Premda posljednjih nekoliko godina glumica Leona Paraminski živi i gradi karijeru u Kaliforniji, trenutačno zbog posla boravi na nekoliko lokacija diljem regije, od Slovenije do Srbije, gdje snima seriju ‘Senke nad Balkanom’.U toj produkciji Dragana Bjelogrlića utjelovila je lik Marije Oršić, misteriozne žene koja je jedna od ključnih figura u kreiranju zločinačke ideologije Trećeg Reicha. Igranje toga zahtjevnog lika nakratko je zamijenila snimanjem glamuroznog editorijala za Story i pritom nam otkrila brojne detalje iz privatnog i profesionalnog života.
Prekinuli ste boravak u SAD-u kako biste se vratili u Hrvatsku, odnosno u regiju, zbog snimanja serije. ‘Senke nad Balkanom’, serija u kojoj glumite s Draganom Bjelogrlićem, ulaze u novu sezonu. Jeste li zadovoljni kako se ta priča razvija? Kakva je vaša uloga?
Uloga je idealna za mene, kao i cijeli projekt, bio je to odličan razlog da se vratim na ‘naše’ prostore. Uvijek se iskreno veselim kolegama kad ostvare sjajne uloge, kvalitetnim projektima, veselim se tuđem uspjehu, a tako je bilo i kada sam gledala ovu seriju. Dragan kao da je osjetio to moje veselje. Kada me nazvao nekoliko mjeseci poslije zbog uloge u drugoj sezoni, bila sam počašćena što mogu biti dio takvog tima. Ukratko, glumim Mariju Oršić, najmisteriozniju ženu 20. stoljeća s Balkana koja je bila važna figura u kreiranju ideologije Trećeg Reicha.
Kada uspoređujete američku i europsku glumačku scenu, koje su krucijalne razlike? Gdje vam je lakše ili ugodnije raditi?
Sam rad i način rada na setu uvijek je isti, razlika je samo u budžetu, ali to ovisi o konkretnom projektu pa je teško uspoređivati te dvije scene. Naravno, lakše je glumiti na svom jeziku. Kad snimam ‘Senke’, imam osjećaj kao da sam na holivudskom setu. Kostimi se šivaju po mjeri, snimamo na najljepšim lokacijama u Beogradu, Novom Sadu, Sloveniji, u studiju braće Bjelogrlić, koji je impresivan pa sve uvijek izgleda monumentalno i grandiozno. Radi se polako i detaljno.
S obzirom na činjenicu da predajete glumu na prestižnom koledžu u Santa Barbari, koliko ste u tome procesu naučili o sebi i svome talentu?
Jako puno. Talent se uvijek brusi, kao i svako znanje ili zanat u životu. To je neprestano učenje, pa kao i sama gluma, uvijek idete ispočetka, svaka je uloga novi i drukčiji rad, ali sa sličnim postavkama. Proces u kojem uvijek nešto modificirate, nadograđujete, istražujete, rušite, slažete, osjećate, prilagođavate, e pa tako je i s predavanjem glume. Svaki je od tih mladih ljudi različit i zahtijeva drukčiji pristup, kao i svaka uloga, a to iziskuje velik trud, rad i strpljenje. Studenti vole to što sam timski igrač, a mene ispunjava rad s njima.
Koliko vam stabilan bračni život daje širinu da se fokusirate na glumačku karijeru?
Suprug mi je doista snažna potpora. Oboje imamo specifična zanimanja, a bez Tinove potpore ne bih se mogla ovako fokusirati na svoju karijeru. Jedno smo drugome baza i najveća podrška u svemu.
Nedostaje li vam suprug dok snimate u Beogradu?
Uvijek mi nedostaje, ali je i dobro što sam u nekoj svojoj vrsti izolacije jer mogu biti samo koncentrirana na rad.
Planirate li se vraćati u Hrvatsku ili ste zasad isključivo fokusirani na život u SAD-u?
Planiram se vraćati zbog nekih projekata. Veseli me što sam malo dulje na Balkanu, uživam u tome. Baš sam nedavno otišla snimati na nekoliko tjedana u Los Angeles i vratila se ponovno ovdje. Malo je naporno, ali može se. Pokušat ću uskladiti život i obaveze na dva kontinenta. Vidjet ćemo kako će to ići.
Je li teško biti tako daleko od doma? Jeste li nostalgični?
Naravno da je teško, ali trudim se uvijek stvoriti dom tamo gdje jesam, a i sve je lakše u dvoje. Po prirodi sam fleksibilna i lako se prilagodim, nisam previše nostalgična pa mi je cijela prilagodba na životi u Kaliforniji ipak bila malo lakša.
