Iskustvo me mijenjalo tijekom godina, ali nikad nisam izgubila onu radost duše - govori u intervjuu za Story 45-godišnja Nina Badrić. Glazbena diva doista je ostala dosljedna sebi sve ove godine otkako sam prvi put imao priliku surađivati s njom - srdačna, topla, susretljiva, točna i izravna. S njom se nikad ništa ne radi polovično, ona ili se nečemu predaje do kraja ili će to preskočiti. Kako sa svakim novim singlom, tako i s, primjerice, ovim intervjuom. Stoga ne čudi što već tjednima promišlja kojim će singlom vjerne obožavatelje iznenaditi ovog ljeta. Upravo su ta njezina odlika i status koji uživa među publikom ponukali časopis Story da s ponosom organizira veliki gala koncert zagrebačke pjevačice 19. srpnja u Hvaru kojemu se ona već potpuno posvetila, od priprema repertoara do izbora gostiju. Bit će to koncert na otvorenom u sumrak u kojem će nesumnjivo uživati stotine posjetitelja sunčanog otoka, ali i oni na plovilima koji će se s pučine prepustiti hrapavom altu Nine Badrić i pjesmama koje svaki put iznova diraju u dušu.

Story: Iako je ljeto kalendarski tek počelo, kontinentalci već odavno popunjavaju plaže na Jadranskoj obali, no vama još ne počinje odmor?

Za mene ovoga ljeta nema odmora jer će biti radno i zaista ćemo svagdje svirati, od Krka i Lošinja preko ©ibenika do Trogira i Makarske. Ali ono čemu se unaprijed radujem jest veliki gala koncert na Hvaru. Bit će to moj prvi koncert u gradu Hvaru i potrudit ću se da zaista bude za pamćenje. želja nam je da nas slušaju i s kopna i s mora.

Story: Toga 19. srpnja održat ćete koncert u Hvaru uz zalazak sunca. Koliko glazbeniku na koncertu pomaže romantična kulisa?

Poznajem otok Hvar i meni je jedan od najljepših otoka. Grad Hvar jedna je od najljepših prirodnih kulisa i pozornica na moru i zaslužuje da joj se vrati stari glamur. Dodatno ćemo se potruditi da tu divotu dotjeramo tako da svi ljudi koji nas budu slušali s brodova i kopna pod zvijezdama zauvijek ponesu taj osjećaj sa sobom. Pratit će nas uživo i više od milijun ljudi putem live streama na internetu, što je genijalno.

Story: Sve ove godine karakterizira vas perfekcionizam. Kako se odvijaju pripreme za koncert, imate li tremu? Hoće li biti posebnih iznenađenja - glazbenih ili vizualnih?

Imam sjajan bend, već uigrane glazbenike koji sa mnom sviraju godinama i zaista su besprijekorni. Odlično se poznajemo, iza nas je puno koncerata, ali za ovaj ćemo se malo pojačati. Pozvat ću i goste, no još vam neću otkriti koga.

Story: Početak ljeta donosi i novi singl. O čemu je riječ?

Preslušavam nove pjesme, puštam ih ljudima koji nemaju veze s glazbom i svi su digli palac gore za baladu ‘Rekao si’. Uporno pokušavam nametnuti pjesmu brzog ritma, no očito se ljudima više sviđa kad pjevam balade. Nakon singlova ‘Vrati me’ i ‘Mijenja se vrijeme’ ponovno se, čini se, vraćam laganici. No moji kolege kažu da rijetki glazbenici imaju privilegij pjevati balade pa se osjećam privilegirano.

Story: Prije 14 godina kupili ste nekretninu u Jelsi gdje redovito punite baterije u osami. Koje sve prednosti ima život na otoku u odnosu na onaj u velegradu?

U Jelsi imam stan u kojem ne-mam Wi-Fi, a sve donedavno nisam imala ni televizor. Popustila sam mami koja je luda za turskim sapunicama pa sam ga zbog nje ipak nabavila. Tamo su dobri ljudi i bicikl sve što mi treba. Uredila sam stan kao dom u koji se sutra mogu preseliti. I nije mi ni najmanje mrska ta ideja. Dolje imam mir. Nitko me ničim ne opterećuje, ništa me ne pita, dolje sam domaća i odavno im nisam atrakcija. Nema ni stresa ni žurbe, a to je danas luksuz. Imam puno prijatelja koje vidim svako ljeto jer živimo na različitim krajevima svijeta pa uvijek imamo pregršt tema za razgovor.

