NIŠTA NE SKRIVA: 'Kada mi je dobro u životu, imam tendenciju to upropastiti'

Ova 24-godišnjakinja izgradila je ime dugogodišnjim modelingom, a sada se nastoji dokazati kao glumica jer joj je gluma oduvijek bila prva ljubav. Iza sebe ima hordu obožavatelja i uzor je mnogima zbog svoje iskrenosti i izgrađenog karaktera. Caru trenutačno gledamo u filmu ‘Valerian i grad tisuću planeta’ redatelja Luca Bessona, što opisuje kao ostvarenje snova jer je odrasla gledajući njegove filmove. Mlada Britanka otkrila je što joj se najviše svidjelo u liku koji tumači te kako joj je bilo raditi s redateljskim velikanom, a raspričala se i o privatnom životu.

Story: Iza sebe imate nekoliko filmskih uloga. Smatrate li se više modelom ili glumicom?

Za glumu mogu reći da je to ono što ja jesam. Osjećam se bolje nego ikad, a razlog tome je što radim ono što volim. Dok snimam film, potpuno sam trijezna. Mogu reći da mi je bistar um pomogao uživjeti se u lik.

Story: Znači li to da odustajete od modelinga i da ćete se usredotočiti na filmsku karijeru?

Ne volim riječ odustati, niti smatram da od nečega trebam odustati. Gluma je nešto čime sam se htjela baviti cijeli život, ali ne moram zbog nje prestati raditi nešto drugo. Ljudi me često pitaju sputava li me modeling u glumi. Ne sputava me, nego me samo dodatno potiče da nastavim raditi i davati sve od sebe.

Story: U filmu ‘Valerian’ glumite glavnu junakinju Laureline. Što vas je privuklo tom liku?

Ona je neustrašiva. Ona i Valerian su jedini ljudi u Alphi, gradu tisuću planeta, i imaju zadatak štititi planete. Valerian ne razmišlja i snagator je dok ona obavlja inteligentniji dio posla. Ona se pobrine da on ne zariba.

Story: Jeste li se dugo pripremali za ulogu?

Trenirala sam svakodnevno. Nikad nisam bila snažna kao sad. Meditirala sam i prakticirala jogu, kvalitetno sam se hranila i puno sam spavala. Imam osjećaj kao da bih se sada zaista mogla boriti protiv izvanzemaljaca.

Story: Jeste li sami izvodili sve vratolomije?

Da. Kada čujem da postoji mogućnost da odradim vratolomije bez kaskadera, odmah kažem: “Molim vas dopustite mi da to napravim! Bacite me sa zgrade! Volim to!”

Story: Luc Besson je rekao da ste savršeni za ovu ulogu. Čime ste ga osvojili?

Rekao mi je da moram imati potpuno povjerenje u njega želim li da me uzme u obzir za ulogu. Tijekom audicije shvatila sam da sam se pitala osuđuje li me ili izgledam li glupo? Morala sam se riješiti tog srama i naučiti vjerovati. Prvo moraš vjerovati sam u sebe, tek onda možeš vjerovati drugima. Nisam odlazila sa seta dok nisam dobro snimila scenu. Mislim da mu se svidjela ta moja ustrajnost.

Story: Što je vama značilo raditi s Lucom Bessonom?

Ostvarenje snova. Odrasla sam gledajući njegove filmove, ‘Peti element’ bio mi je najdraži. »ast mi je biti u istoj prostoriji s njim. Voljela bih i sama jednog dana režirati i toliko sam toga naučila od Luca. Kada god je on povezan s nekim projektom, znaš da će biti nevjerojatan. Osjećam se kao najsretnija žena na svijetu jer sam glavna junakinja njegova filma.

Story: Može li Laureline biti primjer drugim ženama?

Svakako! Ona je odradila posao jednako kao Valerian. On nju ne mora spašavati. Oni spašavaju jedno drugo i to mi je prelijepo.

Story: Često ste o osobnim problemima otvoreno govorili na društvenim mrežama i u intervjuima. Mladi su vam se počeli povjeravati i otkrivati vam vlastite probleme.

Istina. Nisam mogla sjediti i slušati mlade ljude kako govore o maltretiranju, depresiji, otkrivanju vlastite seksualnosti i suicidu a da im ne pokušam pomoći. Prošla sam puno toga i imam iskustva. Ako mogu pomoći jednom tinejdžeru i pokazati mu da može biti bolje, onda ću to i učiniti. Grozno je biti tinejdžer, ali ja sam nekako preživjela to razdoblje.

Story: Je li istina da se i sami borite s depresijom te da ste pomišljali na samoubojstvo?

Da. Depresija stalno ulazi i izlazi iz mog života. Kada mi je dobro u životu, imam tendenciju to upropastiti. Dotaknula sam dno jedne večeri u svom stanu u New Yorku prije godišnjeg odmora. Patila sam od nesanice i svega mi je bilo dosta. Tada sam htjela okončati život, no u tom trenutku je na laptopu počela svirati pjesma OutKasta ‘SpottieOttie Dopaliscious’. Ta je pjesma svirala na pogrebu mog prijatelja koji se predozirao heroinom. Shvatila sam to kao njegovo upozorenje i bila sam jako ljuta na sebe.

Story: Nedavno ste progovorili i o svojoj seksualnosti te tvrdite da ste seksualno fluidni. Što to vama znači?

Kada sam počela razgovarati o seksualnoj fluidnosti, ljudi bi rekli: “Aha, znači gay si” i ja bih im rekla: “Ne, nisam gay.” Moji hetero prijatelji to ne mogu shvatiti. Kada kažem da mi se sviđa dečko, pogledaju me i kažu: “Ali ti si gay.” živcira me to. Ako je netko u vezi s curom, a zatim s dečkom, ne želim da ih drugi kategoriziraju. Zamislite da se jednog dana vjenčam s muškarcem. Hoće li ljudi tada misliti da sam im sve ove godine lagala?

Story: Obrijali ste glavu radi nove uloge. Kakav je to bio osjećaj?

Obrijala sam glavu jer sam gay. Šalim se, nisam. Osjećala sam se oslobođeno. Problem je  samo što mislim da mi ljudi sada mogu čitati misli.

Story: Kakvi su vam planovi za budućnost? Gdje se vidite za pet godina?

Uživat ću u životu. Tko zna? Prvi put u životu nemam dugoročnih planova i sretna sam što živim u tom neznanju.

Napisala: Danijela Goreta

Foto: Getty