I to zacijelo ugodno jer, kako nam je početkom godine napomenuo, nije im bilo važno hoće li biti muško ili žensko, nego samo da su i mama i beba dobro. Premda do Ivana nismo uspjeli doći, kako ekskluzivno doznajemo, porođaj je dobro prošao, a djevojčica, kojoj je par nadjenuo ime Mara, na svijet je stigla prije desetak dana u jednoj zagrebačkoj bolnici.
No nije poznato je li ponosni otac zbog obveza u makedonskom klubu Vardaru prisustvovao porođaju. Par već ima tri curice; prije devet godina dobili su djevojčicu Barbaru, drugu kćer Ivu prije pet godina, a najmlađa Nika u ožujku je navršila godinu dana i sve su one s majkom ostale u Zagrebu.
- Ove sam sezone malo više u Skoplju, supruga je malo više u Zagrebu zbog škole i vrtića i nekih drugih obveza. Ove godine živimo na dvije adrese, ali dijete će se roditi u Zagrebu. Bolje je tako jer se bliži kraj sezone, htjet ćemo što prije otići na more i bit će malo veći problem djecu i pse potrpati u avion, pa u automobil. A iz Zagreba nam je to malo brže i lakše pa smo se odlučili na takav potez - prije nekoliko nam je mjeseci ispričao 31-godišnji Metkovac koji se odlično snašao u Makedoniji.
No nedostaje mu obitelj, stoga svaki slobodni trenutak koristi za povratak kući i druženje s djecom i suprugom, s kojom je u braku od 2007. godine. To je ujedno jedan od razloga što se ovaj sportaš, koji je prvu utakmicu u našem dresu odigrao 2006., a posljednju prošle godine na Olimpij-skim igrama u Rio de Janeiru, premišljao o ponovnom priključivanju reprezentaciji. Iako nedostaje navijačima koji ga i dalje ubrajaju među najbolje igrače u našim redovima, ipak se nije vratio.
- U reprezentaciju sam ušao na mala vrata, mlad, i tako želim jednog dana otići. Je li to bila moja posljednja utakmica ili ne, to nije važno. Čekamo još jedno dijete, supruga je uglavnom u Zagrebu, ja u Skoplju, više smo odvojeni nego zajedno, to mi teško pada i onda to malo slobodnog vremena što imam želim provesti s njima. Biti kod kuće, a ne ponovno negdje na putu s reprezentacijom. Odluka još nije definitivno donesena, sigurno da mi je reprezentacija nakon obitelji druga ljubav i da mi je bila čast i privilegij igrati. U posljednje me vrijeme svi pitaju bih li se vratio. Uvijek sam govorio da u reprezentaciji trebaju igrati najzdraviji, naj-sprem-niji, a ne netko koga treba moliti ili nagovarati da se vrati. Ne želim da se to radi ni u mom slučaju, da me se nagovara. Treba mi malo vremena da razmislim o svemu, a hoću li na kraju igrati ja ili netko drugi, potpuno je nevažno. Mislim da je najvažnije da osvajamo medalje. Jedan igrač ne čini reprezentaciju, to je timska igra. Nije važno kako se zovu, jesu li to Balić, Čupić, Duvnjak ili Džomba, niti koliko imaju nastupa, nego da daju sve od sebe na terenu. Hrvatska je uvijek imala dobre igrače i tako će biti i ubuduće - objasnio nam je nedavno.
Napisala: Nikolina Kunić
Foto: arhiva Story