Sonja i Tomo prikovali su publiku pred malim ekranima ove jeseni. Junaci dramske serije ‘Čista ljubav’ svaku večer privlače sve više gledatelja, a posljednjih tjedana pretekli su u rejtingu i tursku uspješnicu ‘Bit ćeš moja’. Dobitnica Nagrade hrvatskoga glumišta i Najhistrionka 2014., 29-godišnja Tara Rosandić, savršeno je kliknula u prvoj televizijskoj glavnoj ulozi sa sedam godina starijim Ivanom Hercegom. Zvijezda filmova ‘Tu’, ‘Pjevajte nešto ljubavno’, ‘Nije kraj’ i ‘Lea i Darija’ posljednjih je godina postao najpopularniji zavodnik iz romantičnih telenovela, a kemija s glumačkom partnericom pred kamerama bila je vidljiva i na snimanju naslovnice Storyja, kojom su se uključili u međunarodni pokret Movember. I nakon dana provedenog na televizijskom setu, pred fotoobjektivom nisu otkrivali trunku umora - sve je bilo u znaku zaigranosti i smijeha. U opuštenom razgovoru zvijezde serije, koja se radnim danima prikazuje na Novoj TV, ostavile su dojam marljivih profesionalaca s kojima je ugodno razgovarati o svemu čak i u večernjim satima, kad bi Ivan i Tara već trebali kod kuće i učiti tekstove napetih scena koje će Sonja i Tomo morati proživjeti već sljedeći dan.
Story: Studeni je mjesec koji je posljednjih 16 godina u znaku pokreta Movember, a cilj je informirati muškarce o bolestima koje ih pogađaju - rak prostate i testisa, što je ujedno najzloćudniji oblik tumora kod muškaraca - te psihičkom zdravlju i prevenciji samoubojstva. Listopad je bio u znaku prevencije raka dojke. Kada ste vi shvatili koliko je zdravlje važno?Ivan: S vremenom sam shvatio da su život sa zdravom prehranom, tjelovježbom, izbjegavanjem poroka i rješavanjem stresa, koliko nam to užurbani ritam dopusti, osnovni preduvjet da nam to vrlo brzo ne dođe na naplatu kao bumerang, pogotovo ako ne idemo na redovite preglede, ali ni to, nažalost, nije jamstvo da te neće snaći neka bolest. Danas je teško održavati kvalitetu života i većina ljudi nema mogućnost stati na loptu, od silne trke za novcem ili preživljavanjem. Takvi su kapitalistički sustav i standardi, i onda svako malo čujete oko sebe da ljudi obolijevaju i umiru, neovisno o dobi. Tako se u vama iz dana u dan povećava svijest o važnosti zdravlja. Većina ljudi živi i radi kao da će živjeti zauvijek, a kad ih nešto loše snađe, imaju samo jednu želju.
Tara: Glumcima je to uvijek jasno. Nisi zdrav - nema predstave i ostalih dvadeset ljudi ne dobije honorar. Dosta se oslanjam na prirodne i alternativne pripravke za očuvanje zdravlja, uvijek imam ionsko srebro i citrofit u torbi. No svejedno nastojim biti redovita kod liječnika.
Story: Kako ste pazili na fizičko i psihičko zdravlje posljednjih godina? Usred velikog projekta, poput sezone dramske serije, život glumaca podrazumijeva cjelodnevni angažman, neredovitu prehranu te manjak slobodnog vremena i sna. Reklo bi se pomalo neuredan život. Kako se nosite s time? Tara: Počela sam redovitije vježbati, prestala sam pušiti, piti kavu, jesti dodani šećer i meso. Čini se radikalno, ali spontano sam dobila potrebu za svakom od tih promjena. Uživam u njima, sretnija sam kad živim odgovorno prema sebi i okolišu. S manjkom slobodnog vremena borim se kako znam, najviše mi fali vježbanje za koje sad nemam vremena ni koncentracije. Srećom, još se nisam nijednom razboljela, nadam se da ću tako uspjeti do kraja projekta. Kako osjetim potrebu, ponekad moram biti sama i u tišini, ponekad moram van iz kuće i vidjeti prijatelje. Slijedim intuiciju.
Ivan: Nastojim se pridržavati svega navedenog koliko mi posao dopusti jer većinu dana provodim na snimanju. Tijekom pauze nešto na brzinu pojedem, a navečer sam često preumoran i samo se srušim u krevet. Često rano ustajem kako bih prošao scenarij tako da se trenutačno borim s manjkom sna. Borba je opaka, ali zasad, na sreću, nisam imao ozbiljnijih zdravstvenih problema s obzirom na trenutačni stil života. Dok radim, dosta toga pati zbog nedostatka vremena, ali kad sam slobodan i kad nemam veliki pritisak, onda maksimalno radim na tome da produljim životni vijek - vježbam pet do šest puta tjedno, ponekad i dvaput dnevno, trčim te pokušavam što više biti u prirodi i upijati energiju.
Story: Kojim se sportovima bavite?Tara: Trenutačno nisam redovita u vježbanju, ali kada to radim, pazim da radim raznoliko. Joga, pilates, funkcionalni trening, dizanje lakših utega... Rado isprobam nešto novo. Ne guštam u aerobiku.
Ivan: Više sam pobornik individualnih sportova, tako da volim tenis i borilačke vještine, a od kolektivnih košarku. Ne volim, međutim, kad sport postane biznis u koji se upliće politika, tako da ga sad pratim u puno manjoj mjeri nego kad sam bio klinac - tada sam navijao i veselio se tome.
Story: Tara, jednom ste izjavili da se povremeno borite s kilogramima? Mislite li da je za tu borbu presudna ljubav prema sebi ili neka loša prehrambena navika?Tara: Kombinacija toga. Strahovito je važno da shvatimo kako nitko nema jednako tijelo i ne možemo gledati na ljude s prekomjernom težinom kao lijene. Gubljenje kilograma ne ovisi o karakteru, nego o znanju o hrani i tome što jedemo, kao i o poznavanju toga kako naše tijelo reagira na što. Ne postoji univerzalni recept za postizanje željenih rezultata. Osim toga, prehrambena industrija se trudi da znamo što manje o namirnicama koje su nam lako dostupne, treba se tome oduprijeti i prokopati do pravih informacija. Preporučila bih dokumentarac ‘That Sugar Film’ kao početak tog istraživanja.
Story: Koliko ste tijekom života imali iskustva s bolešću? Ivane, vi ste prije dvije godine na tužan način izgubili voljenu majku. Kako danas živite s tom boli, nestane li ikad?Ivan: Ta bol nikad ne prestaje i nije nimalo lako. Veliki je to gubitak nakon kojeg ostanu velika tuga i praznina.
Story: Tara, izjavili ste da imate dvije prijateljice koje su se s rakom dojke borile prije tridesete. Što ste naučili iz njihova iskustva? Tara: Zapravo, vidjela sam koliko su ljudi robovi navika. Jedna od mojih prijateljica se u svemu tome nije uspjela ostaviti cigareta. To je jedan od razloga zašto sam izrazito nesklona industrijama koje promoviraju adiktivne i štetne supstance poput duhana i dodanog ili skrivenog šećera.
Story: Osim o zdravlju, koje se zanemaruje, postoji li koji društveni tabu o kojem bi se trebalo glasnije javno govoriti?Tara: Ja sam za rastvaranje svih tabua, iako nisam sigurna da bih razgovor o zdravlju svrstala u tu kategoriju. Uostalom, gorljiva sam feministica. želim vidjeti bolji tretman žena u medijima i otvaranje diskusije o nejednakosti na radnome mjestu, o hrvatskom ‘staklenom stropu’ i razlici u plaćama za isti posao. Dijalogom će se otvoriti razmjer tog problema, zapravo, on koči razvoje ekonomije, i kod nas i globalno.
Story: Gledamo vas kao glavni par u dramskoj uspješnici ‘Čista ljubav’. No to nije vaša prva suradnja. Sjećate li se prvog susreta? Tara: Ma, Ivan me se uopće ne sjeća, ja pamtim da sam promatrala mladog studenta glume koji u napetosti kreće u scenu. Mislila sam si: “Je l’ bih ja mogla tako jednog dana?”
Ivan: Tara kaže da smo se sreli na snimanju serije ‘Kad zvoni?’, ali ja se iskreno ne sjećam toga, to je ipak bilo prije 15-ak godina i ona je bila curica. Ali znali smo se sresti na Akademiji, nekakvim glumačkim druženjima ili domjencima nakon predstava.
Story: Ivane, imate brata Josipa i sestru Ivu. Tara, vi imate dva brata Ivana-Gorana i Amira. Kako je odrastati u velikoj obitelji? Je li sestra uvijek obiteljska mezimica?Tara: Moji tvrde da sam bila princeza, ja se malo drukčije sjećam. Tako to bude. Moji braceki su bili divni, pazili su me, mazili i vodili okolo sa svojom ekipom bez problema. Zbog toga sam se osjećala važnom, ponekad kažem da je to i dalje temelj mojeg samopouzdanja.
Ivan: Pa nekako je ipak brat bio najveći mezimac zato što je bio najmlađi, a ja sam kao najstariji bio pokusni kunić i crna ovca, na meni su se učili i dobro izmorili tako da su najmlađem sve dopuštali. Brat se volio nazivati Lordom dok je bio klinac jer je bio privilegiran.
Story: Kad se sjetite djetinjstva, koja vam slike prve padnu na pamet?Ivan: Sjetim se puno stvari, dijelom dok smo živjeli u Velikoj Gorici, dijelom na Bukovcu, volio sam se družiti sa starijom ekipom baraba, pa smo svaki dan izmišljali neke nove nepodopštine, spačke i izazove. Mogu reći da sam imao uzbudljivo i živo djetinjstvo uz koje me vežu lijepe uspomene.
Tara: Zapravo, sjetim se nekog skroz običnog dana u Dubravi, meni se čini da sam bila jako mala, imala sam dvije-tri godine. Pogledala sam u grafit koji su moja braća napravila na zidiću koji se uskoro trebao prebojiti, pa pod terasu i pomislila sam: “Hoću li se ovoga sjećati kad budem odrasla?” Odlučila sam da hoću jer ne smijem zaboraviti kako je biti dijete. Čini mi se da se toga još sjećam, možda je lažna uspomena.
08.11.2017 zagreb
tara rosandic i ivan herceg
glumci
foto: josip regovic
Story: Tara, što vam se najviše sviđa kod Ivana, a vama, Ivane, kod Tare?Tara: Ovi Ivanovi brkovi su nenadmašni, ali prvenstveno cijenim Herca kao izuzetno discipliniranog, iskrenog i pouzdanog kolegu. Sreća da se kužimo.
Ivan: Mislim da je vrlo brzo pokopčala kako stvari funkcioniraju u ovakvoj vrsti posla s kojom se susreće prvi put jer je inteligentna, a kao partner mi je velika podrška, brižna je i obzirna. Jako mi je ugodno raditi s njom jer, među ostalim, ima i strpljenja za moje mušice ili žute minute. Ima i dozu sarkazma u humoru, pa se znamo i dobro nasmijati.
Story: Koliko je olakotna okolnost što u seriji glumite par, a trenutačno plivate solo vodama? Ivan: Olakotna je okolnost što ne moraš razmišljati o tome je li partner u stvarnom životu iskren kada kaže da ima razumijevanja za posao kojim se baviš.
Tara: Ma, to nema nikakve veze. Osoba koju bih uopće uzela u obzir za partnera morala bi razumjeti prirodu mog posla.
Story: Koje bi osobine svakako trebala imati osoba s kojom biste mogli započeti ljubavni odnos? Tara: Gore navedeno, svakako. Ostalo, stvarno ne znam… Mislim da je neozbiljno pričati o kalupu osobe koja bi te zainteresirala. život ionako uvijek iznenadi.
Ivan: Mislim da sam na to pitanje, bez pretjerivanja, odgovorio stotinjak puta, tako da više ne znam odgovor. Kao ono kad jednu riječ ponavljate više puta, pa vam bude čudno kako izgubi značenje... Kad ulaziš s nekim u odnos, ne znaš što te čeka, možeš se samo nadati da će se stvari poklopiti i da će nešto uspjeti, to su etape i razine s puno zamki. Mnogo toga ovisi o zrelosti, koja podrazumijeva razumijevanje i toleranciju, i naravno koliko si s nekim kompatibilan. U početku se obično rade i govore stvari koje bi drugi volio i želio čuti, ali kako vrijeme odmiče, polako se otkriva pravo lice. Tako da je bitno jako dobro upoznati nečiji karakter te zanemariti izgled i privlačnost prije nego što se upustiš u odnos.
Story: Tara, osjećate li među ženskom publikom zavist zbog toga što s Ivanom u seriji izmjenjujete ljubavne scene?Tara: Ciljana publika nije nam vrtićki uzrast pa se nadam da ne. Sve radimo za naše gledatelje, a imamo divne povratne informacije. Počeli smo se nedavno prikazivati u Srbiji i Makedoniji. Malo sam se pribojavala ružne strane popularnosti, ‘internetskih trolova’ i sličnog, ali da kucnem o drvo, dosad imam samo pozitivna iskustva.
