'Moja najveća podrška': David Temelkov o velikom koncertu, supruzi, životu na tri adrese i novom članu obitelji

Za Davida Temelkova dom nije jedno mjesto. On je u Skoplju, Zagrebu, Vodnjanu, ali prije svega u ljudima koje voli. Makedonski glazbenik, koji već 11 godina živi i stvara u Zagrebu, 11. studenoga će u Tvornici kulture održati prvi solistički koncert u hrvatskoj metropoli. Uoči večeri koju opisuje kao početak novog poglavlja, razgovarali smo s njim o ljubavi prema Makedoniji, životu između dva doma, obitelji, supruzi Eleni, novom albumu i tremi pred veliki zagrebački nastup.

Dom je tamo gdje je srce, tamo gdje si voljen, Dom je tamo gdje si siguran... Zahvalan sam Bogu da sve ovo imam u Skoplju, u Zagrebu i u Vodnjanu! Kada bih trebao reći gdje sam najviše vremena proveo u posljednjih godinu dana, mislim da ne bih mogao dati točan odgovor.

Kad vas netko pita 'Odakle ste?' što odgovarate?

Odgovorim ono što je istina, iz Makedonije. Ja sam Makedonac i s ponosom to ističem. Dolazim iz zemlje sunca i kad kažem sunce ne mislim samo na zastavu, već na ljude i njihova topla srca, njihov osmijeh koji grije kao sunce. U Makedoniji sam odrastao, školovao se, stekao prijatelje za cijeli život, tamo sam započeo svoje prve glazbene korake.

U pjesmi spominjete roditelje, kako se vaši roditelji nose s tim što ste toliko daleko?

Zaista je to pitanje na koje nemam odgovor. Samo majka i otac čije je dijete daleko tako dugo mogu dati odgovor na ovo pitanje. Znam kako je meni, kad na svakom dolasku doma vidim promjene na njima, na njihovom licu. Život traje, a ja ne mogu aktivno sudjelovati u svemu u čemu bih volio.

A kako se vi nosite s tim? Što vam najviše nedostaje iz rodne Makedonije?

Trudim se da to bude "jednonoški" što bi se reklo. Ne mogu reći da je lako, slagao bih kada bih to rekao. Bavim se glazbom koja nije samo posao, već poziv i to je ono što me hrani... Sa svakim mojim dolaskom vidim po neku novu bor na njihovim licima, koja izgleda kao put do mene... Nije lako to gledati. Nek' su mi samo živi i zdravi, nek' su mi tu, a ja da budem dostojan sin.

Što vam je Zagreb dao, a što vam možda nikada ne bi mogao dati život u Makedoniji?

U Zagrebu sam sazrio na jedan drugačiji način. Momak postaje muškarac kad izađe iz svoga doma, iz svoje zone komfora i kada krene na neki svoj put.. Zagreb mi je također dao puno toga. Nezahvalno bi bilo uspoređivati grad u kojem sam se rodio i grad u kojem sam sazrio! I zapravo nikada nisam gledao na Zagreb i Skoplje kao dva suprotstavljena mjesta u mojem životu, već kao mjesta koja se međusobno obogaćuju, i u tome vidim bogatstvo i privilegiju, da u oba grada imam obitelj, dom, prijatelje, da u oba grada i države mogu raditi ono što volim, ono na što vjerujem da sam pozvan.

Tko vam je najveća podrška u životu? Koji je najljepši kompliment koji ste dobili od dragih osoba, a koliko ste skloni prihvatiti i njihove kritike?

Najveća podrška su definitivno moji roditelji. Tko god je roditelj zna što znači odricanje. Odricanje da bi tvoj sin ili kćer postigli nešto, ostvarili svoj san, bili sretni. Moji roditelji su se mnogočega odrekli da bih ja danas bio ovo što jesam, i kao čovjek i kao glazbenik, kao umjetnik. Najljepši kompliment od meni dragih osoba je kada se u mojoj prisutnosti osjećaju ugodno i sigurno, kada možemo jedni uz druge biti ono što jesmo. Od tih osoba sam itekako spreman prihvatiti kritiku jer znam da je ona iskrena i bez krivih motiva. Muzika je materija koju svatko od nas doživljava drugačije, i uvijek je dobro poslušati tuđe mišljenje.

11. studenoga stižete u Tvornicu kulture. Što ovaj koncert znači za vas?

Ovo je moj prvi solistički koncert u Zagrebu. On za mene označava početak jednog novog poglavlja u životu, poglavlje koje sam dugo čekao. Želim Zagrebu i zagrebačkoj publici pokloniti sebe, svoje pjesme, svoju emociju i sve ono što sam postao živeći u ovom gradu posljednjih 11 godina.

Jeste li nervozni prije ovog koncerta? Od čega najviše strahujete?

Slagao bih kad bi rekao da nisam. Jesam, i te kako sam nervozan. Nije to nervoza u negativnom smislu, više je poput treme. Kao i svaki artist, pitam se hoće li koncert biti posjećen, i kakve će biti reakcije ljudi. Slabije spavam od kad smo dogovorili ovaj koncert, ali na kraju, sve je prepušteno Bogu, pa kako nam On da! Na nama je da damo najbolje od sebe. I bez obzira na tremu, jedva čekam tu pozornicu!

Što publika može očekivati u Tvornici, hoćete li koncert više graditi na emociji, hitovima koje ljudi već znaju ili pripremate i neka iznenađenja?

Bit će to jedna noć puna muzike, umjetnosti i emocija. Ne bih više od toga otkrivao. Pjevat ćemo pjesme s oba albuma kao i pjesme koje su nastale između, a nećemo izostaviti niti makedonske pjesme koje svi znamo. Vjerujem da će svatko pronaći nešto za sebe. Objedinit ćemo ovaj period od 11 godina karijere u jednu noć.

Jeste li već odlučili tko će vam biti gosti na koncertu?

Imat ćemo par gostiju koji će biti iznenađenje. To su moji dragi kolege glazbenici i jako se veselim dijeliti s njima pozornicu no doista bih to iznenađenje odlučio sačuvati za 11. studenog.

Koliko inspiracije za pjesme crpite iz vlastitog života?

Sa svakom pjesmom koju sam napisao sam usko povezan.. Zato i autorske pjesme imaju posebnu vrijednost! One su svjedoci jednog perioda života.

Prošli put rekli ste nam da vam je supruga Elena inspiracija da nastane cijeli novi album i još jedan u dolasku. Kako napreduje taj treći album?

Tako je, Elena je moja inspiracija za mnogo toga, pa i za ono što stvaram u glazbi. Treći Album je već u izradi i pjesma "DOM" je prva pjesma koja probija led. Inspiracija je posvuda, trebamo ju samo prepoznati.

Kako izgleda vaš savršen slobodan dan kada nemate nastup ili druge obveze?

Ja, moj studio i klavijatura, a ispred mene kratki espresso i čaša vode. A onda odmah do mojih nogu moj pas, moja Chiara, odnedavno naš novi član obitelji koja već sada svakodnevno provodi vrijeme sa mnom u studiju, na putovanjima i gostovanjima. Savršeno!