Tončica Čeljuska: 'Nepokolebljiv borbeni duh zajednički je dvojici šarmera'
Imala sam sreću u svojoj emisiji ‘U svom filmu’ ugostiti i Ćiru Blaževića i Zlatka Dalića. Kako Ćiro nije štedio riječi hvale za Dalića, i Dalić je s puno zahvalnosti govorio o svom mentoru. Veza među njima je važna i cjeloživotna. Naime, upravo je Ćiro prepoznao Dalićev trenerski talent i kao mladog trenera imenovao ga svojim pomoćnikom tijekom dvije godine svoga trenerskog posla u Varaždinu. Dalić je upijao, sudjelovao i vrijedno bilježio svaki potez na treningu, svaki zahtjev, svaku ideju ‘trenera svih trenera’.
No zna se da se učitelj pojavi kada je učenik spreman. Dalić je bio spreman kada se Ćiro pojavio, a njemu je odmah bilo jasno da je on jedan od onih posebnih koji imaju misiju. Zaista je poseban splet okolnosti koje je samo Bog navodio da trenerska legenda kao što je Blažević na zalazu svoje karijere dođe u mali Varaždin te ondje sretne i prepozna upravo Zlatka Dalića - i to da bi ga prepoznao, motivirao i podučio poslu za koji je rođen. Poslu vrhunskog trenera i motivatora.
Iako su različiti, i generacijski i karakterno, povezuje ih isti nepokolebljivi mentalitet zavičaja koji ih je obojicu oblikovao u najvažnijim formativnim godinama. Otići u najranijim godinama trbuhom za kruhom, trenirati i probijati se kao autsajder iz malog Travnika ili Livna - priča je koju razumiju samo oni koji su jednom davno došli s koferom iz provincije u novu sredinu. Testovi koje ti život postavlja kada si još dijete i u velegradu razmišljaš o posljednjem novcu za poštenu večeru nakon teškog treninga - lekcije su koje ne zaboravljaš. Taj nepokolebljivi borbeni duh i upornost koju hraniš idejom o cilju koji nadilazi trenutačne probleme - ono je što je zajedničko i Ćiri i Daliću. I jedan i drugi imaju inspirativnu priču zbog koje su morali biti bolji i veći od života samog da bi stigli onamo kamo su se jednom uputili.
Dok je Ćiro vehementan i u svojoj elokvenciji, kakva se rijetko susreće u životu, i uvjeri sve pred sobom, Dalićeva energija i uvjerljivost druge su prirode. Njegova mirnoća odaje mudrost, drugu vrstu pouzdanja koja je na svoj način nepokolebljiva. Njegove rečenice i riječi nisu takve verbalne bravure, niti mangupske dosjetke kojima Ćiro zavodi sve oko sebe, no ono što je Dalićeva golema vrijednost u komuniciranju jesu ponizna iskrenost i autentičnost. Danas kada se svi prave važni, Dalić koji je uvijek normalan i jednostavan veliko je osvježenje.
Još im je jedna zajednička crta - apsolutna predanost ideji hrvatske reprezentacije i silnoj ljubavi za posao koji rade. I dok je Ćiro bio poznat po svojoj poštapalici ‘sine’, kojom je tako uspješno patronizirao zvijezde poput Šukera, Bobana ili Štimca, Dalićev je stil nešto drukčiji. On je i generacijski bliži svojim igračima, dijele zajedničke uspomene i životni stil. Stoga je i teži njegov posao u kojem je uspio izgraditi autoritet u reprezentaciji koju čine igrači koji igraju u najvećim klubovima današnjice. Tajna je u velikom znanju i ideji timskog rada, ključnoj mantri koju ponavlja. Ne zaboravimo da je Dalić kao mladi trener štreberski zapisivao svaki potez svojih učitelja i danas ima bilješke sa svih treninga u svojoj karijeri - takva predanost ne može podbaciti. Ćiro je možda rođen s neponovljivom karizmom i nevjerojatnom inteligencijom za ljude, ali Dalić - on svjesno živi svaki trenutak i ovih dana ima providnost na svojoj strani. Vje-rujem da neće propustiti priliku života koja se pred njim otvara. A svi mi, uključujući i Ćiru, bit ćemo sretni što je učenik nadmašio učitelja. Jer u tome i jest bit.
Ecija Ojdanić: 'Mozak je najveći afrodizijak'
Kad usporedim naše sjajne nogometne izbornike Miroslava Ćiru Blaževića i Zlatka Dalića, prvo što mi pada na pamet jest to da su jedan i drugi pravi vođe. Činjenica jest da je Blažević te famozne 1998. godine imao fantastičnu i talentiranu momčad, kao sada i Zlatko Dalić, no vidim, znam i osjećam da su i jedan i drugi ostavili svoj pečat motivacijskim govorima, podizanjem morala i samopouzdanja. I dok je Blažević, gledajući političko-sociološke okolnosti prije dvadeset godina, djelovao u razdoblju poslijeratne Hrvatske kojoj je silno bila potrebna doza optimizma, pogotovo što se tada u puno zemalja u svijetu prvi put uopće čulo za Hrvatsku, Dalić, po mom mišljenju, ima čak i težu zadaću jer nam je država u drukčijim problemima, od egzistencijalnih do nekih iznevjerenih očekivanja.
