Član ansambla zagrebačkog HNK, Dušan Bućan, nakon povratka s Aljaske, gdje je bio prije nešto više od pet godina, shvatio je da ne želi kompromise pa je otišao živjeti u selo Golinja udaljeno 50-ak kilometara od Zagreba. 

Obnovio je staru kuću, a od prve veće zarade kupio je konja.

- Imam kuću od 150 kvadrata, podrum, jednu etažu i potkrovlje. Grijem se na drva, sam ih skupljam i cijepam. Jedne sam se zime zeznuo jer sam imao polusirova drva i bilo mi je hladno. Rekao sam, ne’š majci više, tako da sad u proljeće i ljeto skupljam suhe grane da mi ne bude hladno. Kad živiš u prirodi, ništa ti nije nadohvat ruke, o svemu moraš unaprijed misliti, sve uzimaš dvostruko. Ukratko, imaš drukčiji odnos prema stvarima - priznaje Dušan koji u slobodno vrijeme često jaše konja.

- Kao dijete jahao sam djedova konja. Svoga jašem, ali i padam. To je neopisivo zadovoljstvo - priznaje Dušan kojemu je život na selu pomogao u vođenju showa ‘Farma’ te dodaje da je jednom na konju stigao do Zagreba.

- Stao sam u svakoj trećoj birtiji - iskren je Dušan koji voli prirodu i adrenalin koje pruža manje mjesto.

- Osjećam se skučeno u gradu i treba mi prostor za manevriranje, a priroda mi to daje u golemim količinama - ističe.

Iako se bavi poljoprivrednim djelatnos-tima, kaže da nije poljoprivrednik u klasičnom smislu riječi. 

- Nikako ne volim motiku. Možda sam jednom nešto štihao u životu. Ako mogu birati, to nikada neću raditi, ali sve ostalo mi je užitak. Cijeli se dan vrtim oko kuće, bojim, brusim, jednostavno uživam u tome. Ni cijepanje drva nije mi problem, obožavam upaliti motorku. Od grada mi nedostaje samo to što se ne stignem baviti sportom, otići u teretanu jer to nije isto kao fizička aktivnost, iako sam neprestano u pogonu, stalno nešto radim. Imam tri konja, četiri psa i dvije mačke. Puna kuća, ali znate onu - gdje čeljad nije bijesna... Životinje su prirodna i topla bića koja vraćaju čovjeku puno više nego što im on daje. Svaki put kada se s njima družim, iznova to doživljavam - ističe glumac koji se slaže da takav život pogoduje zdravlju. 

- Na kvalitetu našeg života jako utječu okolina i hrana koju konzumiramo. Život u gradu često je površan - kaže Dušan koji priznaje da seoski život nije uvijek idiličan i jednostavan.

- Zna biti naporno, kuća je rupa bez dna, gradiš ovo, gradiš ono. Voziš sat vamo, sat tamo. Ponekad ti se ne da, umoran si poslije nekog snimanja - zaključio je.