Story: Kako najradije provodite vrijeme na otoku? Plaža, hlad, koktel-bar...?

U Jelsi nemam plana. Ne znam ni koji je datum ni koji je dan. Opušteno provodim vrijeme s prijateljima. Uvijek je kod nekoga fešta, a najdraže mi je kad isplovim prema nekoj od skrivenih uvala otoka Hvara gdje nema nikoga. To je prava uživancija. Otok je čudesan. Kad u Splitu uđem na trajekt za Hvar, mozak automatski napravi ‘off’.

Story: Koliko se na odmoru isključite, a koliko pratite zbivanja u životu dragih osoba te u zemlji i svijetu?

Ništa ne pratim. Kad radim, radim. Kad se odmaram, odmaram se. I ne želim na odmoru pritisak bilo koje vrste. Tijekom godine puno radim pa cijenim svaki trenutak svoga slobodnog vremena.

Story: Potkraj prošle godine izdali ste singl ‘Mijenja se vrijeme’. Koliko ste se vi promijenili u posljednjih šest godina, otkad smo vas zadnji put intervjuirali?

Mijenja se vrijeme, a s njime valjda i ja. Čovjek bi trebao evoluirati tijekom godina. Nije dobro stajati na mjestu. Kad pogledam unatrag, puno se toga u meni i oko mene promijenilo. Otvorena sam prema životu, trudim se raditi na sebi u svakom mogućem pogledu. Mnogo sam toga stvorila glazbom koju pišem i izvodim i ponosna sam na to i zahvalna Bogu što me publika prati sve ove godine. Danas je u mome životu puno toga drukčije, a prije svega pogled na ljude i život. No kao što bi rekao legendarni ∆iro: “Utvaram si da sam ostala ona stara Nina koju slava nije dotakla”.

Story: Niski bez kraja kada je riječ o priznanjima ove ste godine već dodali nekoliko novih, uključujući i nagradu Story Hall of Fame na 16. rođendanu tjednika Story u kategoriji najveće regionalne zvijezde. Izazivaju li nagrade još osjećaj ushićenja ili nakon desetljeća rada to postaje navika?

I danas osjećam veliku zahvalnost za svako priznanje, pa tako i prema nagradi koju ste mi nedavno dodijelili za najveću regionalnu zvijezdu. Lijep je osjećaj biti najbolji među odličnima. Kada mi sve ovo postane rutina, onda će to biti znak da je vrijeme za dulju pauzu. Nije poanta mučiti sebe u bilo čemu što radimo, a pogotovo ne uzimati stvari zdravo za gotovo. I danas osjećam tremu i uzbuđenje prije svakog nastupa.

Story: U kući ste propjevali s tri godine, prvi ste nastup imali s devet godina, a izdavački gledajući iza vas je 25 godina karijere. U kojem ste se trenutku pronašli u tome što jeste, glazbenica čiji lik i rad većina poznaje, barem površno?

Kažu da je sretan čovjek onaj koji zna što želi postati, koji zna svoj cilj. Ako je tako, rođena sam pod sretnom zvijezdom. Zaista mi je već s pet godina bilo jasno što želim postati. Išla sam odmalena tvrdoglavo prema svome cilju. Ništa me nije moglo skrenuti s puta. Nikakva muka ni trud, a pogotovo milijun prepreka. Ovaj je posao veliki rad, a najmanje crveni tepih ili glamur. Vjerujte mi da iza svake velike karijere stoji veliki trud. U početku ljudi nisu znali nijednu moju pjesmu i dug je bio put od ničega do nečega.

Story: Koji je vaš dugoročni umjetnički cilj? Smatrate li da se izražavate u svojim pjesmama ili Ninu iz njezine dubine i esencije još moramo čekati?

Za mene je uspjeh trajati. Opstati. U svim vremenima i uvjetima. Ostati dosljedan sebi i onome što radiš. Stati hrabro iza sebe, ako već nemamo nikoga da stane iza nas. Hrabrost je stati pred publiku gole duše. Bilo bi lakše da stanem golog tijela, ali nekako u mom slučaju to ne ide niti je išlo. Nedavno je jedna cura poslije mog koncerta u Sava Centru napisala: “Sklonite žensku djecu od Nine Badrić. Dajte im da radije slušaju i gledaju starlete. Jer Nina će vam svojom emocijom razrezati dubinu duše. žena me godinama ubija romantikom, ali neka, od nečega se mora umrijeti.” Slatko me nasmijala ta cura, ali i dala potvrdu svemu što radim.

