Neke ljubavi uistinu zaslužuju filmski scenarij jer kad ih slušate, odaju dojam da se i nebo pobrinulo da se dogode. Takvu romansu ispričali su nam 43-godišnji Stjepan Božić, naš proslavljeni boksač koji je u bogatoj karijeri posebno ostao upamćen kad je u lipnju 2005. u Zagrebu osvojio naslov svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji, i devet godina mlađa zagrebačka ekonomistica Petra Maričić, voditeljica u poduzetničkom bankarstvu u Zagrebačkoj banci. Kad smo nazvali Stjepana da ga pitamo o novoj ljubavnoj vezi, pristao je ispričati nesvakidašnju ljubavnu priču, uz napomenu da su njegova dva razvoda - prvi 2010. od kriminalistice Angeline Božić, s kojom je proveo 12 godina i dobio sinove, danas 11-godišnjeg Dominika i devetogodišnjeg Mateja, i drugi od 16 godina mlađe kozmetičarke Matee Kranjčec s kojom se vjenčao 2015. i ima dvogodišnju kćerkicu Luciju - porazi, no da s majkama svoje djece nastoji imati korektan odnos i da ih iznimno poštuje. A vjeru u ljubav koju zapravo nikad u potpunosti nije izgubio, dodatno mu je učvrstila zgodna Zagrepčanka.
- Petru i mene definitivno je spojilo nebo jer to kako smo se mi upoznali vrlo je teško objasniti. Riječ je o takvom spletu okolnosti i slučajnosti da se čudim i danas. Zato je moje objašnjenje da nas je spojila viša sila. Upoznali smo se prije otprilike tri mjeseca i samo ću reći da sam posljednje dvije godine proživljavao jako teško razdoblje. Nije bitno tko je je kriv, važno je da se Petra pojavila niotkuda. Sve je počelo kad je moj prijatelj iz teretane u kojoj sam radio godinu dana od našeg upoznavanja na Facebook stavio nekakav video koji sam već vidio i ni sam ne znam zašto sam ga ponovno otvorio. Kao da me nešto vuklo da to napravim. Tada sam primijetio Petrin komentar, počeli smo se dopisivati i nakon nekoliko dana našli smo se na kavi - otkriva nam Stjepan, no njegova ljepša polovica cijelu nam je priču upotpunila.
- Preskočio je puno detalja. Dakle, taj naš zajednički prijatelj stavio je video s nekim krokodilima, foru u kojoj mačka šapicom udari krokodila. A ja sam noć prije sanjala krokodile. Nakon posla na Facebooku sam vidjela taj video koji mi je bio jako smiješan. Nešto sam bez veze komentirala i Stjepan se nadovezao na to. Iste večeri poslao mi je poruku. Zanimljivo je da sam ga dotad znala samo po imenu. Zapravo prije šest, sedam godina bila sam s društvom u klubu na Jarunu, a Stjepan je bio s prijateljima i cijelu je noć gledao u mene. Nisam imala pojma tko je on. Dečki iz društva rekli su mi tko je i tu sam situaciju zapamtila. Kad me nakon našeg dopisivanja pozvao na kavu, predložio je isti klub gdje me prvi put vidio. I to mi je bio impuls da se stvarno moramo naći. Prvi susret potrajao je šest sati i otad nije prošao dan a da se ne vidimo. Sve je išlo brzo - ispričala nam je Petra.
- Očito su se i njoj i meni neke stvari trebale dogoditi prije da bismo se sreli. Što je bilo prije za ovu priču je nevažno, ali činjenica je da smo oboje proživjeli neke ne baš lijepe stvari. Uvijek se trudim biti dobar čovjek, no neke su se situacije dogodile i mojom i bez moje krivnje. No dosta toga mi je i Onaj gore posložio. To su bile neke lekcije. A Petra mi se dogodila, kao i ja njoj. Ako postoji nešto neplanirano i spontano, onda je to naša priča. Odrasli smo ljudi, imamo djecu, brakove iza sebe, ali za nas je to to! Zapravo, lijepe stvari najčešće se rađaju iz blata i mulja - objasnio je boksački prvak ne štedeći lijepe riječi za svoju novu odabranicu.
