'Ovo mi najviše nedostaje': Ivan Barišić za Story o popularnosti, velikoj životnoj želji i kemiji s Lidijom Penić-Grgaš

Čim se pojavio na malim ekranima u RTL-ovoj seriji 'Divlje pčele', gledatelji su počeli postavljati isto pitanje - tko je taj mladi glumac s osmijehom koji se teško zaboravlja? Uloga Nikole preko noći je katapultirala Ivana Barišića među najzanimljivija nova lica domaće televizijske scene, a publika nije ostala ravnodušna ni na njegovu uvjerljivu kemiju s kolegicom Lidijom Penić-Grgaš koja je tolika da se ubrzo počelo nagađati i o mogućoj romansi izvan seta. Samo za Story 27-godišnji Ivan, kojeg ćemo od 7. rujna gledati u još jednoj RTL‑ovoj seriji 'Specijalisti Zagreb', otkriva ima li u tim pričama istine, kako se nosi s iznenadnom popularnošću te koliko su ga oblikovali život između Münchena, u kojem je rođen i studirao glumu, i Hrvatske, u kojoj je odrastao i gdje danas gradi karijeru.

To nije jedina promjena, preselili ste se u Zagreb, snimate dvije serije istodobno, 'Divlje pčele' i 'Specijalisti Zagreb', i živite potpuno drugačijim ritmom nego prije. Je li vam trebalo vremena da se prilagodite, što vam je predstavljalo najveći izazov?

Izazova je bilo više. Paralelno sam snimao dvije serije, što je bilo stvarno vrlo zahtjevno. Morao sam se naviknuti na ritam u kojem nemam slobodnog vremena. Najveći je izazov bio kako da nijedan projekt, nijedna uloga i nijedna scena ne ispaštaju, nego da sve budu jednako dobro pripremljene i odigrane.

Vi ste zapravo odrasli između dvije zemlje. Rođeni ste u Münchenu, velik dio života ste proveli u Kutini i zatim se vratili u Njemačku na studij glume. Gdje se zapravo osjećate kao kod kuće i postoji li mjesto u kojem biste se jednog dana željeli skrasiti?

Trenutačno imam osjećaj da je moj dom u Zagrebu, ali jednog bih dana volio živjeti na moru, svaki dan otići na plivanje, uživati u miru i fino papati.

Imali ste 18 godina kada ste se vratili u München. Kada ste shvatili da je gluma vaš poziv i zašto ste odlučili baš u Njemačkoj napraviti taj prvi veliki korak?

Već sam sa sedam godina znao da želim biti glumac. Uvijek sam zabavljao užu i širu obitelj pa mi je gluma došla nekako prirodno. Moji su roditelji već odselili u Njemačku dok sam išao u četvrti razred srednje škole. Razmišljao sam o tome da upišem ADU, ali na kraju sam shvatio da želim biti bliže svojoj obitelji pa sam završio akademiju u Münchenu.

Jeste li imali osjećaj da krećete od nule ili vam je činjenica da ste rođeni u Münchenu ipak olakšala prilagodbu?

S obzirom na to da su moji već bili tamo, nije mi bilo teško. Jako sam povezan sa svojom obitelji i od samog početka podržavali su me u mojoj karijeri. Jezik sam brzo naučio pa mi nije bio problem steći nove prijatelje u Njemačkoj.

Iako ste se odavno osamostalili, čini se da ste vrlo povezani s obitelji. Što vam najviše nedostaje iz roditeljskog doma?

Najviše mi nedostaje mamina kuhinja. Koliko god se trudio nešto sam skuhati, nikad neću doći ni blizu njezinoj kuhinji. Od sarme do čobanca - nema jela koje ja mogu bolje pripremiti od svoje mame. Osim toga, drugačije je uživo razgovarati s bratom i sestrom. Dobra je stvar što kad se nakon nekog vremena napokon okupimo, svaki put bude baš posebno.

