'Nikada se nisam osjećala slavnom': Hanka Paldum za Story o više od pet desetljeća karijere i životnim lekcijama
Uoči pulskog koncerta kraljica sevdaha govori kako se nosila s uspjehom i na što je najponosnija.Više od pet desetljeća njezin glas budi emocije ljudi diljem regije. Bosanskohercegovačka pjevačica Hanka Paldum i danas puni koncertne dvorane, a ovog ljeta ponovno stiže u Pulu gdje će 6. kolovoza nastupiti na jedinstvenoj pozornici Malog rimskog kazališta. Uoči koncerta razgovarali smo s kraljicom sevdaha o tremi koja je nije napustila niti nakon godina karijere, životnim lekcijama, skromnosti unatoč velikoj slavi i 70. rođendanu koji je proslavila u travnju.
Ovoga ljeta vraćate se u Pulu i to na posebno mjesto, Malo rimsko kazalište. Što vam znači susret s publikom u takvom ambijentu i kakvu večer pripremate za njih?
Svaki susret s mojom publikom koja odvoji svoje dragocjeno vrijeme kako bi iskazala ljubav i poštovanje prema meni i mom radu svakako je poseban osjećaj. Ta interakcija kada se spoje najljepše emocije daje mi krila i snagu pa poželim svakom ponaosob prići, zagrliti ga i uvući u svoja njedra. Svakom umjetniku godi i čini mu čast kada nastupa na sceni koja odiše kulturno-povijesnom ljepotom i na kojoj su mnogi svjetski umjetnici ostavili dio sebe i svoje ljubavi, svoje uzdahe, kao dašak univerzalne tradicijske vrijednosti kao što je Malo rimsko kazalište u Puli. U tom ambijentu, uz publiku koja rado dolazi na takva mjesta, uz moje bezvremenske pjesme i sevdalinke najljepše je kada osjetite da vrijeme stane. Kada vas emocija i pjesma ponesu, tada zaboravite odakle ste došli, kojem vremenu pripadate, koliko godina imate, jednostavno se prepustite toj univerzalnoj ljepoti koja se sama po sebi stvara, za kojom svaka duša čezne.
Nakon više od pet desetljeća na pozornici postoji li još trema prije izlaska pred publiku? Što danas osjećate u tim trenucima?
Dugo sam na sceni, pedeset godina, nije malo. I nakon toliko godina osjećam odgovornost koja mi unosi i dozu straha. Ne samo na koncertu, nego i tijekom priprema, odabira repertoara, proba s mojim bendom, što odjenuti kako bih zadovoljila svoj ukus, a time i svoju publiku. Sve mi to zadaje brigu i dozu treme jer želim opravdati svoje dugogodišnje djelovanje na sceni. Tek kada izađem na scenu, kada ugledam moju publiku u prepunom prostoru, kada nam se srca spoje, a duše zatrepere, kad krenu prvi taktovi melodija i svi skupa zapjevamo, tada nestane treme i straha. Tada se predajemo jedni drugima kako bismo uživali u osjećajima koji nas povezuju nekom čarobnom i nevidljivom niti.
Vaš glas desetljećima je sinonim za emociju i sevdah. Kada se osvrnete na cijeli svoj put, koji biste trenutak izdvojili kao onaj koji vas je najviše oblikovao kao umjetnicu?
Sam život kojim živimo oblikuje svaku osobu, bez obzira na to čime se bavili. Put koji sam odabrala je moj put, put koji mi je predodređen. Uspjehe koje sam ostvarila ne mogu pripisati samo sebi. Čovjek ne može ništa postići sam. Za sva postignuća zahvalna sam prije svih dragom Bogu koji mi je otvarao vidike, osvjetljavao stazu na koju mi je slao pomagače u ostvarivanju mojih ciljeva. Iznimno je važan roditeljski odgoj, obitelj, obrazovanje kako bismo lakše uspjeli upoznati sebe pa tako i one vrijednosti koje pronalazimo u drugima.
Nedavno ste proslavili 70. rođendan. Kako biste opisali životni put djevojke iz Sarajeva koja je postala jedna od najvećih glazbenih diva ovih prostora?
Ljubav kojom smo svi obdareni od našeg Stvoritelja crpim od svakoga i svega što me okružuje. Moja obitelj, glazba, moja publika i drage osobe unose mi radost i sreću koje mi ne daju misliti na godine. Najvažnije je biti zdrav, fizički, mentalno i duhovno, uživati u svakom trenutku u svemu lijepome i dijeliti to s drugima. Sve mi je to uvelike pomoglo da ostvarim san djevojčice koja je uporno radila, vjerovala i slušala autoritete.
Na što ste u životu i karijeri najponosniji?
Ponos, što znači taj pojam? Samo sebi pripisivati sve uspjehe je sebično, da me pogrešno ne shvatite, i bahato. Mi smo ti koji se trebamo boriti, živjeti i raditi u skladu s univerzalnim propisima da bismo uživali i radovali se kada su drugi ponosni na nas i naša djela. Svakako se osjećam lijepo i pričinjavaju mi zadovoljstvo milijuni prodanih nosača zvuka, prepune dvorane diljem svijeta, mnoge prestižne nagrade i priznanja, zlatne i dijamantne LP ploče, Oskari popularnosti... Ali od svega su mi najdraži susreti s ljudima, djecom, njihovi osmijesi i to nešto što ne samo da se vidi, nego se i osjeća.
Iza pozornice i velikih uspjeha postoji i žena sa svojim radostima, gubicima, izazovima i životnim lekcijama. Što vas je život najviše naučio?
Tijekom života prolazimo kroz razna iskušenja. Svaki uspjeh i pad su životne lekcije koje nas uče mudrosti. Kad mislimo da nam svaki uspjeh donosi blagostanje, a svaki neuspjeh razočaranje, to ne mora značiti da je tako. Mi se često umorimo boreći se za neki cilj koji nam zapravo ne donosi željeni rezultat. Ne trebamo odustati, treba stati, osluhnuti svoje srce, pričekati pravo vrijeme i ocijeniti nove okolnosti kada se možemo ponovno pokrenuti.
Kako ste se nosili sa slavom i koliko se žena koju publika poznaje razlikuje od one privatne Hanke?
Nikada se nisam osjećala slavnom. Slava pripada Stvoritelju Gospodaru svjetova koji nam je dao život, talent, razum i uputu kako se odnositi prema svim blagodatima kojim nas je obdario. Mi smo socijalna bića, tragamo za ljepotom koju pronalazimo u svemu stvorenom - u cvrkutu ptica, zraku koji dišemo, u žuboru vode, u osmijehu sretnih, u lijepoj riječi koja nas oplemenjuje.
Imate li još neostvarenih želja?
Moje želje su da vidim sva polja koja se njišu zlatnim klasjem žita, na livadama stoku koja bezbrižno pase zelenu travu, da svako biće uživa u blagodatima vlastitog poštenog rada, da vidim osmijeh na radosnim licima, da ne vidim ničiju suzu, pogotovo dječju, da nestane mržnja među ljudima, da zavlada mir u cijelom svijetu. Voli vas vaša Hanka.
Više fotografija pogledajte u galeriji:
