S 36 godina dijagnosticiran joj je rak dojke, a liječenje ju je uvelo u menopauzu: 'Nisam ista osoba kao prije'

Tihana Golubić imala je 36 godina kada joj je prošle godine dijagnosticiran rak dojke. Sve je počelo promjenama koje je u početku pripisivala stresu i fizičkom naporu, no ubrzo je uslijedilo zahtjevno liječenje koje je uključivalo kemoterapije, operaciju, zračenje i induciranu menopauzu. Unatoč svemu što je prolazila, nastavila je predavati glazbeni odgoj u osnovnoj školi i flautu u glazbenoj školi te nastupati kao članica Trija Solaris, a veliku podršku pružili su joj obitelj, prijatelji i, naravno, glazba.

Prve simptome pripisivala je vježbanju i stresu

Sve je počelo naizgled bezazleno. Primijetila je da je zateže desna ruka, no u tom trenutku nije imala razloga odmah pomisliti da je riječ o nečemu ozbiljnom.

'Intenzivno sam vježbala i svirala pa sam mislila da je od toga. Bio je i kraj školske godine, tako da sam sve pripisivala i stresu. Međutim, pojavila se bol na mjestu na kojem mi je godinu dana prije, tijekom sistematskog pregleda, otkrivena cista. Tada mi je nešto proradilo u glavi. Rekli su mi da dođem na kontrolu nakon godinu dana, pa sam počela pratiti to mjesto i shvatila da se pojavila kvrga koja se vidjela i izvana. Pratila sam je otprilike dva tjedna i primijetila da je vidljivo narasla', prisjeća se. 

Odluka da ode na pregled nije bila jednostavna, a posebno joj je teško bilo zamoliti najbolju prijateljicu, koja radi u bolnici, da joj pomogne dogovoriti termin.

'Baš me bilo strah da je možda nešto ozbiljno. Na ultrazvuk sam otišla 18. lipnja 2025. godine i tada je sve krenulo. Već sam u prostoriji u kojoj su me pregledavali po uzdasima i pogledima shvatila da se nešto događa i da nije dobro. Prvo pitanje bilo je: 'Pa zašto ste čekali?' A zapravo nisam čekala. Odmah su mi napravili biopsiju i već sam na tom prvom pregledu shvatila da nešto nije u redu', govori.

Izraslina je bila tvrda, što ju je dodatno zabrinulo. Tjedan dana poslije saznala je da ima hormonski ovisan rak dojke.

'Osjećala sam se poraženo i pitala se što sam pogrešno napravila'

Nakon prvih sumnji uslijedilo je razdoblje čekanja na nalaze i dodatne pretrage. Tihana je, kaže, u početku samo željela znati što je čeka kako bi se mogla pripremiti i nastaviti dalje. No suočila se s činjenicom da odgovori ne dolaze preko noći.

'Ja sam samo čekala daljnje informacije da znam isplanirati što slijedi. Pitala sam se može li se to maknuti i možemo li nastaviti dalje. Međutim, polako sam shvaćala da ne ide baš tako. Moraš čekati, obaviti jedan pregled pa drugi, i taj period dok se nije postavila konačna dijagnoza činio mi se beskonačnim. Kada sam napokon saznala što me čeka, nekako mi je bilo lakše', priznaje.

Tek kada su se počeli slagati dijelovi njezine nove svakodnevice, postala je svjesnija vlastitih ograničenja. Planovi koji su se prije podrazumijevali morali su ustupiti mjesto liječenju i oporavku. 

'Planiraš lijepe stvari, a ne planiraš kada će biti prva kemoterapija ili kada ćeš vaditi krv. Odjednom se fokus prebacuje na zdravlje i izlječenje. Osjećala sam se pomalo poraženo i razmišljala o tome što sam pogrešno napravila. Onda sam to pokušala prihvatiti i ići korak po korak', govori.

Vijest o dijagnozi najprije je podijelila s majkom, a potom sa sestrama i braćom, kojih ukupno ima osmero.

'Moja najbolja prijateljica, koja me vodila kroz cijelo liječenje jer radi u struci, prvo me odvela u dobar shopping. Mislim da sam tada shvatila da mi mora reći što se događa jer smo čekali nalaze. Prvo sam rekla mami. Ona je to, kao i svih nas devetero, prihvatila hrabro. I sama sam vjernica pa sam kroz molitvu proživljavala sve što se događalo. Jednostavno sam vjerovala da će biti dobro', kaže. 

U velikoj obitelji reakcije su bile različite, no podrška joj nije nedostajala.

'Trebalo je razviti cijelu strategiju, a pomogli su mi i neki dobri ljudi koji su već bili ili su se tek pojavili u mom životu. Na kraju se sve uvijek svede na nekoliko osoba koje su uz tebe. Tijekom cijelog tog razdoblja imala sam osjećaj da je drugima teže nego meni. Ja znam što mi je, najbolje poznajem svoje tijelo, ali drugi me gledaju s podočnjacima, ovakvu i onakvu, i nemaju taj osjećaj sigurnosti i snage za borbu koji sam ja imala', objašnjava.

Ipak, morala je naučiti staviti sebe na prvo mjesto, što joj nije bilo lako.

'Jako sam zahvalna na svojoj doktorici, koja mi je također bila i jest u cijeloj priči ogroman oslonac i sigurnost', ističe.

Kemoterapije, mastektomija i mjeseci neizvjesnosti

Liječenje je započelo četirima intenzivnim kemoterapijama, koje je primala svaka dva tjedna tijekom srpnja i kolovoza. Nakon dvotjedne pauze uslijedio je ciklus od 12 tjednih kemoterapija. Unatoč terapijama, Tihana je nastavila raditi. Od ponedjeljka do četvrtka odlazila je na posao, petkom na kemoterapiju, a vikende je koristila za oporavak. 

'Moram priznati da sam često poželjela ostati kod kuće i ne otići na posao. Nije mi se uvijek dalo stavljati periku na glavu, to mi je bilo naporno. Ali osjećala sam se kao da ću, ako odustanem od toga, stati sa svime i više neću biti sposobna ni za što. Ovako sam imala neku rutinu i osjećala da sam i dalje potrebna', govori nam.

Nakon kemoterapija pripremala se za operaciju. Podvrgnuta je potpunoj mastektomiji desne dojke 9. siječnja, a u bolnici je provela otprilike tjedan dana.

'Bilo je mnogo upitnika tijekom oporavka. Pitala sam se hoće li tijelo prihvatiti implantat jer sam znala da se to nekim ženama ne dogodi. Kod mene je sve prošlo u redu i ubrzo sam se vratila na posao', kaže.

Posljednja etapa intenzivnog liječenja bila je zračenje. Iako se, prema preporuci koju je dobila, zračenju pristupa unutar tri do četiri mjeseca od operacije, Tihana je na svoj red čekala šest mjeseci. 

'To je veliki problem u Hrvatskoj. Potražnja je velika, uređaja za zračenje nema dovoljno, a neki ni ne rade. Liste čekanja su ogromne. Meni se čini da sam čak i dobro prošla, ali teško je kada znaš da moraš odraditi još taj dio liječenja i samo želiš da sve završi kako bi napokon mogla malo predahnuti', ističe.

Osim fizičkog i emocionalnog opterećenja, liječenje je donijelo i dodatne troškove o kojima se, smatra, premalo govori.

'Iako javno zdravstvo pokriva mnogo toga, sami morate nabavljati dodatke za imunitet i razne druge pripravke. I financijski se to osjeti. To je nešto o čemu ljudi obično ne razmišljaju', objašnjava.

Glazbe se nije odrekla ni tijekom liječenja

Jedna od stvari koja joj je pomogla da zadrži osjećaj normalnosti bila je upravo glazba. Osim što predaje u osnovnoj i glazbenoj školi, Tihana nastupa kao flautistica u Triju Solaris, a ni dijagnoza ni kemoterapije nisu je odvojile od pozornice. 

'Održali su me vjera, obitelj, prijateljstvo i glazba od koje nisam odustala. Sa svojim sam triom održala sve dogovorene nastupe, čak i tijekom kemoterapija. Sve je bilo kako treba, naravno, uz pokoje valunge i možda koju krivu notu', govori uz osmijeh.

Nastavak rada i nastupa nije značio da joj je uvijek bilo lako. Naprotiv, trebalo je pronaći snagu za svakodnevne obveze i u trenucima kada joj je tijelo jasno davalo do znanja da treba usporiti.

'Najviše mi je teško padala nemoć i ovisnost o drugima. Kod kuće sam uz mamu ostala najstarija pa sam navikla sve obavljati, brinuti se o kućanstvu i ići u nabavu. Odjednom više ništa od toga nisam mogla', priznaje.

Nakon svega što je prošla, njezini su se planovi i ciljevi promijenili. Danas je vesele male stvari, a primjećuje i da se promijenila u odnosu na osobu kakva je bila prije dijagnoze.

'Sigurno nisam ista osoba kao prije godinu dana. Ono što sam primijetila, a primijetili su i ljudi oko mene, jest da sam počela više pričati. Nakon svega ovoga promijenili su se moji planovi i ciljevi. Sada me podižu male stvari', kaže.

Hormonska terapija i život nakon liječenja

Iako je završila intenzivnije dijelove liječenja, Tihana je i dalje pod liječničkim nadzorom. Slijede joj mjesečne kontrole, kao i ultrazvučni pregledi svaka tri mjeseca. Posljednji nalazi bili su uredni.

Uz to prima terapiju koja snižava razinu estrogena i od početka lječenja je u induciranoj menopauzi. Riječ je o dodatnom izazovu koji utječe na njezinu svakodnevicu.

'Budući da je moj rak bio hormonski ovisan, sada primam terapiju koja snižava estrogen i uvodi me u induciranu menopauzu. Budim se s bolovima u mišićima, tetivama i kostima. Počela sam primjenjivati savjete o tjelovježbi i prehrani kako bih si olakšala svakodnevicu', objašnjava.

U razdoblju koje je iza nje bilo je mnogo neizvjesnosti, ali i trenutaka u kojima je shvatila koliko su važni podrška, strpljenje i briga o sebi. Danas se veseli povratku u teretanu i planinarenju, aktivnostima koje bi joj trebale pomoći da ponovno izgradi snagu i vrati se stvarima koje voli.

'Ako i malo sumnjate, napravite taj korak'

Tihana priznaje da prije dijagnoze nije imala izraženu svijest o važnosti redovitih pregleda dojki. Prvi ultrazvuk napravila je s 35 godina, na sistematskom pregledu preko posla. U obitelji, osim oca koji je preminuo od karcinoma jetre, nije imala sličnih slučajeva.

Danas na preventivne preglede gleda drukčije, a vlastito iskustvo potaknulo ju je i da o tome razgovara sa sestrama.

'Iskreno, prije nisam imala neku veliku svijest o tome. Ubuduće neće biti tako, a potaknula sam i svoje sestre', kaže.

Ženama koje se možda nalaze u sličnoj situaciji poručuje da ne zanemaruju promjene koje primijete na svom tijelu i da se ne boje potražiti liječničku pomoć.

'Ako i malo sumnjate da nešto nije u redu, napravite taj korak jer mislim da vam može spasiti život. Ako imate neku intuiciju, ako nešto osjećate, otiđite na pregled. Ako ste u dobi u kojoj su preporučeni preventivni pregledi, odvojite vrijeme za sebe i otiđite. Važno je prihvatiti medicinsku pomoć koja nam je dostupna jer je medicina napredovala', poručuje.

Savjetuje i da se žene ne opterećuju unaprijed svim mogućim ishodima, nego da se informiraju o onome što ih konkretno čeka.

'Nemojte guglati što će se dogoditi. To ozbiljno govorim. Ni ja osobno nisam htjela znati previše unaprijed. Informirajte se o onome što vas slijedi, okružite se dobrim ljudima koji vam pružaju mir i stavite sebe na prvo mjesto. Pronađite neku zdravu preokupaciju i, koliko god vam bilo teško, pokušajte hodati i izlaziti. Mislim da je to mnogo zdravije nego ostati zatvoren između četiri zida', zaključuje Tihana.

Tihana će sudjelovati u posebnoj reviji u sklopu ovogodišnjeg Story Pink Festa, koji će se održati u subotu, 17. listopada, na Trgu Petra Preradovića, s početkom u 10 sati.

Cvjetni će trg i ove godine biti ispunjen izložbenim pultovima dm-a, gdje će se posjetitelji moći okrijepiti zdravim napitcima, a akciji 'Pink Ribbon'. koja traje od početka listopada, uz dm-ove brendove Balea i Alverde, priključili su se i L’ Angelica, CL, Byphasse, Biobaza, Bionsen, Ben & Anna Natural Care, Immortella, Melem te Fresh&Clean.

Uz bogat program, od 10 do 14 sati održavat će se besplatni ultrazvučni pregledi za žene, dok će se od 11 do 12 sati održati i praktična demonstracija samopregleda dojki na edukacijskoj lutki.

Story Pink Fest i ove godine tako na jednom mjestu okuplja modu, ljepotu, zdravlje i važnu poruku o prevenciji raka dojke.

I vaš glas je dio Story PINK priče! Ispunite kratku anketu koju provodimo s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i pomozite nam da bolje razumijemo potrebe i iskustva žena kada je riječ o zdravlju.