
Pero Galić za Story o novom početku nakon više od 30 godina u Općoj opasnosti 'Po meni je i tambura čisti rock’n’roll'
Pero Galić otkriva kako sa sinom Sebastijanom i novim bendom otvara novo glazbeno poglavlje, zašto mu je Slavonija vječna inspiracija te što ga i dalje drži u ritmu rock’n’rolla.Na CMC 200 Slavonija Fest vraća se Pero Galić, ali ovoga puta s novom energijom i novim poglavljem u glazbenom životu. Nakon više od tri desetljeća vezanih uz Opću opasnost pred njim je razdoblje novih pjesama, novog benda i novih izazova. U toj priči posebno mjesto imaju mladi glazbenici koji s njim dijele pozornicu, među kojima je i njegov sin Sebastijan. 'Uz njih i ja postajem mlađi', kaže Galić koji nam je uoči nastupa u Slavonskom Brodu otkrio što priprema, kako nastaje novi album, zašto je Slavonija zauvijek njegov glazbeni dom te što ga danas tjera da i dalje svira rock’n’roll.
Prošle godine oduševili ste na CMC 200 Slavonija Festu, a vraćate se i ove godine. Što pripremate?
Veseli nas svaki izlazak na pozornicu, a posebno povratak na mjesto gdje smo već nastupali. Drago nam je što se ponovno vraćamo na CMC 200 Slavonija Fest u Slavonskom Brodu. Kao i prošle godine, uz pjesme koje publika već dobro poznaje, odsvirat ćemo i nove koje su u međuvremenu izašle. Veselim se što ćemo brodskoj publici ponovno donijeti naš rock’n’roll, na način na koji nas je već upoznala, ali u ovom novom sastavu benda. Ekipa je spremna, mladost je puna volje i energije, a uz njih i ja postajem mlađi.

Imate li neki ritual prije izlaska pred publiku?
Prije svakog nastupa međusobno si poželimo da budemo, ako ništa drugo, barem jednako dobri kao prošli put, iako nam je cilj svaki put biti još bolji. Ponesemo tu svoju energiju, nazdravimo jednom čašicom dobre slavonske šljivovice i tada smo spremni za show. Krene intro, glazba, Kikijevo 'jedan, dva, tri i...' i od tog trenutka više nema stajanja.
Je li vam neka anegdota ili druženje iz Slavonskog Broda ostalo posebno u dragom sjećanju?
Svako druženje u Slavonskom Brodu ostalo nam je u posebnom sjećanju. Slavonija nam je posebno draga i uvijek joj se rado vraćamo. Nastupati u tom prostoru zaista je poseban doživljaj, zato se svaki put trudimo dati svoj maksimum. A kada završi službeni dio, tek onda kreće ono najljepše - svi se okupimo, prepričavamo dojmove, zapjevamo i druženje često potraje puno dulje nego što smo planirali. To je ono što ovaj festival čini posebnim. Vjerujem da su svi koji su dosad nastupali, kao i oni koji će tek doći, upravo ta druženja ponijeli kao jednu od najljepših uspomena. Kad siđemo s pozornice i prođe sva ona briga oko nastupa, atmosfera postane opuštena i sve završi pjesmom i veseljem. Posebno smo zahvalni svima koji sudjeluju u organizaciji festivala i gradu što nam iz godine u godinu pružaju priliku da budemo dio ove lijepe glazbene priče.

Je li ipak poseban užitak nastupati u rodnoj Slavoniji?
Uvijek je malo posebnije nastupati u rodnoj Slavoniji nego bilo gdje drugdje, iako se trudimo da na svakom koncertu damo jednako od sebe. Što drugo reći nego - ipak smo mi Slavonci. Nekad se govorilo da je teško biti prorok u svom selu, ali mislim da smo to odavno pobijedili i pokazali da više nije tako. Drago mi je što se u Slavoniji i dalje njeguje rock’n’roll te što je ta scena i danas živa i stabilna. Sve novo što pripremamo uvijek nekako najradije prvo donesemo pred slavonsku publiku, a onda dalje nosimo diljem Hrvatske. Slavonija nam je u srcu pa će i ovog puta ono sigurno zaigrati malo jače.
Koliko vas je slavonski mentalitet i način života oblikovao kao glazbenika?
Rođen sam i odrastao u Slavoniji, a nadam se da ću ovdje jednog dana završiti i svoje ovozemaljsko putovanje. Upravo sam ovdje, prije gotovo 50 godina, upoznao rock’n’roll i kao klinac čuo prve note koje su me usmjerile prema glazbi. Moram spomenuti i pokojnog Kiću Slabinca koji je na poseban način spojio Slavoniju i rock’n’roll te ostavio trag u svima nama. Po meni je i tambura čisti rock’n’roll pa što god ovdje dotaknemo nekako možemo povezati s tim načinom života. Iz svega toga učio sam, ne samo o glazbi, nego i o životu i načinu na koji se nositi s izazovima. Slavonci možda na prvu djeluju sporije, kao da imamo više vremena, ali uvijek smo nasmijani i veseli. Veseli me što uz nas odrastaju nove generacije koje slušaju tu glazbu i nastavljaju tim putem pa će rock’n’rolla u Slavoniji sigurno uvijek biti. Ovaj kraj ima neku posebnu energiju koja napuni baterije i da ti snagu za dalje.

Nedavno ste objavili pjesmu ‘Jedina’ i najavili novi album. Kada ga možemo očekivati?
Uvijek smo u akciji. Uz nastupe usklađujemo rad u studiju, probe i snimanje novih pjesama. Trenutačno privodimo kraju album koji bi u rujnu trebao biti dovršen, a nakon toga ćemo s diskografom dogovoriti sve u vezi objave. Nećete dugo čekati, album uskoro stiže. Donosi potpuno nove pjesme koje je za mene napisao Mario Vestić, kojem sam neizmjerno zahvalan što je i dalje uz mene. Nas dvojica surađujemo već više od četrdeset godina i odlično se razumijemo, zato mi je posebno drago što zajedno otvaramo jedno novo glazbeno poglavlje. Završili smo priču koja je više od trideset godina bila vezana uz Opću opasnost i sada počinje jedna nova era - s novim pjesmama, novim motivima i novom energijom. ‘Jedina’ je prvi korak u toj priči i pjesma kojom najavljujemo novi album. Veselim se svemu što dolazi, a na publici je da kaže svoje. Nadam se da će im se nove pjesme svidjeti jednako kao i nama. S Marijem je uvijek isti ‘problem’ - kad napiše novu pjesmu, pomislimo: 'E, to je ta.' Onda dođe sljedeća i opet kažemo isto. Zato je uvijek teško odlučiti koje će pjesme završiti na albumu, ali vjerujem da će i one koje ovaj put nisu ušle dočekati svoju priliku na nekom od sljedećih izdanja.
Što vam je danas najveća motivacija za stvaranje?
Najveća motivacija danas su mi ljudi s kojima stojim na pozornici. Tu su moj sin Sebastijan te Kristijan i Andrija, mladi dečki od tridesetak godina, puni energije, znanja i ogromne želje da pokažu što mogu. Upravo oni daju mi dodatni poticaj da nastavim dalje. Najvažnije mi je donijeti ljudima glazbu u kojoj će se prepoznati i s kojom ćemo biti na istoj valnoj duljini. S Marijem Vestićem suradnja je posebna jer se odlično razumijemo - dok on piše pjesme, zna kako ću ih ja prenijeti publici, a kada ih ja pjevam, točno znam što je želio njima ispričati.
Više fotografija pogledajte u galeriji:







