Ana Vilenica: 'Dujam želi brata, a Edi i ja se slažemo'

Neki naši glumci i glumice sjajno se snalaze i u komedijama, ozbiljnim dramama, ali i s mikrofonom u ruci. Jedna od njih je i šarmantna Riječanka, 39-godišnja glumica Ana Vilenica koja je prije osam godina pobijedila u showu ‘Zvijezde pjevaju’, a sad je gledamo u spektaklu Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’ u kojem vješto iz tjedna u tjedan glasom, stasom i pokretima postaje netko drugi. Ana nam je ispričala sve o toj avanturi, doživljava li kritike osobno te otkrila ponešto o svojim novim predstavama. Razdragano nam je govorila i o šestogodišnjem sinu Dujmu, čime je partner Edi Mužina uvijek iznova osvaja te nam otkrila svoju intimnu želju.

Story: Neki su komentirali da vam uloga Lady Gage, s obzirom na vaš talent, baš i nije sjela. Kako doživljavate kritike, što mislite o tom nastupu?

Ne mislim da mi nije sjela, nego je vrijeme za pripremu nastupa u ovom projektu vrlo kratko ili, točnije rečeno, meni treba više vremena. Tempo na showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’ doista je brz, a s druge strane, usporedo sam imala dvije kazališne premijere - ‘Duet za jednog’, na kojoj sam obavljala i produkcijski dio, te ‘Tko je ubio Zvonka Bušića’. Potom sam igrala stare predstave i cijelo vrijeme bila mama. Bilo je mnogo toga istodobno. Tako da sam, iako isprva tužna jer znam koliko mogu, na kraju stvarno zadovoljna kako sam sve iznijela. Kad je o komentarima riječ, neki su afirmativni, a neki negativni i tako će uvijek biti. Doživljavam ih kao dio posla i ne uzimam ih previše srcu, mislim da bi u suprotnom čovjek poludio. Zapravo se ne bavim komentarima niti obraćam pozornost na njih. Takav stav imam još otkako sam počinjala karijeru u Bosni. Zapravo razdvajam sebe kao javnu osobu izloženu kritici, što je dio posla i to doživljavam kao igru, od sebe kao privatne osobe. Čim si izložen, jasno je da će svatko imati mišljenje o tebi.

Story: U koga biste se voljeli transformirati? Tko vam je intrigantan?

Voljela bih biti, primjerice, Debbie Harry, Iggy Pop ili David Bowie. Jako bih voljela imati debelo odijelo, ali vidjet ćemo.

Story: U showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’ nije naglasak samo na pjevanju nego i imitaciji. Jeste li privatno skloni oponašanju drugih? Kažu da ste darovita komičarka.

Stvarno?! Imam komičarski glumački dar i uživam u njemu, ali privatno nisam previše sklona imitaciji. Sjećam se da sam imitirala svoje susjede kad mi je bilo osam godina. Voljela sam grupu Denis i Denis i imitirala onaj ples Marine Perazić. No nije imitacija jedini oblik komedije.

Story: Kao što ste spomenuli, autorica ste predstave ‘Duet za jednog’, riječ je o tekstu Toma Kempinskog koji govori o violončelistici Jacqueline Du Pré, čija je karijera prekinuta nakon što je oboljela od multiple skleroze. Zašto ste se odlučili za taj komad?

Više je razloga. Najvažniji je što me tekst toliko obuzeo da sam ga proživljavala još dok sam ga čitala. Jednostavno, morala sam ga napraviti. Poruka komada vrlo je moćna, afirmativna i plemenita, a osjećam kako danas ima sve manje plemenitosti. To je i sjajno napisana uloga koja glumački mnogo nudi. Meni je ‘Duet’ važan iskorak jer sam prvi put snažno stala iza nečeg što sam pokrenula bez obzira na reakcije. Djelomično sam to učinila zbog sebe, pa i da je izostala reakcija, bila bih ispunjena. Užitak je igrati taj komad. Budući da sam se u proces upustila iz pravih razloga, to je iskustvo bilo toliko ispunjavajuće. Tim koji je radio na njemu - Iva Srnec, Tomislav Krstanović, Dunja Delač i Ana Miljanić - uistinu je sjajan. Svi su radili beskompromisno i nisu se štedjeli, a projekt i dalje raste. Pomagali su nam i oboljeli koji su se aktivno uključili i ta je suradnja nešto najdragocjenije što nosim iz tog procesa.

