Novim albumom i velikom tetovažom koja simbolizira njegovu ljubav prema glazbi 58-godišnji glazbenik Sandi Cenov ne pokušava vratiti mladost, nego uživati u svojim godinama. Za Story govori o glazbi, obitelji, braku, adrenalinu, očinstvu i tajni dobrog ­starenja.

Nedavno ste predstavili novi album, a počastili ste se i prilično velikom tetovažom. Je li to nova životna faza ili ipak pomalo i kriza srednjih godina?

Nema gore krize! Ispričat ću vam jednu anegdotu. Kada sam se rastajao od prve supruge, želio sam biti jako originalan. Upravo sam čekao termin kod tattoo majstora, kupio mali sportski automobil i nabavio psa. U tom trenutku čitam neki ženski magazin i naiđem na tekst o trima stvarima koje muškarci najčešće rade nakon razvoda: tetoviraju se, kupuju mali sportski automobil i nabavljaju psa. Dakle, nisam mogao biti veća šablona, a mislio sam da sam iznimno originalan! Što se nove tetovaže tiče, ona je ipak drukčija. Sve što sam postigao u životu nekako je povezano s glazbom. Na novom albumu nalazi se pjesma sa stihom ‘Ne znaš ti što muzika sve može’ i upravo mi se ta misao iskristalizirala kao ideja za tetovažu. Htio sam zahvaliti glazbi na najbolji mogući način i odlučio sam taj stih nositi zauvijek. Moram priznati da je boljelo više nego ikad, ali sada sam miran. (smijeh) 

sandi cenov
Foto: Privatan album

Jeste li prije odluke konzultirali obitelj ili ste se samo pojavili kod kuće s novom tetovažom?

Kod nas se sve demokratski izglasava! Koliko god ja bio predsjednik te naše male drž

ve u stanu, sve ide na glasanje. Iznio sam ideju i svi su bili oduševljeni. Nakon svih mojih tetovaža, koje više ni sam ne mogu pobrojiti, a imam ih po cijelim rukama i leđima, teško da još nekoga mogu iznenaditi. Razmišljao sam o notama, violinskom ključu, gitari ili mikrofonu, ali sve je to već viđeno. Htio sam nešto svoje, a ovaj stih to definitivno jest. Tetoviranje je trajalo četiri do pet sati i, da, bilo je prilično bolno.

Je li vam nova tetovaža ujedno i odličan način da skrenete pozornost na novi album?

Možda je sada najbolji trenutak za to jer zaista vjerujem u ovaj album. Nadam se da će napokon biti i slušan, što je najveći problem nama pjevačima iz nekih drugih vremena. Publika uvijek traži pjesme iz prošlosti, a mi u međuvremenu snimamo nove. Ovaj smo album napravili za srce i dušu. Meni je beskompromisno dobar i, najvažnije, to je glazba koju bih i sam slušao kod kuće. Nadam se da će se svidjeti i drugima.

sandi cenov
Foto: Privatan album

Na albumu surađujete s glazbenicima različitih senzibiliteta, među kojima su Dražen Zečić i Elvis Stanić. Je li vam s godinama sve manje važno što će publika misliti o vašim glazbenim eksperimentima?

Cijelu karijeru imam jedan veliki problem, a sažeo bih ga u svom horoskopskom znaku - Blizancima, zbog čega sam strašno znatiželjan. Volim istraživati i isprobavati različite stvari. Puno su uspješniji izvođači koji se drže jednog stila, imaju prepoznatljiv zvuk i pjesme koje su publici slične. Međutim, ja stalno volim nešto novo. Nikada nisam bio ni izrazito roker ni tipičan zabavnjak. Negdje sam između, u popu koji sam slušao kao klinac. Tada se na radiju moglo čuti sve, od Ekatarine Velike do Miše Kovača. Volio sam oboje i nije me bilo briga što će netko reći. Tako pristupam i svojoj glazbi. Nekad završim u klubovima u kojima se puštaju narodnjaci, a nekad na mjestima na kojima bolje prolaze moje rokerske pjesme. Meni je sve to zanimljivo. Jesam li zbog toga mogao biti uspješniji? Možda, ali to me ne opterećuje. Važnije mi je da meni bude dobro.

Jeste li postali jedan od onih ljudi koji govore da je mladima danas sve lakše i da je u njihovo vrijeme sve bilo bolje?

Shvatio sam da je glorificiranje vlastite mladosti potpuno normalno. Svima nam se čini da nam je nekada bilo bolje, ali zapravo je riječ o tome da smo tada bili mladi. I meni se ponekad čini da je nama bilo bolje nego današnjim klincima, no to je vrlo subjektivno. Oni imaju svoje interese, trendove i svoj svijet. Moja djeca i supruga pomažu mi da razumijem današnje vrijeme. Ja sam iz analognog, a oni iz digitalnog doba. Ponekad nasjednem na neku foru koju je napravila umjetna inteligencija pa je pošaljem sinu, a on mi se smije i pita kako nisam shvatio da je riječ o umjetnoj inteligenciji. Meni to izgleda sasvim ozbiljno! Ipak, trudim se biti otvoren prema novim stvarima. Mislim da su ljudi koji u startu odbacuju sve novo zapravo zakinuti.

F86A5630a.jpg
Foto: Josip Čekada

Kakav ste otac - prijatelj svojoj djeci ili ipak onaj koji zna reći da je dosta?

Djeca su za mene od početka samostalne osobe koje imaju vlastiti mozak, razmišljanja i karakter. Doživljavam ih prilično ravnopravno, ali, naravno, dajem im savjete i zna se red. Drago mi je što sam ih naučio odgovornosti. Mislim da je to danas posebno važno. Zanimljivo je da smo prvi put u povijesti došli do toga da su djeca u nekim stvarima sposobnija od roditelja. Kada je riječ o internetu, aplikacijama i tehnologiji, daleko su ispred nas. Nekada su mlađi pitali starije za savjet, a danas ja svoju djecu pitam kako se nešto otvara na mobitelu!

