‘Počivali u miru’ samo je jedna od njih. Glumac Alen Liverić ekipi spomenute dramske uspješnice pridružio se u trećoj sezoni koja se na HTV-u počela emitirati ovaj tjedan. Iako je nalik ulozi koju je imao u još jednoj HTV-ovoj uspješnici, ‘Novinama’, njegov se lik ovdje ipak znatno razlikuje od prethodnog... Zašto ga baš zapadaju takve uloge, što mu se promijenilo u životu otkako je ušao u pedesete, napustio riječki HNK i skrasio se u zadarskom te prije dvije i pol godine s partnericom, kolegicom Anastazijom Balaž, dobio dječaka Lukasa, samo su neka od pitanja na koja je dao i više nego zanimljive odgovore.
Story: Ekipi serije pridružili ste se tek u trećoj sezoni. Je li teško naknadno uletjeti u neki projekt koji uspješno traje već dvije sezone?
Ne, zato što dolazi novi lik. Nisam opterećen prijašnjom radnjom. Ova je sezona nastavak prethodnih, ali tu su i nova priča i novi likovi pa nemam osjećaj da sam ‘upao’ u nešto.
Story: Jeste li gledali prošlu sezonu? Kako vam se čini serija?
Nisam, ne stignem. Usput sam pogledao neke epizode, ali moram priznati da nisam pratio seriju, iako je svi hvale.
Story: Što vas je onda privuklo projektu?
Uloga, odnosno lik. Predstavljala mi je i izazov jer je to moja prva suradnja s redateljem Goranom Rukavinom. Budući da znam što i kako radi, lijepo mi je leglo. Najviše zbog toga.
Story: Glumili ste u dosta domaćih serija. Pratite li svoj rad? Pogledate li se ponekad na ekranu da uopće vidite gdje griješite i što biste mogli popraviti?
Naravno, ali nisam ovisnik koji se stalno gleda. Pogledam prve dvije epizode i još neku ako naletim, ali moj posao u načelu završava sa zadnjom klapom. I što se tiče filmova i što se tiče serija. Kad je riječ o kratkim serijama kao što su ‘Počivali u miru’, koja ima deset epizoda, to se može pogledati do kraja, ali kad je riječ o sapunici, tada ne. To je predugo.
Story: I u HTV-ovoj seriji ‘Novine’ glumili ste šefa policije, sad ste inspektor u po-liciji... Redatelji vas baš vole vidjeti u tim ulogama?
Čini se da je tako. Vjerojatno sam i zanimljiv kao takav. No policijski inspektor u seriji ‘Novine’ karakterno je potpuno drukčiji od ovog. Ondje je bila riječ o korumpiranom policajcu, a ovaj to nije. To je također izazov - glumiti osobu iste profesije, ali na dva različita načina, pokušati kreirati nešto sasvim drugo.
Story: Postoji li lik koji vam ne odgovara, koji ne biste mogli utjeloviti?
Mogu reći što inače ne volim. Ne volim igrati ljubavnike. Ti zavodnici i slični kao glumcu uopće mi nisu zanimljivi. Ima li neka uloga koju možda ne bih mogao igrati? Ne znam, mislim da sam otvoren za sve. Ne libim se na seriji i u filmu igrati nešto do kraja, za mene tu nema granica. Ali ako baš moram birati što ne bih, onda su to frajeri i zavodnici. Dosadni su.
Story: Serija ‘Novine’ imat će i drugu sezonu. Hoćemo li vas ponovno tamo gledati?
Da, ali vrlo kratko. Vidjet ćete me samo u prvoj epizodi. Mislim da moj lik neće moći ići dalje jer je napravio štetu i na jednoj i na drugoj strani - i na strani zakona i na strani kriminala. Mislim da taj lik nema budućnosti.
Story: Planirate li još snimati ove godine?
Na vidiku je jedan film, ali to je još u povojima pa ne mogu ništa više reći. Seriju, kako mi se čini, ne. Ako se ukaže nešto dobro i zanimljivo, onda da. Moram priznati da sam mnogo toga u posljednje vrijeme odbio, radim ono što me stvarno zanima. Primjerice, prije godinu i pol glumio sam u SF domaćem filmu ‘Posljednji bunar’ koji traje dvadeset minuta i baš je bio na festivalu kratkog filma. To mi je bilo jako zanimljivo. Moj lik drukčiji je od svega što sam dosad radio, morao sam se promijeniti i fizički. I taj sam projekt radio iz entuzijazma, ne za novac. Vo-lim birati projekte po instinktu, odnosno srcu. Ne srljam u nešto jer smo malo tržište i onda se čovjek, ako se ne pazi, može brzo potrošiti. Budući da sam dao otkaz, više nisam u riječkom kazalištu. Sada radim u Zadru, a paralelno i u Splitu, odnosno tamo sam radio koprodukciju predstave ‘Ubojstvo u klubu Quasimodo’ pa sam stalno na putu. U teatru sam, malo snimam, malo uživam i mislim da je to dobra ravnoteža.
Story: Prošle su dvije godine otkako ste u zadarskom kazalištu. Smatrate li danas da ste donijeli ispravnu odluku?
Apsolutno, nisam požalio ni sekunde. Ondje sam pronašao kreativni mir, radi se lijepo, lagano, mali je ansambl, nema forsiranja... Imam vremena za sebe, za projekte sa strane. Uživam, u Zadru mi je jako lijepo, čak i kad je o publici riječ. Iznenadio sam se jer, iako su mi pokojni otac i majka odande, nisam znao da imaju tako sjajnu publiku. Uvijek sam na putu, volim stalno ići okolo, ne volim biti na jednome mjestu pa mi je i to super.