Story: Kakve su reakcije?

Sjajne. Toliko smo svi sretni jer na početku nismo imali gotovo nikakva sredstva. Sjećam se kako je scenografkinja Marijana Miloš prve elemente za scenografiju nalazila na najbizarnijim mjestima i tramvajem teglila sofe. Naposljetku smo doista samo srcem uspjeli napraviti predstavu u kojoj uživamo. Kritike su izvrsne, ali najviše nas vesele reakcije oboljelih od multiple skleroze kojima je to sve uistinu važno. Jako sam sretna i ispunjena zbog tog projekta. Pripremamo i humanitarnu izvedbu u povodu Nacionalnog dana multiple skleroze u Hrvatskoj u rujnu, ali o tome kad za to dođe vrijeme.

Story: Najavili ste i dokumentarni film. O čemu je riječ i kad bi trebao biti završen?

To se sve događalo samo od sebe. Znala sam da ću razgovarati s oboljelima kako bih izgradila svoj lik. Zapravo prije ‘Dueta’ nisam točno znala ni što je to multipla skleroza, niti kako pogađa ljude. Nakon što su mi se javili neki oboljeli, odlučila sam snimati intervjue. Film bi trebao biti gotov do kraja godine.

Story: Nedostaju li vam televizijske serije poput ‘Doline sunca’ u kojoj vas je šira publika zavoljela? Planirate li nešto slično?

Nedostaje mi smislenih projekata i dobrih punokrvnih uloga. Ako ih već ne budem dobila, sama ću ih pronaći i napraviti. 

Story: Jeste li i inače osjetljivi na socijalne teme? Na što ipak najglasnije reagirate? Što vas rastužuje?

Jesam, jako. Uvijek imam potrebu učiniti nešto za zajednicu i zaštititi nemoćne. Uvijek sam glasno reagirala na sve što osjećam kao nepravdu i zapravo me rastužuje nedostatak empatije. No nema puno koristi od žaljenja, treba se pokrenuti i naći motivaciju u dobrim stvarima. 

Story: Pokušavate li to usaditi svom sinu Dujmu?

Naravno. Bez empatije i razumijevanja drugog i drukčijeg, sve što nas okružuje i nema baš previše smisla.

Story: Kakav je dječak?

Meni savršen. Razigrana čigra, bombica energije, bujne mašte, prepun ideja, još više pitanja. Bistrić, pričalica. Svojeglav. Uporan. Mustrica. Otvoren prema ljudima.

Story: Kad ste rodili, rekli ste da niste znali što vas čeka. 

Da. Imaš ideju, a zatim se dogodi stvarnost. Mnogo toga o majčinstvu još nije izgovoreno i mnogo se toga događa pa ti cijelo vrijeme treba podrška. Jedno sam se vrijeme čak bavila mišlju da sva ta neopisana iskustva novih mama skupim u knjigu na temu ‘O roditeljstvu iskreno’. Prije nekoliko dana pogledala sam jedan stand-up Mic-haela McIntyrea na temu roditeljstva i stvarno mislim da se svaki roditelj u tome može prepoznati.

Story: Što vam je najveći roditeljski izazov?

Strpljenje i kako sačuvati mir. Izazov je izvesti dijete na pravi put a da mu ne podrežeš krila, uključiti ga u društvo, a da mu ne ubiješ individualnost.

Story: Koliko Dujam ima vašeg?