Story: Prva pjesmu koju ste sami napisali bila je “Ja za ljubav neću moliti”, 19 godina poslije možemo reći da je to evergreen vaše karijere. Jeste li danas puni samopouzdanja kad misli pretačete u stihove?

Postala sam autorica iz očaja. Toliko sam dugo čekala svoju pravu pjesmu koja nikako nije dolazila. Ni u jednoj se nisam pronašla pa sam počela pisati. Na kraju se ispostavilo da je to za mene dobitna kombinacija. Publika je odmah počela prepoznavati moje skladbe, a neki od najvećih evergreena u mojoj karijeri  upravo su pjesme koje su u potpunosti moje autorsko djelo. No surađujem i s mnogim autorima čije pjesme rado pjevam. Evo, već godinama žicam Gibu da mi napiše pjesmu i nadam se da ću se dočepati barem jedne u godinama koje dolaze.

Story: Kao djevojčica snimili ste sve pjesme Whitney Houston na kasetu i preslušavali ih, a od domaćih to je bio Dino Dvornik. Čiju glazbu danas najčešće slušate?

Slušam sve što je dobro, no turbo folk mi nikako ne sjeda u uho. Moji ljubimci su ipak glazbenici koji izvode soul i funk glazbu poput legendarnog Dine Dvornika. To je vrsta glazbe na kojoj sam odrasla.

Story: Kako biste se opisali? Što biste rekli, tko je Nina Badrić?

Kad bih ja znala tko je Nina Badrić, spasila bih se! Pitajte me to, molim vas, za nekih 20 godina. Možda do tada shvatim tko sam.

Story: Kako izgleda vaš jedan dan?

Ponekad, ali doduše rijetko, dogodi se da nemam nikakvih obaveza. No većina mojih dana ispunjena je putovanjima, sastancima, dogovorima ili nastupima. Za televizijsko snimanje, koje primjerice traje 15 minuta, izgubim dan. Dok se našminkam, odem frizeru, odjenem se, prođe cijeli dan. No ima dana kad mi je najdraže biti doma, kuhati, spremati, uživati u miru.

Story: Kao utjecajna osoba na društvenim mrežama možete li objavom potaknuti mladu publiku da shvati kako je život bez filtara ljepši? Što mislite o ljudima koji lažu o godinama, visini ili težini?

Javne osobe imaju utjecaja na mlade ljude koji još nemaju razvijenu osobnost ili stav. Svatko od nas bi trebao biti malo više odgovoran prema onome što radi. Društvene mreže nisu realan život. Čega tamo sve ima... Na Instagramu ima ljudi koje mnogi prate, no vi ne znate po čemu su poznati. Hrpa filtara nije realnost nečije ljepote i to klinci trebaju znati. Mislim da su mlade cure danas jako opterećene nekakvim lažnim idealima ljepote, a osobnost je ono najljepše u nama. Ne treba se utrkivati s izmišljenim likovima na društvenim mrežama. To je unaprijed izgubljena bitka. Meni su društvene mreže dio posla i radim putem njih. Prati me više od milijun ljudi na Twitteru, Facebooku i Instagramu, što je popriličan broj. Pokušavam tu i tamo demistificirati život javnih osoba i predstaviti sebe kao realnu ženu koja ima iste dane kao i svaka druga. Zato mi je Alicia Keys postala još draža otkad ruši sve tabue vezane za estetiku javnih osoba.

Story: Tko je najzaslužniji za sve vaše preobrazbe, unutarnje i vanjske?

Uvijek sam bila svoja. Tvrdoglava. Meni čovjek napravi uslugu kad mi kaže: “Ti to ne možeš”. Moj pozitivni inat tada se razmaše do neba i u tome pronalazim izazov. Ne bojim se  ničega, a u mojoj glavi nikad nije postojala negativna misao. No život me je itekako tesao. Iskustvo me mijenjalo tijekom godina, ali nisam izgubila onu radost duše. Osoba sam koja je ‘klasa optimist’ i imam veliku vjeru u dobro. Otvorena sam prema vjeri i mislim da je to dobra baza za vježbanje poniznosti i ubijanje ega. Ego je naš najveći neprijatelj, a u životu sam spoznala da je naša najveća snaga oprost i ljubav koju dajemo.