S kime se družite u L.A.-u? Olakšavaju li vam prijatelji život u tom smislu?
Tome i služe prijatelji! Moja dugogodišnja najbolja prijateljica već godinama živi u Francuskoj i svakodnevno smo u kontaktu. U Americi su svi naši prijatelji Amerikanci, imamo samo nekoliko prijatelja s ovih područja. Okruženi smo vrlo raznolikim i zanimljivim ljudima, u dobrom smo društvu.
Što prvo napravite kada se vratite kući? Imate li kakve rituale? Počastite li se omiljenom hranom?
Nemam neki poseban ritual, ali da, kod mene je uvijek hrana u pitanju. Volim ujutro za doručak otići na burek i kavu, te dok boravim u Hrvatskoj nekoliko puta na janjetinu. Ipak, najvažnije mi je pokušati vidjeti sve ljude koje volim, ali to je na kraju uvijek nemoguća misija. Jednostavno ne stignem vidjeti sve osobe koje bih htjela.
Nedostaju li vam prijatelji, obitelj, poznanici?
Srećom, u ovo moderno doba tehnologije komunikacija je mnogo jednostavnija. Nemam osjećaj da sam tako daleko. Pokušavamo biti što više u kontaktu pa je ipak sve lakše. A i sad sam neko vrijeme ovdje pa nadoknađujemo druženja.
Za naše snimanje stilizirao vas je vrhunski tim i snimio poput jedinstvene Brigitte Bardot. Biste li i privatno nosili takav odvažan, seksi stil?
Obožavam Brigitte Bardot, divim se njenoj ljepoti i stilu te godinama kada su se žene dotjerivale nekako više, bolje, smislenije. Danas su ta vremena, nažalost, prošla, svi živimo ubrzanim tempom, nitko nema puno vremena. Moram priznati da nisam tip žene koja se previše uređuje na dnevnoj bazi, ali to je vjerojatno i zbog prirode mog posla. Uvijek me netko dotjeruje, šminka, oblači pa volim biti opuštena.
Kada je riječ o stilu, tko je vaša inspiracija? Čije lookove volite?
Obožavam Kate Moss, ona je vječna. Pratim i Francuskinju Caroline de Maigret. Obje imaju prirodnu ležernost u odijevanju, seksi su, obje imaju kombinaciju francuskog chica i rock punka s klasikom. Djeluju nonšalantno i pritom nose sjajne komade. Ne volim vidjeti previše sređene žene koje su izgubljene u trendi komadima.
Kako biste vi opisali svoj stil? Jeste li ga prilagođavali tijekom godina? Je li on odraz vašeg raspoloženja?
Nisam baš puno mijenjala stil, ostala sam dosljedna sebi, a ne trendovima. Mislim da imam malo rock chic začina u svome stilu, kao i tu francusku ležernost. Vedre sam naravi, ali najviše nosim i volim biti u crnom. Rijetko imam druge boje na sebi. Ljeti sam ipak opuštenija po tome pitanju.
Prošle ste godine krasili naslovnicu časopisa Storybooka. Modni vas insajderi doista obožavaju. Po vašem mišljenju, koji to faktor X imate? Jesu li to prirodna ljepota, opuštenost i iskreni osmijeh kojim osvajate pozornost na prvu?
Hvala vam. Trebali biste pitati njih što vole na meni. Najnezahvalnije je sam se hvaliti. Ne znam, doista mislim da je faktor X zapravo karizma, odnosno kombinacija karaktera i energije kojom zračite. Ono što uvijek čini uspješnu modnu suradnju jest vrhunski tim i, po meni, moć transformacije samog modela.
Svađate li se ikad sa suprugom zbog modnih odabira? Ili to jednostavno u vašem domu nije tema?
Imamo puno tema u našem domu, ali moda nikada nije sporna. Modu ‘rješavam’ sa sestrom koja je genijalna u tome.
Gdje je bolji šoping, u Hrvatskoj ili u SAD-u? Koji ste najbolji komad ‘upiknuli’ preko bare?
U Americi je definitivno bolji šoping jer je veći izbor i imaju drastična sniženja. Može se pronaći doista genijalnih stvari. Nikad nisam bila velika šopingholičarka, ali moram priznati da sam u Americi kupnju smanjila na minimum. Možda zato što živim u Kaliforniji gdje je uvijek toplo, gotovo je stalno isto vrijeme, sve je opušteno, ne treba ti puno stvari. Zato me jako veselio dolazak na Balkan zimus. Napokon sam iz ormara izvukla kapute, veste, čizme i malo otišla pogledati što se nudi u trgovinama. Kupila sam plašt od kašmira marke Vince, koji se može nositi na dvije strane. Nisam mogla odoljeti.