Story: A Ivane, vi kod muške publike?Ivan: Nije da baš često imam priliku razgovarati s publikom o tome, ali sudeći po onom što ponekad vidim i čujem, čini mi se da navijaju za naše likove, da budemo zajedno i da im se sviđamo kao par. Siguran sam da ima puno muške publike koja mi zavidi na tome.
Story: Neki vaši kolege, čak i oskarovci, ne gledaju svoje radove, no vi niste jedni od tih. Kako se osjećate kad gledate snimku? Može li se tako učiti na svojim pogreškama?Tara: Da ne učimo na svojim pogreškama u životu, kamo bismo došli. Jasno, treba pregledati što je završni proizvod koji nosi tvoje lice. Ali u ovakvom formatu imamo puno manje utjecaja na to što izlazi nego, na primjer, u kazalištu.
Ivan: U glumi nema pogrešaka, ili ste prirodni i uvjerljivi ili niste, najveći neprijatelj odigrane scene je nedostatak vremena za pripremu iz produkcijskih razloga ili loše napisan scenarij. Lošiji glumac u suvisloj priči može izgledati bolje od boljega glumca u lošoj priči, jer publika često ocjenjuje sposobnost glumca kroz likove koje igra ili projekte u kojima se nalazi. Ako želite raditi komparaciju među glumcima, dajte im isti tekst u istim uvjetima. Ako snimate 15-20 scena gotovo pa svaki dan, a uspjeli ste ih pročitati jednom noć prije, sigurno ne možete dati kvalitetu izvedbe kao da snimate jednu, dvije scene dnevno, odavno pripremljeni, kao što je to slučaj u stranim projektima, u kojima se snima jedna epizoda tjedno.
Story: Imate li ambicija graditi glumačku karijeru i izvan Hrvatske? Ivan: Možda se jednom okušam i probam sreću.
Tara: Nemam razloga misliti da će to skoro biti opcija i nije mi to prioritet.
Story: Tara, glumili ste u spotovima Pink Studija i Ede Maajke i Generala Wooa, a vi, Ivane, prije sedam godina u spotu Lane Jurčević... Jeste li to napravili iz prijateljstva ili je riječ o izletu u drukčiji glumački angažman? Ivan: Iz prijateljstva, a isto tako je bio nekakav glumački zadatak pa je u svakom slučaju bilo zanimljivo glumačko iskustvo.
Tara: Da, to je zanimljivo. Zapravo je forma kratkog filma, nalik vježbama s Akademije.
Story: Što biste još voljeli napraviti ili ostvariti u životu, a još niste?Tara: Trebam naučiti voziti, to mi je iduća misija. Ja sam biciklist, ali moram naučiti upravljati autom. Prilično me plaši ludi zagrebački promet, ali što je tu je.
Ivan: Za početak izdržati ovaj tempo, privesti kraju neke stvari i krenuti dalje, vidjeti što život nosi...
Story: Tijekom blagdana imat ćete kratku pauzu od snimanja ‘Čiste ljubavi’. Kako ćete iskoristiti odmor, planirate li neko putovanje? Tara: Planiram ne planirati išta. Već 2. siječnja počinju predstave u Gavelli, tako da ću moći mirne duše uživati u kazalištu i vjerojatno ću se pozabaviti nekom birokracijom koju odgađam. Putovanja na ljeto.
Ivan: Najvjerojatnije ću nekamo otputovati, promijeniti okolinu.
Story: Tara, iduće godine opraštate se od dvadesetih. Kako biste opisali životnu školu u posljednjih deset godina? Što ste naučili, kad vam je bilo najizazovnije?Tara: Srećom, ne stignem misliti. Čini mi se da je ovaj tempo dobra uvertira za tridesete. želim si da nastave u revijalnom tonu. Dvadesete… Bože, dugo su trajale, spremna sam za promjenu.
Story: Ivane, u veljači će Tara napuniti 30. godinu. Što biste joj rekli - kako je u klubu tridesetih?Ivan: Mislim da je Tara dovoljno zrela i pametna za svoje godine. Ako joj i budem dao neki savjet poučen iskustvom, to će ipak biti u četiri oka. Neka uživa u životu, vrijeme brzo prolazi...
Razgovarao: Enio Dellavia
Foto: Josip Regović