U jednom ste intervjuu rekli da se s roditeljima čujete gotovo svaki dan. O čemu najčešće razgovarate, kako komentiraju vašu ulogu u seriji 'Divlje pčele'?

Moji roditelji, Tadija i Lucija, najveći su fanovi 'Divljih pčela'. Vole mene, ali vole i Nikolu. Njegove greške opraštaju puno lakše nego ostali gledatelji (smijeh). Najvažnije im je da sam sretan i zdrav. S tatom najčešće pričam o Dinamu i reprezentaciji, a s mamom o svemu ostalom.

Kao srednje dijete u obitelji Barišić otkrili ste da ste stvarali najviše problema, ali i najviše zabavljali ukućane. Kako izgledaju vaša obiteljska druženja danas? Je li se vaš odnos s bratom i sestrom promijenio otkad ste svi odrasli i krenuli svojim putem?

Moj odnos s bratom i sestrom, Bogu hvala, nikada se nije promijenio. Jedina je razlika to što se danas rjeđe viđamo, ali zato se svakom susretu još više radujemo. Volimo zajedno dobro pojesti, popiti neko fino piće i malo se međusobno narugati.

Kada napokon dobijete slobodan dan od snimanja serija, s kim ga najradije provodite i kako?

Slobodan dan najradije provedem s ljudima koji su mi bliski i koji nemaju veze s mojim poslom. Volim društvene igre pa se često okupimo i tako provodimo vrijeme. Nije mi problem ni biti sam sa sobom jer upravo tada uspijem pronaći mir i napuniti baterije.

Rekli ste da vjerujete u srodnu dušu i da biste voljeli imati veliku obitelj. Što za vas znači prava ljubav i partnerstvo?

Da, volio bih imati puno djece i biti najcool tata. Za mene je prava ljubav ona koja je spremna na kompromise, koja se bori i ne odustaje, koja ne osuđuje i koja cijeli svijet čini ljepšim. Mislim da se pravi odnos gradi svaki dan, malim stvarima.

Publika je jako zavoljela odnos Nikole i Cvite, a mnogi komentiraju i vašu kemiju s Lidijom Penić-Grgaš. Koliko ima istine u tim komentarima te koliko vam je važno da partner na ekranu bude netko s kim se dobro razumijete i izvan seta?

Drago mi je što se gledateljima sviđa kemija između Nikole i Cvite jer to znači da smo napravili dobar posao. Lidija je velika profesionalka i jako joj je stalo do ovog projekta. U pauzama vježbamo tekst i prolazimo scene. Tempo snimanja je jako brz pa pokušavamo iskoristiti svaku 'slobodnu' minutu za pripremu. Naravno da pomaže kada se dobro slažete izvan seta, ali ponekad i različiti karakteri mogu donijeti zanimljivu energiju koja se vidi na ekranu.

U jednom intervjuu ste otkrili da ste romantična osoba koja voli iznenađenja. Kada ste posljednji put nekoga ugodno iznenadili ili kada ste možda vi ostali bez teksta zbog nečije geste?

Ne mogu se točno sjetiti kada, ali sigurno u posljednjih nekoliko tjedana jesam. Bez teksta rijetko ostajem jer stvarno jako volim pričati (smijeh).

Kao dječak ste, priznali ste, željeli biti Spider-Man, policajac i vatrogasac. Postoji li danas neka životna želja koja nema veze s glumom, a još je niste ostvarili?

Volio bih napisati svoju predstavu. Kad jednog dana budem imao malo više vremena, želio bih se tome ozbiljnije posvetiti. Ima puno kreativnih stvari koje me zanimaju. Sviram gitaru pa bih jednog dana volio napisati pjesmu, a kad skupim dovoljno hrabrosti, i objaviti je. Još je puno toga na mojoj listi želja, ali nadam se da ću barem jednu ostvariti do kraja ove godine.