U potrazi za novim domom: Adriana Ćaleta-Car za Story otkrila sve o selidbi u Italiju zbog suprugove nogometne karijere

Nakon Francuske i Španjolske, francuskog Lyona i španjolskog San Sebastiána, obitelj Ćaleta-Car ovog je ljeta ponovno spakirala kofere i pronašla svoju novu adresu u Italiji. Iako Duje, koji je ovih dana proslavio 30. rođendan, nogometnu karijeru nastavlja u Sassuolu, par je za svoj obiteljski dom odabrao Modenu. S petogodišnjim Maurom i trogodišnjim Felipeom, ova se četveročlana obitelj hrabro i s osmijehom suočava sa svim izazovima koje donosi dinamičan život profesionalnog sportaša, a 34-godišnja pravnica i influencerica Adriana za Story iskreno progovara o selidbama, nostalgiji za San Sebastiánom, odgoju sinova bez pomoći dadilja te ljepotama njihove nove talijanske adrese.

Selidbe s dvoje malih dječaka koji su nedavno proslavili rođendan - Mauro ima pet, Felipe tri godine - znaju biti prilično izazovne. U kojoj ste trenutačno fazi i što vam u ovim danima tranzicije najviše nedostaje?

Trenutačno smo još u onom najintenzivnijem procesu preseljenja i traženja adekvatne kuće za našu obitelj. Moram biti iskrena i priznati da jedva čekamo pronaći svoj novi dom kako bismo se ponovno svi zajedno smjestili. Svi koji su ikada selili znaju koliko je to zahtjevan proces, a s dječacima je, naravno, još dinamičnije. Baš nam nedostaje ona naša klasična svakodnevica i toplina doma, da zajedno kuhamo, igramo se, smijemo, družimo i uživamo u tim sasvim običnim, a nama zapravo najdragocjenijim trenucima. Gdje god da nas nogomet odvede, kada smo svi zajedno i kad stvorimo tu svoju malu obiteljsku oazu, vrlo se brzo osjećamo kao kod kuće.

Koji je grad ili država ostavila najdublji trag u vašem srcu?

Stvarno je iza nas puno promjena, novih početaka, selidbi i prilagodbi, ali isto tako i nevjerojatno puno iskustava, poznanstava i uspomena koje ćemo nositi sa sobom cijeli život. Svako nam je mjesto donijelo nešto svoje pa mi je teško izdvojiti samo jedno. Ipak, San Sebastián mi je ostao posebno duboko u srcu. Prvenstveno zbog divnih ljudi koje smo ondje upoznali i topline koju smo osjetili od prvog dana. Upoznali smo puno prekrasnih ljudi, s nekima izgradili prava prijateljstva i osjećali se kao da ondje imamo svoju malu proširenu obitelj. Zato San Sebastián za mene nije samo grad u kojem smo živjeli, ostao mi je u srcu zbog iskrenih odnosa i te posebne topline koja nam je pružena. Sigurna sam da ćemo mu se uvijek rado vraćati.

Spomenuli ste i da je vaš stariji sin Mauro ondje išao u školu. Kakva vas sjećanja vežu uz to razdoblje?

Mauro je ondje išao školu za koju i danas kažem da je bila najbolja škola koju smo mogli poželjeti. Ljudi koji su tamo radili nisu bili samo učitelji i odgojitelji, nego su zaista postali dio našeg života. Njegova teta postala nam je gotovo kao član obitelji. Koliko smo se svi povezali najbolje se vidjelo kada smo odlazili. Plakali su doslovno svi, od najmanjih u školi pa do samog vodstva, a naravno i mi s njima. Mislim da upravo takvi trenuci pokažu koliko si negdje bio prihvaćen i koliko su stvorene veze bile iskrene.

Kako Mauro i Felipe podnose sve te učestale promjene sredine? Pokazuju li već sada interes za nogometom kao tata?

Dečki su još mali pa, srećom, sve te promjene prihvaćaju puno jednostavnije nego mi odrasli. Njima je najvažnije da smo mi zajedno pa se vrlo brzo prilagode novoj okolini. Naravno da imaju svoje interese, ali uz tatu im je nogomet neizbježan dio svakodnevice. Obožavaju ga! Znaju sve klubove, sve lige, poredak... Vidjet ćemo hoće li krenuti njegovim stopama. Najvažnije nam je da odaberu ono što njih veseli, bez obzira na to hoće li to jednog dana biti nogomet ili nešto sasvim drugo.

