'Suprug je moj najveći obožavatelj'

Ova 27-godišnja Australka iz Newcastlea u Zagreb je došla prije više od sedam godina i otad zagrebačku publiku osvaja sjajnim rolama u baletima ‘Ana Karenjina’, ‘Elizabeta Austrijska - Sissi’ kao i ‘Gospoda Glembajevi’ . Osim plesačkim, ljubitelje baletne umjetnosti oduševila je i glumačkim umijećem. Balerina, kojoj je Hrvatska donijela i ljubav života - supruga Silvija, trenutačno se priprema za izvođenje ‘Glembajevih’ na pulskome otočiću Sveta Katarina, a u intervjuu je otkrila sve o baletu i životu u Zagrebu te zašto joj je višesatno ispijanje kave nevjerojatan gušt koji u Australiji nije nikad osjetila. 

Story: Kako teku posljednje pripreme za izvedbu ‘Gospode Glembajevih’ 29. lipnja na istarskom otočiću Sveta Katarina?

U posljednjim smo pripremama za izvedbu u Istri i ide nam jako dobro. Probe su pri kraju i zaista se veselim nastupu. Najveći dio posla bit će putovanje, ali mislim da će sve drugo biti sjajno. Prvi put izvodimo ‘Glembajeve’ na otvorenom, zbog čega smo iznimno uzbuđeni. Potpuno je drukčiji osjećaj plesati vani.

Story: Je li to najneobičnija lokacija na kojoj ste nastupali?

Lani smo također nastupali u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Zbog bure treći smo dan morali otkazati nastup. Grana je bilo posvuda po pozornici pa se nadam da na Svetoj Katarini neće biti vjetra i kiše. 

Story: Jeste li pročitali Krležinu dramu?

Pročitala sam knjigu na hrvatskom jeziku uz suprugovu pomoć, a pročitala sam i skraćenu verziju na engleskom jer, nažalost, nema potpunog prijevoda ‘Glembajevih’ na engleski. Također, pročitala sam scenarij na engleskom. Zaista je riječ o teškoj i zahtjevnoj drami, ali mi se iznimno svidjela. Volim drame, a Glembajevi to definitivno jesu. 

Story: Što vam se najviše svidjelo u baletnoj verziji Krležine drame?

Sve, od početka do kraja. Glazba, kostimi, partneri s kojima plešem... Teško je izdvojiti samo jedno, kad se sve spoji, nastane ta čarolija. 

Story: Kako je bilo surađivati s autorom, koreografom i redateljem Leom Mujićem?

Raditi s Leom bilo je izvrsno i zabavno. Prije toga radila sam s njim balet ‘Ana Karenjina’ tako da se već dobro poznajemo i on zna kako funkcionira naš ansambl. Odlično je raditi s njim jer kreira predstavu s nama u suradnji i već zna što je za koga dobro. 

Story: Mnogi su nakon premijere baleta ‘Gospoda Glembajevi’ komentirali vaš glumački talent. Jeste li kad razmišljali da se time bavite?

Nikad nisam razmišljala o tome da postanem glumica jer je balet jedino čime se želim baviti. 

Story: Kad ste odlučili da želite postati balerina?

Mama mi je rekla da sam oduvijek po kući hodala na prstima. Ideja da postanem balerina došla je kasnije, kad mi je bilo otprilike 12 godina. Došla sam roditeljima i rekla im da želim postati balerina. Nitko me u obitelji nije shvaćao ozbiljno. Kad sam navršila 14, otac je shvatio da to ipak nije bila šala i da se to uistinu događa. U to vrijeme nisam učila onoliko koliko sam trebala, više sam se posvećivala baletu i bilo je više nego očigledno da ne odustajem od toga. Sa 15 godina preselila sam se u München i ondje je počela moja baletna avantura. 

Story: Jeste li u bilo kojem trenutku osjetili krizu tijekom školovanja u Europi i želju za povratkom kući?

Nisam nikad osjetila nostalgiju, bila sam zahvalna što sam u Münchenu, ali svi u životu imamo krize. Mislim da svatko u ovom zanimanju prođe faze propitkivanja. Čak i onda kad te svi hvale kao da to nije dovoljno. 

Story: Zbog uloge u baletu ‘Elizabeta Austrijska - Sissi’ morali ste promijeniti prepoznatljivu crvenu boju kose. Je li vam to teško palo?

Od rođenja sam crvenokosa pa sam emotivno vezana za svoju crvenu boju kose, ali jednostavno nisam mogla biti Sissi s takvom bojom. Nije mi lako pala činjenica da je moram promijeniti, ali to je dio mog posla. No otkrit ću vam da ovih dana ponovno postajem crvenokosa i jako se veselim tome.  

Story: Kako izgleda vaš radni dan? 

Dolazim u kazalište u devet sati. Zagrijavamo se i vrlo brzo krećemo s probama. Sve ovisi o tome imamo li taj dan samo probe ili se pripremamo i za predstavu. Ako imamo izvedbu tu večer, imamo pauzu od dva-tri sata, nakon čega se vraćamo na šminkanje, oblačenje kostima, provjeravamo plesne cipele, prolazimo scene s partnerom, odmorimo se, popijemo kavu i napokon izlazimo na scenu. I tako šest dana u tjednu, a nedjelju provodim u krevetu. Obožavam svoju nedjeljnu rutinu, dugo se izležavam, ispijam kavu do podneva. Mislim da sam se prilagodila hrvatskom načinu života. Nekad mi se činilo suludo sjediti tri sata na kavi, a danas to jednostavno obožavam. 

Story: Kako vam se sviđa život u Zagrebu?

Sedam i pol godina živim u Hrvatskoj i u početku sam bila malo skeptična prema novom gradu, ali sam Zagreb jako zavoljela. Obožavam ga. Veličinom je po mjeri, sve se stigne obaviti, ima raznih događanja, uvijek imaš kamo izići i ljudi su iznimno susretljivi i simpatični. Zagreb je postao moj dom i to osjećam kad se vratim s nekog putovanja. Australija je sad zemlja u koju dođem posjetiti obitelj i to je sve. 

Story: U Hrvatskoj vam se dogodila i ljubav...

Nikad nisam mislila da ću se udati za Hrvata, ali nikad ne reci nikad. Za mjesec dana slavimo prvu godišnjicu braka i svog supruga svakog dana sve više volim. On je moja najveća podrška, moj najveći obožavatelj i čini me sretnijom svakog dana. Zbog njega odlazim na spavanje i budim se nasmiješena. Svakim se danom sve više volimo. 

Story: Kako ste se upoznali?

Na premijeri ‘Petra Pana’, on je stigao na poziv prijatelja na after party. Čak nije ni gledao predstavu. Iako je moj plan bio nakon premijere otići ravno kući, naši su me zajednički prijatelji nagovorili da ga dođem upoznati. U tom sam trenutku mrzila sve muškarce na svijetu, ali nakon duljeg nagovaranja popustila sam. Bila je to ljubav na prvi pogled. I, eto, sad smo u braku i presretna sam. Uskoro bih trebala dobiti papire da i službeno postanem Hrvaticom. Još moram poraditi na jeziku, ali sve me to iznimno veseli. 

Story: Jeste li imali tipično hrvatsko vjenčanje?

Nismo. Imam veliku obitelj pa smo vjenčanje priredili na plaži u Australiji, a veliki party za prijatelje u Hrvatskoj i moju obitelj koja je u tom trenutku mogla doći. Nisam ljubiteljica velikih vjenčanja. 

Story: Što vam najviše nedostaje iz Australije?

Obitelj i sitnice poput čokolade koja je u Australiji odlična. I kad nešto krene po zlu, ne mogu odmah doći svojima, od njih me dijeli dva dana putovanja. Na sreću, u posljednje ih vrijeme dosta viđam, minimalno jednom godišnje i tijekom blagdana. 

Story: Kako ćete provesti ljeto?

Nakon predviđenih nastupa, uključujući i onaj 2. srpnja na zagrebačkom Tomislavcu gdje također izvodimo ‘Gospodu Glembajeve’ u sklopu Zagrebačkog kulturnog ljeta, odmarat ću se sa svojom hrvatskom obitelji u Crikvenici. Također, planiramo otići kod moje obitelji u Australiju. Neizmjerno se veselim odmoru jer mi sada zaista treba.