Četrdeset godina karijere prilično je impresivan staž. Postoji li razdoblje u karijeri kojeg se danas sjetite i pomislite - što mi je bilo?

Mislim da svaki izvođač u nekom trenutku upadne u zamku vlastite popularnosti. Kada ti je lijepo, svi te vole i imaš osjećaj da je sve što napraviš odlično, počneš prihvaćati i pjesme koje možda nisu na tvojoj razini. Meni se to dogodilo negdje 2005., 2006. i 2007. godine. Danas neke od tih pjesama vjerojatno ne bih snimio, ali ne znam izvođača koji nije prošao takvu fazu. Ipak, ne postoji pjesma koju više ne bih želio izvoditi uživo. Siguran sam da postoje ljudi kojima su i te pjesme drage. Ako su važne barem nekolicini ljudi, onda imaju svoje mjesto.

P1844711 copy.jpg
Foto: Press

Poznati ste po ljubavi prema adrenalinskim sportovima, automobilima i motorima. Je li se s godinama pojavila kočnica ili još volite ići do kraja?

Prije nego što sam dobio djecu, na motoru sam išao do kraja. Bogu hvala da sam živ i zdrav! Otkako imam klince, oni su mi uvijek negdje u glavi pa ipak malo više pazim. Motor je i dalje velika strast i nevjerojatan gušt, ali danas gledam kakvo je vrijeme, kakvi su uvjeti i je li sve kako treba. Nekada bih sjeo i vozio bez obzira na temperaturu i vremenske prilike, a danas sam ipak malo komotniji. Imam svoja pravila, ali ne mogu si pomoći - adrenalin me vuče. Kada napravim nešto takvo, poslije sam sretan i nasmijan. To mi je važno.

Imate 58 godina i očito mnogo pažnje posvećujete fizičkoj formi. Primjećujete li i kod drugih muškaraca koliko brinu o sebi?

Ne želim biti bezobrazan, ali ljudi koji se bave sportom točno prepoznaju tko je fizički aktivan, a tko se zapustio. Mislim da je najskuplja stvar koju čovjek može napraviti za sebe upravo vrijeme koje uloži u vlastito tijelo. To vrijeme ne možeš pretvoriti u novac, ali možeš uložiti u sebe. Primjećujem i da su ljudi koji se bave sportom često bolje raspoloženi. Ne mora to biti ništa posebno - može biti i obična šetnja. Moji baka i djed svakodnevno su pješačili od Opatije do Lovrana i natrag, oko 12 kilometara. To je odlična navika. Naravno, možeš jedan dan pojesti i nešto slatko i gledati televiziju, ali onda se drugi dan malo više krećeš! (smijeh)

Sandi Cenov o krizi srednjih godina
Foto: Robert Gašpert

Što vam je trenutačno najveća profesionalna želja?

Prije svega želim dobro promovirati novi album i omogućiti da pjesme dođu do ljudi. Nije mi cilj da me svi vole. To je prilično nezrelo očekivanje. Želim da publika čuje pjesme i sama procijeni sviđaju li joj se. Ako joj se sviđaju, odlično, a ako ne, ne moraju se svidjeti svima. Shvatio sam i da sam tijekom karijere možda premalo održavao velike koncerte. Prošle godine nastupio sam u Tvornici kulture i to je bilo fantastično, a objavili smo i koncertni album. Volio bih sljedeće godine održati jedan veći koncert kao promociju novog albuma. Kod nas je, međutim, problem što između Tvornice i Arene gotovo nema prostora. Arena mi nije imperativ, ne moram je napraviti zbog vlastitog ega. Ali volio bih organizirati koncert za publiku koja želi doći i čuti moje pjesme.

Iza vas je i 20 godina braka sa suprugom Ilinom. Što ste tijekom tih godina naučili o tajni uspješnog odnosa?

Mislim da je najvažnije da oboje sazrijevaju u jednakom ritmu. Kada bi jedan partner ostao potpuno isti kao na početku braka, a drugi se promijenio, to ne bi bilo dobro. Moja supruga i ja zajedno rastemo, mijenjamo se i starimo, ako se tako mogu izraziti. Ono što je ona očekivala prije 20 godina danas je drukčije, a ja joj danas pružam ono što joj je potrebno. Isto vrijedi i obrnuto. Kada ljudi zajedno rastu, onda nema toliko problema.

F86A5593a.jpg
Foto: Josip Čekada

Dakle, kriza srednjih godina ipak vas je zaobišla?

Vjerojatno sam je prošao još s prvim razvodom! (smijeh) Nemam neku posebnu krizu srednjih godina. Pročitao sam jednom nešto jako pametno - najsretniji ljudi na svijetu su vršnjaci svojih godina. Toga se držim. Ne trudim se biti mlađi, kao što se nisam trudio biti stariji ni kada sam bio klinac. Imao sam svoje godine i ponašao se u skladu s njima. Zahvalan sam što se cijeli život bavim onime što volim i što od toga živim. To je privilegij koji rijetki imaju i toga sam svakodnevno svjestan. Zahvalan sam i svojoj publici koja mi je sve to omogućila.

Što biste poručili onima koji će vidjeti vašu novu tetovažu, čuti da i dalje jurite motorom i zaključiti da vas je ipak uhvatila kriza srednjih godina?

Draga publiko, pogledajte dokle je sve došlo! Uz toliko politike, ratova i negativnih vijesti u medijima, mi glazbenici moramo se tetovirati kako bismo promovirali album. Eto, to je današnje stanje! (smijeh)