Između sjaja i crnila: Proglasili su je najboljom pjevačicom, a našli su je mrtvu sa samo 27 godina

Malo je tko kao ona svojim stihovima, notama i načinom života podigao toliko prašine u svijetu šoubiznisa, malo je tko bio toliko iskren, bizaran, samodestruktivan, bezobrazan i ranjiv. Svojom nesigurnošću, samouništavanjem i sirovim talentom podsjećala je na Janis Joplin, glasom na Ellu Fitzgerald i Ninu Simone, prljavim jezikom na buntovne britanske pankere i nepopravljive nihiliste, a količinom droge koju je konzumirala mogla je konkurirati najvećem narkomanu u svijetu umjetnika, piscu Williamu Burroughsu. Bila je jedna i neponovljiva Amy Winehouse čije se pjesme i danas pjevaju te 15 godina nakon tragične smrti gotovo jednako intrigira svijet. O njoj su snimani dokumentarni filmovi (‘Amy’, ‘Reclaiming Amy’, a redateljica Sam Taylor-Johnson prije dvije godine snimila je biografski film ‘Amy Winehouse: Back to Black’) te napisane brojne knjige.

Njezino odrastanje u sjevernom predgrađu Londona, Southgateu, bilo je obilježeno glazbom. Braća njezine bake s mamine strane bila su jazz glazbenici, a majka Janis bila je dugogodišnja ljubavnica jazz legende Ronnieja Scotta. Da bi svojoj djeci pružili što bezbrižnije djetinjstvo i pravo obrazovanje, Winehouseovi su naporno radili, posebno Mitch koji je kao trgovački putnik rijetko bio kod kuće. To ga, pak, nije spriječilo da stvori poseban odnos s kćeri i prenese joj ljubav prema glazbi.

'Amy je obožavala oca. Pjevušio bi joj pjesme Sinatre i Beatlesa dok bi ona uživala u kadi punoj pjene i gledala ga svojim velikim očima boje lješnjaka. Sutradan bi to pjevušila u školi, a učitelji nisu znali kako je ušutkati. Nije bila jednosta­vno dijete. Morali smo je stalno ima­ti na oku jer nikad nije imala mira', ispričala je Janis.

Prijelomno razdoblje u Amynu djetinjstvu bio je razvod roditelja. Deveto­godišnjakinja se pretvorila u buntovnicu koja je bijes zbog očeva odlaska dugogodišnjoj ljubavnici Jane opjevala na prvom albumu ‘Frank’ iz 2003. godine. To je bio i početak njezina samoranjavanja te povlačenja u svijet glazbe i stihova. Već je u desetoj godini s prijateljicom Juliette Ashby osnovala bend Sour and Sweet. U dvanaestoj se sama pobrinula da se pojavi na audiciji za prestižnu londonsku školu Sylvia Young Theatre School i osvoji stipendiju. No oduševljenje školom kratko je trajalo, predavanja su joj bila dosadna i uštogljena, a bježanje s nastave mnogo zanimljivije. Budući da nikad nije mogla obuzdati dug jezik, izbacili su je iz škole uz objašnjenje da njezine ocjene, kao i ambicija, nisu dovoljno visoki. Jedna od kapi koja im je prelila čašu strpljenja bio je kada se na nastavi pojavila probušenog nosa. Neobuzdanu 16-godišnjakinju to nije posebno pogodilo pa je slobodno vrijeme kratila slušanjem glazbe, sviranjem gitare, pisanjem stihova o svojemu životu i eksperimentiranjem s lakim drogama.

'Nisam bila jako buntovna, ali nisam bila konformist. Imala sam problema s autoritetom i nisam htjela da mi itko govori što moram raditi. Nikad nisam bila glupa, nego pametna cura koja je samo radila glupe stvari', opisala se.

Raskoš njezina glasa otkrio je školski kolega Tyler James koji ju je ubacio u bend A&R. Bila je dovoljno talentirana da joj nije trebao vjetar u leđa pa je već kao 18-godišnjakinja potpisala svoj prvi ugovor s kućom Island Records, a s 20 godina objavila je prvi album ‘Frank’ koji je osvojio brojne nagrade. Pohvala nije nedostajalo, ali Amy je poslije ustvrdila da njime nije bila u potpunosti zadovoljna i da je on samo 80% njezin jer nije imala kreativnu slobodu.

'Pišem o onome što mi se događa, što me izjeda, poražava. Pišem o tome zašto sam tužna, zla, zaljubljena, povrijeđena. Ja sam gradska cura s tisuće frustracija i problema, nisam idiot, ne sramim se pokazati da sam ranjiva', rekla je tada.

Njezina je slava rasla, a neiskustvo u nošenju s velikim očekivanjima obožavatelja, kritike i glazbene industrije doveli su je do anoreksije i bulimije. Nezadovoljstvo je liječila seksom i alkoholom.

'Već u rano jutro lupala bih na vrata puba moleći da mi otvore. Mrzim sebe kad pijem. Nema ništa gore od alkoholizma. Kad se napijem, postajem zla kučka', iskreno je govorila Amy koja se borila s alkoholizmom, a zahvaljujući ljubavi navukla se i  na droge. Tome je kumovao asistent produkcije, probisvijet i narkoman Blake Fielder-Civil s kojim je vezu počela 2005., a brakom su je okrunili dvije godine poslije u Miamiju.

'Upravo sam bila završila promociju albuma ‘Frank’. Upoznali smo se u pubu Good Mixer u Camdenu. Blake je osvojio novac u kladionici i došao je proslaviti, a ja sam bila prva osoba koju je vidio i zaljubio se. Tako je barem rekao. Plaćao mi je sva pića te večeri i tako je počela naša romansa. Bez njega sam ništa i toliko ga volim da me ponekad sve boli. Dugujem mu sve što jesam i što radim. On je moja stijena i zajedno ćemo sve proći, sve zapreke. Ne mogu vjerovati da on želi biti sa mnom! Ne razumijem zašto to želi. Zato sam najsretnija žena. Želim ga usrećiti kao što je on mene. Ne zaslužujem ga', nahvalila je Amy dragog kojega je opisala kao mušku verziju sebe.

U vezi su imali brojne probleme, a on je priznao kako joj je prvi dao heroin. Nekoliko puta su i prekidali, a tijekom jednog od njih bila je u kraćoj vezi s glazbenikom Alexom Clareom. No uvijek se vraćala Blakeu s kojim se drogirala, a fizički obračuni nisu bili nepoznanica.

'Ako mi kaže nešto što mi se ne sviđa, opalim ga u bradu', rekla je u lipnju 2007., a u kolovozu je par fotografiran kako krvavi i u masnicama šeće ulicama Londona nakon opake svađe. Ona je poslije rekla da joj rane i ozljede nije nanio on, nego ona sama.
Svi su bili protiv te veze pa zato nikomu nisu ni rekli da će se vjenčati, a njezin otac Blakea nije štedio riječi u izjavama.

'Gadi mi se, on je razlog zbog kojeg će ona umrijeti', rekao je Mitch.

'Nakon što je upoznala Blakea, Amy se preko noći promijenila. Postala je rezervirana, a čini mi se da su tomu pridonijele droge. Pušila je travu kada sam je upoznao i smatrala je da su ljudi na teškim drogama potpuni idioti. Smijala im se', dodao je njezin menadžer Nick Godwyn opisavši Amy koja je uvijek branila svoga muža te napala i jednu obožavateljicu na festivalu Glastonbury jer ga je kritizirala.

'Udarila sam je posred lica, nije to očekivala jer djevojke to ne rade. U posljednje vrijeme postala sam baš opaka pijanica. Ili sam jako dobra dok pijem ili postanem odvratna, nasilna, emotivna', rekla je.

Jednako nasilan bio je i Blake koji je završio u zatvoru zbog pokušaja potkupljivanja čovjeka da lažno svjedoči nakon što ga je pretukao u jednom pubu. Amy je bila uz njega, podržavala ga, posjećivala, ali ipak je 2009. došao kraj njihovu destruktivnom suživotu nakon što ju je optužio za prevaru. Nadao se da će u brakorazvodnoj parnici izvući milijune funti, ali ostao je praznih ruku nakon što je postala javna njegova kratka veza s Gillian Morris s kojom je poslije dobio dijete. Njihova je veza bila i inspiracija za album ‘Back to Black’ koji je Amy donio pet Grammyja.

Osim glazbenog svijeta, osvojila je i modni. Frizura koja podsjeća na košnicu, crnim tušem debelo našminkane oči i odjeća inspirirana modom 60-ih godina brzo su je doveli na naslovnice časopisa, a dizajneri poput Karla Lagerfelda prozvali su je muzom. No što je postajala eksponiranija, bilo je očitije bilo da se ne može nositi s ovisnostima. Na nastupima je jedva stajala, mumljala, a kada bi odjenula majicu bez rukava, njezine su ruke, osim brojnih tetovaža, otkrivale i ubodne rane. Kada je nosila kratke hlače, i na nogama su se ocrtavale rane i modrice. Prijava u neku od klinika za rehabilitaciju nije joj padala na pamet, a zahvaljujući takvom razmišljanju, napisala je i veliki hit ‘Rehab.’

'Otišla sam na odvikavanje... na 15‑ak minuta. Ušla sam u kliniku i objasnila im da pijem zato što sam zaljubljena i zeznula sam vezu. Nakon toga sam izišla', rekla je Amy.

Nakon uspjeha drugog albuma počela je naglo gubiti na težini pa je ubrzo priznala da se već dulje bori s poremećajima u prehrani.

'Imala sam svaki poremećaj prehrane koji se može imati. Malo anoreksije, malo bulimije. Nisam ni sada potpuno dobro, ali mislim da nijedna žena nije', rekla je Amy kojoj su liječnici dijagnosticirali da je manično depresivna, ali lijekove je odbijala. O svojim problemima bila je uvijek iskrena.

'Nesigurna sam osoba, osobito kada je riječ o mojem izgledu. Znam da sam glazbenica, a ne manekenka, ali ne mogu si pomoći. Što imam manje samopouzdanja, to više pijem. Moj problem nije preuveličan, uistinu sam velika pijanica. Ne znam zašto, valjda iz dosade. Mnogi ljudi mojih godina planiraju budućnost, djecu, a ja ločem do iznemoglosti i ne gubim vrijeme na gluposti. Moja frizura otkriva puno o mom psihičkom stanju. Što je perika veća, to se jadnije osjećam', priznala je Amy koja je u časopisu Rolling Stone rekla kako nije stvorena da bude pjevačica, nego supruga i da treba osnovati obitelj.

'Vidim se u braku i s djecom. Mislim da ću biti dobra mama. Želim imati najmanje petero djece. Uvijek ću raditi od doma i imati studio u kući. Vidim se kako snimam u podrumu, a klinci me dođu posjetiti i prave se da pjevaju držeći mikrofon. Bit će to jako slatko', opisala je svoje snove glazbenica koja se 2007. predozirala heroinom, ekstazijem, ketaminom, kokainom i alkoholom nakon čega je nakratko bila na odvikavanju.

Samopouzdanje je pokušala povećati i plastičnom operacijama. Nove grudi platila je 35.000 funti, ponosno ih je pokazivala u dekoltiranim haljinama, a čednije se morala odijevati svaki put kada bi završavala na policiji. U listopadu 2007. bila je uhićena s Blakeom u Norveškoj zbog posjedovanja marihuane, a nakon plaćene novčane kazne, pušteni su na slobodu. Slično je bilo i u travnju 2008. kada je prošla samo s upozorenjem nakon što je priznala da je ošamarila čovjeka.

Mjesec dana poslije noć je provela u zatvoru nakon što je policija dobila snimku na kojoj se vidi kako puši crack. Puštena je na slobodu jer tužiteljstvo nije moglo dokazati da na snimci konzumira nedopuštenu supstanciju. Bilo je još nekoliko optužbi, a uhićena je i u prosincu 2009. u kazalištu Milton Keynes, gdje je napala zaposlenika Richarda Pounda nakon što ju je zamolio da ne viče tijekom predstave i sjedne na svoje mjesto. Poslije je priznala da je kriva zbog napada te je osuđena na dvije godine uvjetne kazne i morala je platiti 85 funti sudskih troškova i dodatnih 100 funti kao naknadu napadnutom radniku.

Nakon tog incidenta s policijom više nije imala posla; počela je vježbati, zaljubila se u redatelja Rega Travissa koji je poslije rekao da su tijekom svoje godine ljubav često razgovarali o braku i djeci. Prekinuli su nekoliko tjedana prije nego što se u svibnju 2011. prijavila u kliniku Priory. Uz nju su bili njezini roditelji, a došla je s bocom votke u ruci. Trudila se i nakon jednomjesečnog boravka dobila je zeleno svjetlo liječnika da napusti kliniku, bude vanjski pacijent i ode na turneju Europom. Ali ono što liječnici nisu vidjeli, bilo je očito svima na nastupu u Beogradu 18. lipnja. Pod utjecajem opijata nije se mogla sjetiti riječi pjesama, samo je dezorijentirano stajala i na kraju ju je publika zvižducima otjerala s pozornice.

Otkazan je nastavak turneje i bio je to njezin zadnji koncert. Posljednji se put u javnosti pojavila nekoliko dana prije smrti kako bi podržala glazbeni nastup svojeg kumčeta Dionne Bromfield. Nju je u jednom intervjuu navela kao najbolju prijateljicu kojoj najviše vjeruje. Očevici tvrde da ni tada nije bila suvisla, a dva dana poslije zapečatila je svoju sudbinu kupnjom ketamina, kokaina i ecstasyja od lokalnog dilera.

Tjelohranitelj ju je pronašao mrtvu u njezinu domu u londonskoj četvrti Camden 23. srpnja 2011. godine. Iako ju je vidio u 10 sati toga dana, mislio je da spava, ali nekoliko sati poslije primijetio je da je i dalje u istom položaju. Otišao je provjeriti je li dobro, ali ona nije disala i nije mogao napipati puls. Pozvao je hitnu pomoć, a čim su došli, bolničari su znali da joj nema pomoći i morali su proglasiti smrt. Odmah se počelo nagađati o razlozima njezine smrti i sve su glasnije bile priče da se predozirala. No njezin otac Mitch tvrdio je kako je to iza nje te da je u trenutku smrti njezin najveći neprijatelj bio alkohol. Tek je u listopadu 2011. službeno potvrđeno da je preminula od slučajnog trovanja alkoholom te da je u krvi imala 4,16 promila, a već se 3,50 smatra smrtonosnim.

'Kada smo konačno doznali od čega je Amy preminula, bilo nam je lakše. Količina alkohola koju su joj izmjerili u krvi vjerojatno je rezultat višednevnog opijanja. Tjedan dana prije smrti ponovno je počela piti, a dulje je razdoblje bila čista', glasila je službena izjava obitelji.

Nakon gubitka kćeri, na dan kada bi slavila 28. rođendan, osnovali su humanitarnu zakladu Fondacija Amy Winehouse kako bi pomogli mladim ljudima s raznim problemima, a naglasak je stavljen na zloporabu droga.

'Njezino trajno naslijeđe bit će spašavanje djece od ralja ovisnosti', rekao Mitch koji nije bio sretan kada je čuo da redatelj Asif Kapadia o njezinu životu snima dokumentarni film ‘Amy’. Potresan portret nesretne glazbenice nagrađen je Oscarom za najbolji dokumentarni film, a u njemu je prikazano i koliko je Mitch kontrolirao svoju kćer.

Godinama ga je pratio glas da želi slavu i pozornost ostvariti preko njezinih leđa. Najbolje to prikazuje trenutak kada se s filmskom ekipom pojavio na St. Luciji, gdje se Amy odmarala, kako bi o njoj snimio svoj dokumentarac. Ona tada nije uspjela skriti koliko ju je zgrozio taj očev potez.

'Zašto mi ovo radiš? Moraš doći s ekipom i snimateljima? Zanima li te samo ono što možeš izvući iz mene', rekla je tada potreseno. Ipak, o ocu je uvijek govorila sve najbolje, imala je i tetovažu Daddy’s Girl (tatina djevojčica), a on je na nju pazio tijekom godina opijanja i drogiranja. Novinarka Daphne Barak u knjizi ‘Saving Amy’ napomenula je da se otac prema njoj uvijek odnosio kao prema djetetu, a ne kao prema odrasloj ženi. Mitch je tvrdio da njegovo napuštanje obitelji, nakon što se zaljubio u dugogodišnju tajnicu Jane, nije nimalo utjecalo na kćer. No Blake je rekao da mu je Amy povjerila kako je to bio jedan od glavnih razloga njezina promiskuiteta u ranim dvadesetima.

U filmu je izišlo na vidjelo i da je Mitch bio protiv klinika za odvikavanje iako je sve dublje tonula u ponor ovisnosti.

'Bilo je to 2005., Amy je pijana pala i udarila glavom. Došla je k meni doma i njezin menadžer mi je rekao da mora ići na odvikavanje. Nije pila svaki dan i bila je kao ostali klinci, izišla bi van pa bi se opijala. Rekao sam: 'Tada nije trebala ići na odvikavanje.' Ali oni su izrezali riječ ‘tada’', poslije se pravdao Mitch.

Njegov savjet u pjesmi ‘Rehab’ opisala je sama Amy stihom 'ako moj tata misli da sam dobro, neću ići'. Mitch je uvijek ustrajao da nije pogriješio, a Blake je kasnije tvrdio da nije toliki zlikovac kakvim ga svi predstavljaju te da je jedini koji priznaje da je podbacio kada je riječ o Amy. Dok se razni sudionici ‘peru’ od odgovornosti u intervjuima i dokumentarnim filmovima, Amy ostaje vječna inspiracija i neprežaljeni glazbeni dijamant koji živi i sjaji kroz osobne i životne pjesme koje su ostale poslije nje.