Iako Duje igra za Sassuolo, vi ste za život odabrali Modenu. Zbog čega je odluka pala na taj grad i kakvi su prvi dojmovi?

Tako je, odlučili smo se smjestiti u Modeni. Ondje žive i Dujini suigrači s obiteljima te su nam je preporučili, što nam je doista olakšalo odluku. Mislim da će nam biti predivno jer imamo poznate ljude oko sebe, što je u početku, dok ne stvorimo novu rutinu, iznimno važno. Modena mi se na prvu jako svidjela. Predivna je, šarmantna i ima baš pravi talijanski štih - lijepe uličice, trgove, restorane, kafiće i onu posebnu atmosferu zbog koje odmah osjetiš da si u Italiji. Dovoljno je mirna za obiteljski život, a opet ima sve što nam treba. Općenito jako volim Italiju - njihovu hranu, kulturu, temperament i način života. Sve nam je nadohvat ruke pa puno prekrasnih talijanskih gradova možemo posjetiti bez nekog velikog planiranja. Bologna nam je vrlo blizu, a relativno lako možemo do Firence, Verone, Venecije, Padove, Milana, Pise, Genove... Veselim se tome što ćemo, kada god Duje bude imao slobodan vikend, moći sjesti u auto i istražiti neki novi dio ove predivne zemlje.

Mnoge će iznenaditi činjenica da, unatoč dinamičnom životnom stilu, nemate dadilju. Kako izgleda vaša svakodnevica s djecom i pripremate li se za nove školske izazove?

Od rođenja djece u potpunosti sam im posvećena i nemamo dadilju, navikla sam biti s njima cijelo vrijeme. Iskreno uživam u svojoj djeci, u tome što sam prisutna u njihovu odrastanju i što zajedno prolazimo sve njihove faze. Naravno da je takav način života ponekad iscrpljujuć i da postoje dani kada bi mi dobro došlo malo vremena samo za sebe, ali to sam jednostavno ja. Mauro zapravo već ide u internacionalnu školu jer kod njih školovanje počinje od treće godine, a vrlo vjerojatno će od ove godine i Felipe krenuti s bratom. Moram priznati da će meni taj rastanak pasti puno teže nego njemu. Ja sam onaj tip mame koji stalno razmišlja o tome kako vrijeme brzo prolazi pa ih nekad doslovno ne želim nikome dati jer imam osjećaj da ću nešto propustiti. Oni su mi zaista sve.

Razmišljate li već sada o tome gdje ćete se trajno skrasiti nakon što Duje završi profesionalnu karijeru?

Iskreno, još ne znamo gdje ćemo živjeti nakon Dujine karijere i mislim da nema potrebe sada donositi takve dugoročne odluke. Kada za to dođe vrijeme, sjest ćemo zajedno i vidjeti što je najbolje za nas. Jedno je sigurno - djeca će nam biti apsolutni prioritet: njihovo obrazovanje, sreća, razvoj i jednog dana njihov vlastiti put. Gdje god budemo osjećali da oni imaju najbolje uvjete za odrastanje i ostvarivanje svojih potencijala, prema tome ćemo donositi i naše odluke.

I za kraj, kako ste proveli ljeto prije dolaska u Italiju? Jeste li uspjeli napuniti baterije za sve što slijedi?

Ljeto smo maksimalno iskoristili za obitelj, odmor i druženje s dragim ljudima koje tijekom godine ne uspijevamo viđati onoliko koliko bismo htjeli. Nakon naporne sezone svima nam dobro dođe malo usporiti ritam, maknuti se od svakodnevnih obaveza i jednostavno biti zajedno. Uživali smo cijelo ljeto, maksimalno iskoristili more pa smo sada potpuno spremni za novu sezonu, novu zemlju te sve izazove i lijepe trenutke koje će nam donijeti ovo talijansko poglavlje.

Više fotografija pogledajte u galeriji: