Jedan od najpoznatijih hrvatskih chefova, 34-godišnji Ivan Pažanin, nakon što se prije tri godine pojavio u ulozi žirija kulinarske emisije 'Tri, dva, jedan-kuhaj!' na RTL-u, ubrzo je postao jedno od omiljenih televizijskih lica. Simpatični kuhar podijelio je na svom Instagram profilu fotografiju s početaka televizijske karijere te se našalio kako je tada, prije tri godine, bio 'mlad i neiskvaren'. Tim povodom, kontaktirali smo Ivana, koji je samo za Story.hr otkrio kako se nosi sa slavom, koliko mu je teško sačuvati privatni život i je li požalio što je stao pred kamere.
Vidjeli smo da ste objavili na Instagramu fotografiju od prije tri godine gdje ste napisali kako je nastala kada ste još bili mladi i neiskvareni, na što ste točno pod tim mislili?
To je bila samo šala. Prisjećao sam se tog vremena, trenutaka sa snimanja, sve su mi to jako lijepe uspomene.
Ubrzo nakon pojavljivanja u ulozi člana žirija kulinarske emisije 'Tri, dva, jedan-kuhaj!' na RTL-u, postali ste jedno od omiljenih lica, prija li vam pažnja javnosti koju svakodnevno dobivate?
Recimo da sam se navikao. Sve je to dio posla i jednostavno sam to prihvatio.
Zaustavljaju li vas prolaznici na ulici, traže li autogram, fotografiju?
Prepoznaju me i zaustavljaju, ali nema ništa loše u tome, kao što sam rekao, već sam se naviknuo na sve što ide s ovim poslom.
Jeste li očekivali 'slavu' kada ste odlučili stati pred kamere kao član žirija?
Iskreno, nisam očekivao. Znao sam što ovaj posao donosi, ali nisam očekivao da ću biti toliko zanimljiv ljudima.
Koliko vam je teško sačuvati privatni život od očiju javnosti?
Nije jednostavno naravno. Svatko voli svoju privatnost i naravno da ju je teže sačuvati kada se baviš ovakvim poslom gdje si izložen kamerama, ali i to je sve dio navike. Volim neke stvari zadržati za sebe i smatram da svi na neki način moramo sačuvati taj neki dio života tako da sam s vremenom već naučio.
Jeste li možda požalili što ste 'ušli u javni život'?
Definitivno nisam. Ja sam zaista sretan čovjek i ništa ne bih mijenjao.
Što biste izdvojili kao prednost javnog života, nešto što vam je medijska eksponiranost omogućila, a inače možda ne biste imali priliku?
Iskreno, nikada nisam o tome razmišljao, ali sada kad razmislim, definitivno bih izdvojio sve humanitarne stvari na kojima sam imao prilike raditi posljednjih godina. Jako mi je drago ako mogu nekome pomoći i kad vidim taj nekakav pozitivan utjecaj na ljude, bude mi jako drago zbog toga.
