Naša cijenjena stolnotenisačica, olimpijka i paraolimpijka Sandra Paović (43) mnogima je inspiracija i dokaz da se i nakon najtežih životnih udaraca može pronaći snaga za novi početak. Bila je hrabra i imala nepokolebljivu volju kojom je pokazala da ni najveće prepreke ne moraju biti kraj već početak jednako uspješne priče. Već s pet godina je u njezin život ušao stolni tenis, a s osam je znala da se time želi baviti.
Rat u Vukovaru obilježio je njezino djetinjstvo, ali unatoč tome imala je san i silno ga je željela ostvariti. Htjela je nastupiti na Olimpijskim igrama i svoju karijeru je gradila ustrajno. Počela je igrati za reprezentaciju i 2008. nastupila je na Olimpijskim igrama u Pekingu gdje je odigrala svoj najbolji i najuzbudljiviji meč. Nekoliko mjeseci nakon toga osvojila je broncu na Europskom prvenstvu u Rusiji, a onda je u siječnju 2009. otišla sa svojim klubom na polufinale Lige prvaka i dogodilo se ono najgore.
'Menadžer je zaspao za volanom i doživjeli smo strašnu prometnu nezgodu, a ja tešku ozljedu kralježnice. Prognoze su bile da nikad neću hodati, da nema nade, no ja sam se vratila i sportu i životu, svemu najljepšem, svemu što volim i što me ispunjava. Inatno sam se odlučila vratiti stolnom tenisu u stojećoj kategoriji, iako su mi rekli 'sjedni u kolica i imat ćeš puno veće šanse'. No htjela sam igrati na svojim nogama, osvojila sam Europsko i Svjetsko prvenstvo 2016. godine i Paraolimpijske igre', ispričala je Sandra za HRT.
Teška prometna joj je promijenila život, ali ni tada nije odustala već je pronašla novi put, vratila se sportu i ostvarila uspjeh na Paraolimpijskim igrama.
'Ja niti sama nekada ne mogu vjerovati kroz što sam prošla i što sam izdržala. Ja sam uvijek bila mali borac još otkad sam bila mala. Ja sam i Vukovarka i prošla sam nekako i taj rat. I gradila sam tu svoju sportsku, stolnotenijsku karijeru, onako ja to kažem kockicu po kockicu. I onda se sve urušilo i onda iz ničega ponovno. Ali to moraš voljeti život. Ja kažem, moraš voljeti život prije svega, moraš biti mala, ja sam i tvrdoglava, i uporna, i moraš, kad je teško, uključiti pozitivan inat. Kad je najteže, kad nitko možda ne vjeruje više u tebe, da ti vjeruješ samo sebe. To je jako teško', ispričala je Sandra ovih dana za IN Magazin.
Nakon nesreće je postala medicinsko čudo, stala je na noge i napravila prvi korak. A onda se vratila stolnom nogometu i nizala nagrade - 2013. je postala prvakinja Europe u Italiji, 2014. je u Pekingu postala svjetska prvakinja, 2015. u Danskoj europska prvakinja, a kao šlag na tortu nastupila je 2016. na Paraolimpijskim igrama u Rio de Jaineru gdje je postala paraolimpijska pobjednica.
Sportsku karijeru je završila pa sada prenosi svoju priču mlađim generacijama, u školama, mladim sportašima i svim ljudima koji trebaju motivacije, inspiracije, ono što smo rekli, da budu najbolja verzija sebe.
Sandra se 2014. udala za Daniela Lazova, kako sama kaže, vječito nasmijana mladića s prvom kategorijom invaliditeta, srodnu dušu s kojom dijeli nepokolebljivu vjeru u ostvarenje zajedničkih ciljeva.