- Kod Petre su me oduševili jednostavnost i izravnost. Umoran sam od glume općenito u ovom društvu, svi imaju nekoliko maski. Zapravo, svi je nosimo, ali trudim se imati je što manje. Nemamo 17 godina. Sviđa mi se što se kod nas sve odvija brzo. Mi smo se u ova dva i pol mjeseca upoznali kao neki drugi par u godinu dana. Ne želim glumiti, nema skrivanja i tajni. Tako sam počeo s Petrom, bez fige u džepu - iskren je sportaš s kojim se složila i Petra.
- Bilo je nezgodno obitelji objasniti da smo već počeli živjeti zajedno, a tako se kratko poznajemo jer to ljudima djeluje neozbiljno. No nakon 12 sati provedenih sa Stjepanom, više sam mu vjerovala nego nekom s kim sam bila godinama. Pruža mi taj osjećaj povjerenja, što je meni ključ svega. Što sam više s njim, više vjerujem u nas. Oduševio me kao čovjek, netko tko želi pomoći svakom, čak i na svoju štetu. Divan je tata, to mu je jedna od najvećih kvaliteta - kaže Petra koja iz braka sa 34-godišnjim kamerunskim nogometašem Patriceom Kwedijem ima sina Lucasa.
Kaže da se njezin sin odmah sprijateljio sa Stjepanovim dječacima.
- Katkad bih htio biti bolji tata. Klinci žive kod mamâ i žao mi je što nisam svaki dan s njima. Htio bih im dati više, ali nisam u mogućnosti. Nisam imao oca, nego očuha koji mi nije priuštio lijepo djetinjstvo. Tukao me devet godina. Možda sam zbog toga ispao ovakav. Jako sam osjetljiv na dernjavu i svađanje. Volim razgovarati, mirno riješiti situaciju. Nekom su se dogodile kuće, jahte, vile, a u mom slučaju valjda je sve moralo biti ovako. Vitalan sam, dobro se osjećam, tu su i djeca koju obožavam. Imaju potpuno različit karakter, ali svima je zajedničko to što su emotivci. Matej i ja slavimo rođendan isti dan i jako fizički nalikujemo. Obojica su sportski tipovi - Matej je karatist, Dominik nogometaš, Matej je lumen za školu, Dominik je također odličan, ali sad su ga počele malo više zanimati curice. Lucija je emotivka koja zna što hoće. Vrlo je tvrdoglava, nezgodna, ali ne popuštam joj ništa ako je riječ o njezinoj dobrobiti. Obožavam djecu, tko zna, možda dobijem još jedno. Samo nije ovo najava ničega - smijući se kaže prvostupnik kondicijske pripreme sportaša koji uskoro nastavlja specijalistički studij.
- Trenutačno držim individualne treninge i preuzeo sam glavnu ulogu trenera Luke Pupeka u kojeg jako vjerujem. Na Policijskoj akademiji radio sam kao vanjski suradnik, volio bih se vratiti tamo, no to ne ovisi o meni - iskren je zgodni filantrop i vrsni sportaš koji je sudjelovao u brojnim humanitarnim akcijama. Već 14 godina odlazi u Kaznionicu u Lepoglavi, gdje zatvorenicima dovodi razne osobe iz javnog života. Tako im je jednom prilikom doveo legendarnu generaciju Vatrenih - Marija Stanića, Zvonu Bobana, Gorana Vlaovića koji su s njima igrali nogomet, potom Zlatana Zuhrića Zuhru i Enisa Bešlagića.
- Ušao sam u tu priču jer mislim da svaki čovjek zaslužuje drugu priliku. Da se razumijemo, riječ je o ljudima koji su počinili teška kaznena djela i plaćaju svoj danak za to. No jednog dana izaći će na slobodu, a kad se to dogodi, hoće li biti još gori? Zvuči paradoksalno, ali ondje se idem napuniti. Zato što im nešto dam, a dobijem peterostruko. To su nesretni ljudi s manama koji su pogriješili, a mnogi od njih nekoga su zavili u crno. Nekima je žao, nekima nije, ali i tim nepopravljivima može se pomoći ljubavlju. Nikakvim mišićima, snagom i agresijom. Dobro je činiti dobro i pomagati - smatra Stjepan Božić koji život bez ljubavi smatra promašenim. A susret s lijepom Petrom donio mu je novu snagu i inspiraciju za ljubav.
