'Njegova karizma me odmah privukla': Nova domaća TV zvijezda za Story o dečku, karijeri i obitelji

Novinarka i voditeljica Tea Mihanović, Splićanka sa zagrebačkom adresom, prije dvije godine pridružila se informativnoj redakciji RTL-a, a od ovog vikenda preuzela je voditeljsku palicu novog lifestyle magazina 'RTL Scena'. Nakon što je gledatelje osvojila javljanjima uživo u emisiji 'RTL Danas', zakoračila je u novu, opušteniju televizijsku ulogu. Iako joj je teren i dalje važan dio posla, sada je gledamo i u studiju gdje donosi priče iz svijeta showbizza, kulture i lifestylea. Za Story je otkrila kako se snašla u novoj ulozi, čega se najradije prisjeća iz djetinjstva, kako je izgledao njezin prvi susret s partnerom Markom u New Yorku te zašto, unatoč ljubavi prema Velikoj Jabuci, svoj život i dalje najviše vidi u Hrvatskoj.

Nakon godina provedenih na terenu, u javljanjima uživo i nepredvidivim situacijama sada vas gledamo i u studiju. Što vam je draže - teren ili studio?

Svaki format ima svoje izazove. Teren i javljanja uživo nose adrenalin, nepredvidive situacije i stalnu potrebu za prilagodbom. To se vidjelo i nedavno kada me pčela ubola pola minute nakon početka uključenja uživo u vijesti. Teren me ojačao. U studiju, s druge strane, nema ni kiše ni požara, ali postoji drugačija vrsta odgovornosti. Svaki se detalj više primijeti, od pokreta rukom do mimike i tona glasa. Srećom, uz mene je naš dobri duh redakcije, fonetičarka i stručnjakinja za javni nastup Dunja Lakuš, kojoj sam jako zahvalna.

Kada se osvrnete na svoj dosadašnji profesionalni put, od novinarstva i europskih institucija do televizije, kako je izgledala vaša karijera i kada ste zapravo shvatili da želite biti novinarka?

Moj se profesionalni put razvijao kroz različita iskustva u novinarstvu, europskim institucijama i radu s mladima. Tijekom studentskih dana osvojila sam nagradu Europske komisije za mlade novinare u Bruxellesu, gdje sam kasnije radila i kao menadžerica EU projekata za mlade. Kao magistrica politologije i dobitnica stipendije Schuman radila sam u komunikacijama Europskog parlamenta. U izvještavanje uživo i dinamiku reporterskog posla zaljubila sam se na N1 televiziji, a potom sam prešla na RTL gdje posljednje dvije godine u terenskim pričama nastojim biti glas ljudi koje upoznajem. Uz novinarstvo, posebno me raduje vođenje događaja i povezivanje s publikom uživo. Mislim da se sva ta iskustva sada lijepo susreću u 'RTL Sceni'.

Kada biste morali izdvojiti jedan trenutak iz dosadašnje karijere koji vam je posebno ostao u srcu, koji bi to bio i zbog čega vam je upravo taj trenutak toliko važan?

Izlazak iz studija nakon uspješno završenog snimanja prve emisije 'RTL Scena'. Moji urednici, kolege i prijatelji otvorili su vrata studija i dočekali me pljeskom. Poklonili su mi i voditeljsku karticu 'RTL Scena' s porukom: 'Čestitke na premijeri, tvoja redakcija'. Bombonijera, mašnica, osmijesi i zagrljaji. Naizgled male i jednostavne stvari, a znače najviše. Nakon svega što je prethodilo toj premijeri, taj mi je trenutak bio posebno emotivan. Podsjetio me koliko je lijepo raditi s ljudima koji se međusobno podržavaju.

Ovaj iskorak u showbiz donosi i veću javnu izloženost. Kako se nosite s pritiskom, pratite li medijske napise i komentare na društvenim mrežama te koliko vam je zapravo važno što drugi misle o vašem radu?

Smatram da nitko tko je zadovoljan samim sobom i vlastitim životom nema ni vremena ni želje spuštati druge. Pokušavam se usmjeriti na ogroman val pozitivne energije i podrške koji sam doživjela. Posebno mi znače poruke dragih ljudi koji su godinama uz mene, kao i uspješnih kolegica koje su mi bile i ostale uzori, a danas me podržavaju. Damira Gregoret, primjerice, zbog svog stava i karizme bila mi je uzor još od srednje škole. Gledala sam je prije deset godina kako se uključuje uživo s jednog zagrebačkog trga, a kada sam dobila svoju emisiju, zagrlila me i čestitala. Iskrena podrška se osjeti.

Odrasli ste u Žrnovnici, malom mjestu koje administrativno pripada Splitu. Kako pamtite svoje odrastanje i što vam je iz tog bezbrižnog djetinjstva danas posebno ostalo u sjećanju?

Odrasla sam u malome mjestu gdje se svi međusobno poznaju i pozdravljaju. Zahvalna sam što sam bila zadnja generacija koja je odrastala bez mobitela i igrala se s prijateljima na ulici. Život kod kuće definitivno su mi obilježili brat Karlo i naša 'babom' Slavka. Svaki dan smo se zajedno smijali, nas dvije bismo pile tursku kavu, jele njezine najdraže voćne napolitanke i gledale televiziju. Voljela bih da možemo zajedno pogledati premijeru prve 'RTL Scene'.

Što ste željeli biti kada ste bili mali i koliko danas prepoznajete onu malu Teu u sebi? Jeste li tada mogli zamisliti da ćete jednoga dana upravo na RTL-u ostvarivati dio svojih dječjih snova?

Kad sam 2004. krenula u prvi razred osnovne škole, RTL je započeo s emitiranjem. Kao i brojne djevojčice tada, i ja sam sanjala da jednog dana budem dio tog svijeta. Još čuvam svoje ručno izrađene časopise i novine koje sam pisala kada sam bila mala. Mala Tea bila bi sretna s tim gdje se nalazi danas. Okružena sam svojim uzorima iz najmlađih dana. Ponekad u jurenju za novim ciljevima zaboravimo da već živimo ono o čemu smo nekoć sanjali. Osjećam veliku zahvalnost za sve prilike koje mi se otvaraju. Vjerujem da ih pozitivnom energijom, trudom i vjerom u dobro nekako i prizovemo u svoj život.

S kim ste odrastali i koliko su vas roditelji, njihov odnos prema poslu i zajednički obiteljski život oblikovali u osobu kakva ste danas?

Roditelji su dugo imali svoj salon talijanskog dizajnerskog namještaja. Tata je uvijek imao žicu za biznis, a mama je u sve unijela žensku dozu osjećaja za dizajn i komunikaciju s klijentima, kao i pažnju za detalje. Vjerujem da je ta sinergija bila ključ uspješnog poslovanja. Prolazili smo i kroz izazove, kao i svaka obitelj, ali zahvalna sam što je naš obiteljski grupni razgovor i dalje mjesto gdje svaki dan tipkamo i dijelimo svoje doživljaje. Ogromna su podrška i uvijek su vjerovali u mene. Posebno brat Karlo koji ostaje najiskreniji kritičar. Ako on kaže da je dobro, znam da jest. Roditeljima sam zahvalna što su mi omogućili da s 18 godina odselim u Zagreb na studij i počnem graditi svoj put. Nadam se da se isplatilo.

Vaša ljubavna priča počela je gotovo filmski, na putovanju u New Yorku. Kako ste upoznali partnera i kada ste prvi put shvatili da bi upravo on mogao biti netko poseban u vašem životu?

Prije dvije godine bila sam s mamom na putovanju u New Yorku gdje sam upoznala svog Marka koji se ondje prvenstveno bavi fotografijom. Njegova karizma me odmah privukla, a zaljubila sam se u količinu smijeha koju dijelimo i u to koliko mogu biti prirodna i svoja s njim, bez šminke i studijskih svjetala reflektora. Bilo je minus 15 stupnjeva i padao je snijeg kada smo otišli na Brooklyn Bridge. Tamo nas je jedan fotograf kojeg smo slučajno sreli snimio na našem prvom spoju. Kada danas pogledam tu fotografiju, posebno mi je drago što je netko sačuvao tako važan trenutak za nas. Sutradan je odveo mamu i mene na krov Rockefeller centra pa je odmah riješio i mamino odobrenje za vezu.

Kako izgleda vaša veza na relaciji Zagreb - New York te što vam je tijekom ove dvije godine bilo najzahtjevnije u održavanju ljubavi na tolikoj udaljenosti?

Ni ja nisam vjerovala u veze na daljinu dok mi se nije dogodila. Iako se uskoro planiramo ujediniti, drago mi je što smo imali dvije godine udaljenosti. Takva te veza nauči strpljenju, kvalitetnoj komunikaciji i tome da vrijeme s partnerom nikada ne uzimaš zdravo za gotovo. Svaki novi susret pomalo je kao da se zaljubiš iznova, što ima svoje posebne čari. Naravno, udaljenost zna biti teška, ali mogu zamisliti i veće probleme od redovitih odlazaka u New York. Jako smo fleksibilni i spontani. Prije nekoliko tjedana bila sam u Londonu i, umjesto da prema planu odletim kući, uzela sam last minute let i iste večeri bila preko oceana. Gdje ima volje, ima i načina.

Jeste li razmišljali o preseljenju u New York i možete li se u budućnosti zamisliti izvan Hrvatske, s obzirom na to da su vam važni i Zagreb i ljudi koje ovdje imate?

Jesam. Ali nekoć sam razmišljala i o ostanku u Firenci, gdje sam kratko studirala, kao i o životu u Bruxellesu, gdje sam radila. Sva ta mjesta ostala su dio mene, kao što je i New York postao važan dio mog života. Ipak, uvijek me najviše vuče život kod kuće, uz moje ljude i obitelj. Voljela bih da tako i ostane, uz, nadam se, što više putovanja i prilika za boravak u različitim dijelovima svijeta.

Kada biste trebali izdvojiti najdražu adresu ili najromantičnije mjesto u New Yorku, koje bi to bilo? Postoji li neko mjesto koje za vas ima posebno značenje?

Jedna od najdražih situacija mi je gledanje zalaska sunca na javnom gradskom trajektu koji kruži oko Manhattana. Za samo četiri dolara možeš provesti oko dva sata na vodi i uživati u pogledu na grad, umjesto da trošiš stotine eura na turističke atrakcije. Ili jednostavno klupica uz East River, pogled na Manhattan i sati razgovora. Sasvim dovoljno. Ponekad su najljepši trenuci upravo oni najjednostavniji.

Kada niste pred kamerama i nema poslovnih obaveza, kakva je Tea? Kako najradije provodite slobodno vrijeme i što vas najviše veseli izvan televizijskog svijeta?

Izvan kamera najviše volim putovati, istraživati nova mjesta i provoditi vrijeme s ljudima koji su mi važni. Volim i putovati sama, ponekad sasvim impulzivno. Barcelona, Malta i Pariz neka su od mojih nedavnih solo putovanja. A svijet mi se 'smanjio' otkad redovito letim preko Atlantika. Nadam se da ću imati prilike obići što više ovog našeg lijepog planeta. Nakon intenzivnog radnog dana, međutim, treba mi i vrijeme za sebe. Volim otići na jogu uz meditaciju, usporiti, malo se odmaknuti od svakodnevne dinamike i staviti uređaje na airplane mode. Mislim da je važno znati kada nam treba društvo, a kada samoća.

Volite li modu i beauty te koliko vam je sada, u 'RTL Sceni' zanimljivo pokazati i tu svoju stranu koju na terenu možda niste mogli toliko često pokazivati?

Moda mi nije strana, ali moj je posao godinama bio vezan uz teren. Nije mi neobično obuti gumene čizme za poplave, a i većinu vremena provodim u praktičnoj odjeći i tenisicama jer sam na terenu. Zato mi je zanimljivo iskustvo imati stilisticu i vidjeti sebe u nekoj novoj energiji. Odjeća može promijeniti način na koji se osjećaš, a lijepo mi je istraživati stilove koji su izvan moje sigurne zone. Ipak, ne mislim da se ženstvenost mora dokazivati odjećom ili šminkom. Najvažnije mi je da se u onome što nosim osjećam dobro i da budem svoja.