Story: Jeste li se i trajno preselili u Zadar?
Ne, i dalje živim u Rijeci, a radim u Zadru i drugim gradovima.
Story: Koliko adresa imate?
Baš sam i sâm neki dan razmišljao o tome. Rekao bih da mi je Rijeka baza.
Story: Gdje se jednom planirate skrasiti?
U Rijeci, rođen sam tamo, to je moj grad. Tamo živim već 50 godina pa sam se tu i skrasio. Iako...
Story: Pitam to jer ste najavljivali preseljenje u Zadar.
Ne, to je pogrešno protumačeno. Kada sam rekao da idem u Zadar, ljudi automatski misle da sam se preselio. I dalje živim u Rijeci, samo radim u Zadru. Odem u Zadar na mjesec dana i radim.
Story: Britanska tvrtka Global Series Network otkupila je licenciju za prikazivanje HTV-ove serije ‘Počivali u miru’ za područje Velike Britanije, a emitirat će se i u SAD-u. Serija ‘Novine’ u kojoj također imate ulogu doživjet će američki remake. Jeste li ikada sanjali o inozemnoj karijeri?
Svaki glumac mašta o tome. Ne znam, uvijek su sve opcije otvorene. Ne isključujem mogućnost da će se jednog dana nešto lijepo dogoditi kad je o tome riječ. Pogotovo sada kada vidimo što se događa sa spomenutim serijama. I film ‘Posljednji bunar’ dobio je nagrade u inozemstvu, u Parizu, Italiji, zovu nas u Los Angeles. Francuzi su koproducenti tog filma i oni se brinu o njegovu rejtingu, prodaji... Lijepe se stvari događaju paralelno, ali nisam opterećen time. Ako uleti super, ako ne, opet dobro. Nisam od onih koji trče za tim.
Story: Nedavno ste ušli u pedesete. Je li se što promijenilo u vašem životu s tom brojkom?
Ništa. Dobro se osjećam, zdrav sam, treniram, u formi sam, volim to što radim... Nisam tako jako ostario. Sa 20 sam godina mislio da su ljudi u 50-ima starci, ali sad vidim da nije tako. Vjerujem da će tako biti i kada budem imao 70. Onda ću opet zaključiti da to nije tako strašno i da sam još mlad.
Story: Jesu li vam se s godinama promijenili prioriteti?
Apsolutno. Čovjek s godinama i iskustvom dobije neku mudrost. Kao mlad si imao neke ideale, želio si ovo i ono. Ali moram priznati da sam brzo shvatio što je karijera, što je trčanje za poslom. To je velika iluzija jer sve treba raditi iz srca. To ti mora biti užitak. Čim počneš osjećati pritisak, kao što sam ja osjetio u jednom trenutku, rekao sam: “Dosta, idemo dalje”. Ne dopuštam da me bilo što pritišće. I imam tu sreću da su mi se tako kockice posložile. Još sam davno govorio o mislima kao kreatorima našeg života. Treba uvijek imati dobre, pozitivne misli pa će se to i ostvariti. I, naravno, vjeru.
Story: Rođeni ste 1. siječnja. Jeste li rođendan i Novu godinu proslavili zajedno?
To je pogrešan datum, odnosno pogrešna informacija. Netko je taj pogrešni datum napisao na Wikipediji, ali to nije točno. Dogodila mi se zanimljiva zgoda kad sam snimao seriju ‘Vatre ivanjske’. Nešto prije 1. siječnja zvali su me da hitno dođem jer nismo snimili jednu scenu. Pitao sam se koju scenu. Došao sam i dočekali su me torta, darovi, cijela ekipa, baklje, natpis ‘Sretan rođendan’... Mislio sam da me netko zafrkava. Ali sam onda shvatio da su ozbiljni. Primio sam te darove, čestitku i re-kao: “Ljudi, oprostite, žao mi je što vam ovo moram reći, ali nije mi rođendan”. Imali smo pogrešnu rođendansku proslavu, ali nije mi žao.
Story: Nećete nam otkriti kada ste rođeni?
Ma to ćete vi novinari brzo sami otkriti.
Story: Koja vam je onda bila jedna od novogodišnjih želja?
Nisam imao neke određene. Najvažnije mi je da imam ravnotežu u životu. Da sve ide kako bi trebalo, da klizi, kao jedrilica na moru. želja je niska frekvencija. Mogao bih o tome govoriti, ali drugom prilikom. Kada netko nešto jako želi, dolazi u stanje grča. Možeš imati želju, ali moraš je otpustiti, ne misliti više o njoj. I onda se stvari događaju. Čim smo u grču, kreacija se ne događa. Jednako je i s glumom. Kada je gluma u grču, odnosno kada se nešto forsira, kreacija umire.
Story: Prije godinu i pol s partnericom Anastazijom dobili ste sina Lukasa. Iz prethodnog braka imate kćeri Ledu i Mašu. Je li odnos oca i sina drukčiji od onoga oca i kćeri?
Da, kćeri su privrženije, iako je i sin privržen. Ali to je drukčija priča. Druge igračke, uvijek je prisutan neki borbeni duh, što je super. Cure su nježnije. Postoje neke razlike, iako su djeca općenito djeca. Super je i jedno i drugo.
Story: Biste li voljeli da krenu vašim stopama. Koji biste im savjet dali?
Rekao bih im da sve što rade, rade iz srca. I da vjeruju i vole to što rade. To je jedini put i time je sve rečeno.
Razgovarala: Nikolina Kunić
Foto: Dražen Kokić, Robert Gašpert, privatni album