Story: Ljubav prema roditeljima jedinstvena je i vi je redovito ponosno ističete. Na koji način očuvati živom ljubav prema roditelju koji napusti ovaj svijet?

Dok su nam roditelji živi, često nemamo dovoljno vremena za njih. Kao da se podrazumijeva da će zauvijek biti uz nas. No kad doživite gubitak roditelja, nastaje praznina u duši i bol potpuno drukčija od svake koju ste dotad osjetili. Da nisam praktična vjernica, sigurno bih se puno teže nosila s gubitkom. Ipak čvrsto vjerujem da ćemo se svi ponovno sresti i da je ovaj život samo put.

Story: Prošle ste godine izjavili: “Ne trebam nečije prezime da me popravi”. No što ipak priželjkujete od partnera?

Kad sam ja to rekla? Time sam valjda mislila na ženu koja je sama sebe stvorila i ostvarila i koja točno zna što želi od života. Sebe smatram takvom ženom i to je značilo da želim nekoga tko je meni sličan. Nekoga tko je također svoj i čvrsto stoji na svojim nogama.

Story: Ni godine vam ne nose bore. Izvana ljepota, iznutra mir, a u očima sjaj. Koliko je tu zasluga vašeg partnera?

Hvala vam na komplimentu, no ne mogu baš sve zasluge pripisati sebi.

Story: Sudeći po gradskim kuloarima, sretni ste u ljubavi već godinu dana s poduzetnikom Tinom Bralom. Što ste u njemu vidjeli i pronašli a da prethodni udvačari to nisu imali?

Sretna sam. I to je sve što ću reći.

Story: Je li dijamantni prsten na vašoj ruci zaručnički, kao što se nagađa, ili je samo riječ o još jednom znaku pažnje vašega životnog partnera?

Mislim da je ta informacija potpuno nevažna. Važno je da ja znam.

Story: Drugi brak bi vam se mogao dogoditi slučajno, iz osjećaja obaveze ili preplavljenosti osjećajem ljubavi i želje da i potpisom potvrdite da s nekim želite provesti život?

Brak mi se nikako ne može dogoditi slučajno. To je odluka. Ljubav, poštovanje, povjerenje, razumijevanje i sličnost karaktera svakako obećavaju sretne dane i godine.

Story: Kad zamislite budućnost, gdje i kako vidite Ninu za dvadeset godina?

Zamišljam sebe kao sretnu ženu.

Story: Izjavili ste da ste žena koja zna biti solo i ne ulazi u veze iz dosade ili potrebe, nego iz ljubavi. S druge strane, jednom vam je rečeno da niste žena koja se zaboravlja. Po čemu vas ljudi najčešće pamte?

U životu nam je dovoljan jedan pravi susret koji mijenja sve. Treba biti strpljiv i pričekati svoju priču. I imamo pravo željeti najbolje za sebe. Uvijek sam govorila da bih radije bila sama nego sama u dvoje. Osoba koja ne zna biti sama ne može ni kvalitetno funkcionirati u odnosu. Ljubav je davanje. Naše je ipak samo ono što damo drugima.

Story: Prije nekoliko godina okusili ste i tamnu stranu slave - osim provale u stan, pratio vas je nepoznati muškarac. Je li ga prošla ljubav za vama?

Bogu hvala, čini mi se da jest. No umiješala se tu i policija pa hvala i njima. Na žalost, to su jako neugodne stvari koje se događaju. Nije nimalo lijepo znati da netko u svakom trenutku zna gdje se nalazite i da vam dolazi pred kuću, a pogotovo da netko ima misiju ‘spasiti’ vas. Mislila sam da se takve stvari događaju samo na filmovima dok ih i sama nisam iskusila. Iskustvo je jako ružno, vjerujte mi na riječ.

Story: Da sada upisujete fakultet, koji bi to bio i gdje biste voljeli studirati?

Vjerojatno bih završila na glumačkoj akademiji. Uvijek bi to bilo nešto povezano s umjetnošću.