Kad je o osobnosti riječ, Miroslav Blažević je nevjerojatan šarmer, elokventan, zrači pozitivnom energijom i optimizmom, što je jako važno za sve koji su oko njega, a Zlatko je, moram primijetiti, prilično samozatajan. Doduše, i njega krasi šarm koji je suptilniji. Sviđa mi se Dalićeva skromnost, pozivanje na poniznost, no s obzirom na to koliko su Vatreni pokazali na ovom prvenstvu u Rusiji, to čak i ne mora više biti toliko naglašeno. Pa imaju se čime ponositi!
Kad je riječ o izgledu i seksepilu naših dragih izbornika, nepotrebno je to uspoređivati. Reći ću samo da je meni mozak najveći afrodizijak i kategorija muške privlačnosti, tako da, ako se to gleda, i Blažević i Dalić zacijelo imaju puno simpatija nježnijeg spola.
Ivana Mišerić: 'Tajnovitost je Dalićev adut'
Iako sam 1998. godina bila klinka, jako dobro pamtim kada su se Vatreni sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj vratili s broncom. Toliko sam tada bila zaluđena nogometom, kao i 2002., da sam znala sve članove reprezentacija od Japana do Njemačke. Još u osnovnoj školi učlanila sam se u fun klub Šimić - Marić i sa sestričnom igrala nogomet pokraj stadiona u Velikoj Gorici. Poslije me to malo pustilo, ušla sam u pubertet i više gledala dečke.
Uglavnom, te 1998. godine nisam baš previše obraćala pozornosti na našeg izbornika Miroslava Ćiru Blaževića, stvarno su nekako ti sjajni igrači, od Šukera, Bobana, Štimca, Jarnija, Prosinečkog, bili u prvom planu. No tijekom godina i u medijima doživjela sam osobnost našeg Ćire, odnosno taj njegov spontani, narodski pristup, i s medijima i ljudima na ulici. Sadašnji izbornik Zlatko Dalić nešto je suzdržaniji, ali također simpatičan.
Prilično mu je važan nacionalni element, a naglašavanjem da svim ovim želi razveseliti naš narod - djeluje mi poput kakvog mesije. I dok je Blažević iznimno šarmantan, i pravi fakin za kojeg ne sumnjam da je imao uspjeha kod žena, Dalić je također zanimljiv zbog tajnovitosti. No vidim tu njegovu emociju i ljudskost u trenutku kad nije mogao gledati penale, ali opet samokontrolu dok stoji uz rub igrališta i promatra utakmicu. Usto, Dalić je zgodan muškarac i čula sam od onih koji ga poznaju da je staložen i miran čovjek. I naposljetku, kad već uspoređujem ove sjajne stratege, i jedan i drugi svojim su taktikama upisali hrvatski nogomet u povijest.
Antonija Šola: 'Obojica su posebni i svoji'
Našega legendarnog nogometnog izbornika Miro-slava Ćiru Blaževića imala sam priliku upoznati, oduševili su me njegov pristup i šarm te otvorenost prema svakom čovjeku. Zapravo, svi mi Ćiru Blaževića doživljavamo kao nama bliskog i miljenika našeg naroda, to je jednostavno u njegovu karakteru. Sjećam se one lude nogometne euforije prije dvadeset godina kad su se naši reprezentativci vratili s broncom. Iako nisam neki nogometni znalac, ponesu me domoljublje i jedinstvo, a tako je i ovih dana, i to nas povezuje. Vjerujem da nas je te famozne 1998. puno motivirao i Ćiro Blažević, čovjek koji ima šarm i dobru komunikaciju s narodom.
Rekla bih da je današnji izbornik Zlatko Dalić Ćiro našeg vremena jer se povijest na neki način ponavlja i opet nas sve ujedinjuje. Dalića nisam imala priliku upoznati, djeluje mi kao obiteljski čovjek usredotočen na posao, i to mi se kod njega sviđa. Čini mi se da se ta njegova obiteljska stabilnost odražava i na njegovu karijeru. Posjeduje pritajeni šarm i samozatajnost, što vjerojatno više dolazi do izražaja kad ga se privatno upozna.
Budući da potječem iz Prisoja pokraj Livna, zbog toga osjećam još jači ponos na našeg izbornika Dalića koji je jednako srčan i predan kao što je to bio i Ćiro. A čula sam da je Dalić puno surađivao s Blaževićem, da su veliki prijatelji. Vidi se da imaju sličan gard i autoritet, što sigurno nadahnjuje naše igrače, a to je također važna karika za uspjeh svake momčadi. Puno je simbolike i sličnosti u Dalićevu i Blaževićevu pristupu, okolnostima u kojima djeluju, energiji. Ako me pitate prema kojem od njih dvojice gajim više simpatija - samo ću reći da su obojica posebni i svoji, a opet slični.