Šalimo se da je on fizički mali ja. Ne pokazuje afinitet za glumu, što mi je sjajno. Njega, čini mi se, ne zanimaju ni vrtićke predstave u izvedbenom smislu. Štoviše, imam osjećaj da mu je sve to pomalo bedasto. Sjećam se prve predstave na koju sam ga odvela, ‘Miffy’ u Trešnji. Dok sam ja uživala kao dijete, on me upitno pogledao: “Mama, što ćemo mi ovo gledati?” a potom je otišao do tehničkog pulta gledati lampice. I nije jedan od onih koji će vam pokazivati što zna. Upravo suprotno, ako ga pitate da vam nešto pokaže, neće. S druge strane, stalno nešto gradi i trenutačno je obuzet najvećim građevinama svijeta kao što je neboder Burj Khalifa. I zanimljivo crta, dosta zrelo za svoju dob. Ponekad crta iz određene perspektive, što je meni fascinantno jer sam potpuni antitalent za crtanje.

Story: Pita li za sestru ili brata?

Moja je rođakinja iz Splita rodila blizanke i on sad govori da ima dvije sestrice. Dujam bi volio imati brata i jako voli svoje bratiće.

Story: Ni vi ne skrivate da biste željeli još jedno dijete?

Da. Baš bih. Vidjet ćemo.

Story: Što na to kaže vaš partner Edi Mužina?

I on je za.

Story: Živite u izvanbračnoj zajednici. Razmišljate li možda o vjenčanju?

Ne. Ne znam to objasniti. Nemam se potrebu udati, nikad i nisam imala tu potrebu.

Story: Kako gledate na instituciju braka?

Nema mi ništa ljepše nego vidjeti ljude koji su ostarjeli zajedno, a i dalje su ostali privrženi jedno drugom. Doista. Primjećujem trend brzih brakova i još bržih razvoda, i to mi je nekako bez veze. Čemu? Mislim da se brak počeo olako shvaćati. Kad je o meni riječ, u svojoj glavi već jesam u braku. Samo nismo to proslavili, niti imamo papir koji to dokazuje.

Story: Što najviše volite kod svog Edija i kako on pridonosi ‘održavanju vatre’?

Za mene je Edi renesansni čovjek. Iznimno je inteligentan i ima nevjerojatnu želju za znanjem. Perfekcionist je i detaljno pristupa stvarima, ima analitički um koji sve propitkuje. Ne-presušna je njegova potreba da polemizira i znam da je najsretniji kad pronađe dobrog sugovornika koji je spreman, poput njega, propitkivati stvari iz najrazličitijih kutova. To mi je fascinantno. Apsolutno je svoj i ne boji se biti takav. Kod njega to nije ni poza ni trend, nego autentična narav. Beskompromisan je, što me ponekad izluđuje, ali mislim da baš to i potpiruje vatricu.

Story: Što mislite da je općenito najvažnije za partnerski odnos?

Razumijevanje i komunikacija. No katkad je važno i izbrojiti do deset prije nego što reagiraš.

Story: Nekoć ste bili puteni, a sad bi vas neki mogli nazvati premršavom. Jeste li jedna od onih koja jede, a kilogrami se ne primaju? Kako ste toliko smršavjeli?

Putena?! Nikad se nisam tako doživljavala, ali hvala. Trenutačno mi se kilogrami ne primaju, što je zapravo baš smiješno. Naime, toliko sam dugo željela smršavjeti jer sam kao dijete i mlada djevojka zapravo bila jako mršava i tako sam se najprirodnije osjećala. A sad kad sam smršavjela, voljela bih se udebljati, ali ne ide. Trošim mnogo energije i trenutačno mi se baš ništa ne prima, no svi koji su sa mnom u društvu znaju koliko mogu pojesti, osobito mesa. Ali ne sumnjam da će se jednom sve okrenuti - bolje poslije nego prije.

Story: Najavili ste i veliko obiteljsko putovanje. Možete li nam otkriti odredište?

Dok ovo budete čitali, vjerojatno ću već biti u pariškom Disneylandu. Idemo u Pariz pa potom u London. Veselim se što ću Dujmu pokazati nebodere u Cityju, Big Ben, Tower Bridge i dinosaure u National History Museumu.