Drugi put u životu Sandra Perković popela se na pobjedničko postolje Svjetskog atletskog prvenstva, čije je finale održano u nedjelju u Londonu. Uspješna Zagrepčanka pomela je konkurenciju i još se jednom okrunila zlatnom medaljom u bacanju diska. Iako se činilo da je sve odradila kao od šale, iza ove sportašice, koja je dosad osvojila i dva olimpijska zlata te četiri europska naslova, stoje godine napornog rada, truda i odricanja. Stoga ne čudi što je jedna od osoba kojima je posvetila medalju njezin preminuli trener Ivan Ivančić, koji je bio uz nju od samih početaka.
Sandra danas trenira uz Edisa Elkasevića, donedavnog hrvatskog rekordera u bacanju kugle, s kojim je 2012. počela i romantičnu vezu i koji je bio uz nju i sada u Engleskoj, odakle nam se javila. Iako se dojmovi još nisu slegnuli i pred njom je dosta obveza, najbolja hrvatska atletičarka ipak je izdvojila nekoliko minuta i samo za Story otkrila kako će se nagraditi za ovaj uspjeh te tko su voljene osobe kojima je posvetila medalju.
Aleksandra Dojčinović i Sandra Perković
Story: Prije svega, čestitke od srca na osvojenom svjetskom zlatu! Kako se osjećate nakon što ste prespavali - jesu li vam se slegli dojmovi?
Za ovo smo radili cijelu godinu, dali svoj maksimum i okrunili ga zlatom. Od ovoga u ovom trenutku bolje ne može.
Story: Izgledalo je kao da ste zlato osvojili s nevjerojatnom lakoćom, je li doista bilo lako?
Naravno da nije s lakoćom. Kada ste u dobroj formi, sve ide kako treba pa se stvara lažan dojam jednostavnosti. Ali iza toga stoji puno rada, truda i odricanja.
Story: Kako ste se pripremali, jeste li što mijenjali u načinu treninga za London?
Ovu godinu puno smo toga promijenili jer smo se okrenuli cilju za Tokio 2020. godine. Svaka promjena urodila je plodom, ali idemo korak po korak.
Story: Što vam je prvo prošlo mislima kad ste ugledali rezultat?
Hvala ti Bože što si dopustio da se ipak sve poklopi.
Story: Medalju ste posvetili pokojnom treneru Ivanu Ivančiću i pokojnoj baki Ruži, jesu li oni vaši anđeli koji vas čuvaju i daju vam snagu?
Oni su bili moji najveći motivatori, ljudi koji su me stvorili kao sportsku ikonu i kao čovjeka. život bez njih nije isti, prilično je teško kada oni nisu tu. Ali znam da su oboje na lijepome mjestu, da me čuvaju i šalju mi pozitivnu energiju, a moje se lice uvijek razvuče u osmijeh kad se sjetim što bi oni u ovim trenucima rekli. Pokoj im duši, volim ih najviše, pogotovo baku Ružu, velikog borca koja me naučila svim vrijednostima u životu, i mene i moju mamu koja mi je najveći životni uzor.
Story: Jeste li imali neki samo svoj ritual prije finala?
Prije svakog natjecanja imam rituale koje ne radim iz praznovjerja nego iz osjećaja sigurnosti. Oslobađaju me stresa. Volim da je sve na svome mjestu i da sve ide kako treba.
Story: Što vam prolazi mislima dok stojite na najvišem postolju i svira himna?
Ništa, uživam u trenutku i smješkam se jer znam da je svaki Hrvat u zemlji ponosan što je naš barjak najviši.
Story: Kako ćete se nagraditi za ovaj uspjeh? Hoćete li u Londonu imati vremena za šoping?
Nije još vrijeme za nagrade, sezona još nije gotova tako da nemam slobodnog vremena. Kada sezona završi, onda ću razmišljati kako okruniti sve ovo.
Story: Planirate li na zasluženi odmor?
Naravno, sezona je bila prilično teška i naporna. Osobito jer je riječ o sezoni nakon 2016. godine u kojoj su održani Olimpijske igre i Europsko prvenstvo. Ali sve smo izdržali. Tijelo sada treba psihički i fizički odmor.
Story: Jesu li vam smetali napisi o vašoj novoj liniji i seksepilu kojim zračite?
Kao i svakoj ženi, svaki iskren komentar mnogo mi znači.
Story: Koliko su upravo samopouzdanje i miran um dio svake vaše pobjede?
Sto posto, jer znam da i u najtežim trenucima mogu izvući maksimum.
Story: Imate li već nove sportske ciljeve i želje?
Mlada sam, imam 27 godina, moje vrijeme tek dolazi!
Napisala: Zrinka Ferina i Nikolina Kunić
Fotografije: Marko Grubišić, Arhiva Story, Instagram
