, nova sredina i novi tim uvijek donose svježu energiju pa vjerujem da će gledatelji prepoznati novi polet i entuzijazam u mom radu.
Osim na poslu, velike promjene dogodile su se i kod kuće. Dobili ste treće dijete, kćer Mari Charbel. Je li vas dolazak djevojčice na neki način promijenio ili omekšao?
Kažu da kćeri imaju poseban 'daljinski upravljač' za svoje očeve i moram priznati da je to istina (smijeh). Nakon dvojice sinova, koji su već odrasli momci, dolazak male Mari Charbel donio je neku potpuno novu vrstu nježnosti u naš dom. Ona nas je sve skupa usporila, vratila nas onim najčišćim i najljepšim obiteljskim trenucima i, da, definitivno me dodatno omekšala.
Kako ste supruga i vi odabrali ime Mari Charbel, krije li ono posebnu priču?
Ime krije našu duboku obiteljsku zahvalnost i duhovnu povezanost. Sveti Šarbel (Charbel) je svetac kojeg u našoj obitelji iznimno štujemo i kojem smo se utjecali u mnogim životnim trenucima. Kada smo saznali da nam stiže djevojčica, spajanje imena Mari, kao simbola Gospe, i Charbel došlo je potpuno prirodno, kao jedna predivna posveta i zahvala za blagoslov koji smo dobili.
Kako su sinovi Toma i Šimun reagirali kada su saznali da će dobiti sestru?
Reagirali su fantastično što nakon toliko godina ponovno u kuću stiže beba. Jedva su čekali podijeliti tu radost i sa svojim prijateljima! Danas su oni njezini najveći zaštitnici. Nevjerojatno mi je promatrati te velike, mlade ljude kako s toliko pažnje, opreza i ljubavi drže tu malu mrvicu u rukama. Mari je baš unijela neku novu obiteljsku povezanost među sve nas.
Sinovi su već dovoljno veliki da budu samostalni. Jeste li u međuvremenu zaboravili kako izgleda život s pelenama, bočicama i neprospavanim noćima?
Neke stvari se očito nikada ne zaborave, nego samo odu u 'sleep mode' (smijeh). Istina je da je prošlo dosta vremena od posljednje pelene u kući, ali čim Mari zaplače, svi se oni stari roditeljski refleksi vrate u sekundi. Brzo smo se podsjetili kako izgleda noćna straža, hranjenje i brojenje sati sna, ali ovaj put sve to prolazimo s puno manje panike, a s puno više uživanja nego kad smo bili mlađi.
Koristite li očinski dopust i koliko vam znači prilika da prve mjesece provedete intenzivnije s obitelji?
Koristim ga i smatram to jednom od najboljih odluka. Ti prvi tjedni i mjeseci u životu djeteta prolaze nevjerojatno brzo i nepovratni su. Imati priliku biti potpuno prisutan, pomoći Morani, dijeliti svako buđenje i svaki njezin mali napredak - to je luksuz koji nema cijenu. Ova pauza mi je omogućila da u novu profesionalnu avanturu uđem potpuno miran, znajući da sam postavio najčvršće temelje tamo gdje je najvažnije - kod kuće.
Tko se bolje snalazi s noćnim buđenjima, vi ili Morana?
Morana je tu apsolutna kraljica i institucija. Ja uskačem kao logistika i 'tehnička podrška' u sitne sate. Mislim da smo nakon svih ovih godina razvili sjajan timski rad - podijelimo se bez puno riječi, u hodu, i funkcioniramo kao sat.
Rekli ste jednom da svaki dan nastojite ručati s obitelji. Jeste li uspjeli zadržati takve rituale i usred svih velikih promjena koje su vam se ove godine dogodile?
To je nešto od čega ne odstupamo, osim ponekad u iznimnim situacijama. Bez obzira na dinamiku televizijskog posla i sve promjene, zajednički ručak ili večera trenutak je kada se svi okupljamo za stolom, gasimo ekrane i razgovaramo. Možda je ove godine raspored bio malo izazovniji zbog bebina ritma, ali stol uvijek ostaje mjesto našeg spajanja. I obiteljska WhatsApp grupa (smijeh)!
Vi i supruga ove godine slavite 20. godišnjicu braka. Koja je tajna odnosa koji traje i uz sve izazove, roditeljstvo i zahtjevne karijere?
Nema tu neke velike, skrivene formule. Tajna je u međusobnom poštovanju, bezuvjetnoj podršci i u tome da nikada ne prestanete biti prijatelji. Tijekom ovih 20 godina prošli smo uspone, ali i teške trenutke i iz svega smo izašli jači. Morana je moj svojevrsni kompas i veliki oslonac pa onda ni najzahtjevnije situacije ne mogu poljuljati ono što ste izgradili unutar svoja četiri zida.
Je li supruga bila među prvima koja je znala da razmišljate o odlasku i kakav vam je savjet dala?
Ona je bila jedina koja je od prve sekunde znala za svaku moju misao i dvojbu. Njezin je savjet bio vrlo jednostavan i dubok: 'Slušaj svoj unutarnji osjećaj i biraj ono što će ti donijeti profesionalni mir i novu motivaciju. Što god odlučiš, mi smo iza tebe.' Kada imaš takav vjetar u leđa, onda znaš da ne možeš pogriješiti.
Jednom ste rekli da biste ponekad najradije bili poljoprivrednik i pobjegli u prirodu. Je li vas ta želja danas prošla, ispunjavaju li vas još mali dodiri s prirodom?
Ta želja me nikada neće proći, ona s godinama samo raste (smijeh). Što je svakodnevica brža i što je više ekrana oko nas, to je potreba za zemljom, šumom, morem i općenito mirom prirode veća. Svaki slobodan trenutak i dalje koristim da pobjegnem u takav nekakav tihi kutak jer to je moj ispušni ventil i balans bez kojeg bih mnogo teže radio ovaj dinamičan posao.
