Danas, 35 godina od kada su Smogovci prvi put prikazani na malim ekranima, te doživjeli velik broj repriza, Višnji Babić koja je utjelovila ulogu Dunje, posebno je emotivno svako gledanje. 'Osjećam uvijek posebnu raznježenost, to je bio sjajan posao, zabavan i zanimljiv, rijetko dobra suradnja i glumaca i cijele ekipe. Bila su to vremena kad je glumac još imao neko dostojanstvo i značenje, ne ovo u što se ta struka danas pretvorila', ispričala je Višnja za Story.hr. Iako je trebala glumiti posve drugu, novu ulogu, ustanovilo se da se Anamarija Petričević, koja je dotada glumila Dunju, neće vraćati u seriju. 'Iz nepoznatih razloga, redatelj Milivoj Puhlovski rekao je da joj sličim i počeo me nagovarati da uskočim. Nisam zbog toga bila presretna, nitko ne voli mijenjati glumca u istoj ulozi, ali sam ipak na kraju popustila', prisjeća se. Uvijek joj je drago prisjetiti se brojnih anegdota sa snimanja legendarne serije. 'Anegdota je bilo bezbroj. Dobro smo se zabavljali na snimanju, ekipa je bila inspirativna i vesela i ništa nam nije bilo teško. Na vjenčanju Dunje i Mazala imala sam preuske cipele i tisuće ukosnica u kosi, a bilo je jako vruće. Budući da sam bila gladna, otišla sam u obližnji dućan po jogurt. Možete li zamisliti uređenu mladenku s košaricom na blagajni? I još me netko upitao "Gdje ti je mladoženja?", a ja sam, ne razmišljajući, rekla: "Otišao je nazvati ženu." Poslije sam se dugo smijala, sjećajući se izraza lica ljudi oko mene. Jedini mi je problem bio kad je moj šestomjesečni sin glumio dijete Dunje i Mazala, jer sam morala odvajati sebe glumicu od bebine mame. Tako je za potrebe snimanja trebao zvuk djetetovog plača, a moj je sin vrlo rijetko plakao. I onda se dogodilo da je, premoren od toga što stalno ponavljamo scenu presvlačenja kad se njemu spavalo, počeo plakati. Glumica u meni mirno je stajala kraj njega sve dok redatelj nije rekao "Stop!" snimanju zvuka, i tek sam onda uzela svoje zapanjeno dijete jer je to bilo prvi put da ga ignoriram', kaže Dunja i dan danas se smije. No jedan put se istinski uplašila kad su snimali scenu pucnja kraj djeteta, usprkos uvjeravanjima da nema opasnosti za dijete, zvuk pucnja (kojeg su trebali pojačati u montaži) bio je zaglušujuće glasan. 'Meni je zujalo u ušima, a mala beba u mom naručju bila je u ozbiljnoj opasnosti od oštećenja sluha. To se, srećom, nije dogodilo, ali još protrnem kad se sjetim straha i bijesa koji me tada obuzeo', ispričala je. Uz brojne anegdote, sjeća se i što si je kupila od prvog honorara. 'Uz dodatak honoraru, kupila sam auto. Tada su honorari bili relativno dobri. Danas bi za takvo snimanje valjda mogla kupiti bicikl', iskreno kaže.
Prisjeća se i Zagreba prije 35 godina i zaključuje da je brojnoj obitelji, kao što su bila braća Vragec iz popularne serije, tada ipak bilo lakše živjeti. 'Danas je velikim obiteljima apsolutno teže. To su bila vremena kad su se susjedi poznavali i pomagali jedan drugome. Djeca su bila radost, a danas se ljudi boje ne samo kakva će im biti budućnost, nego hoće li ih uopće moći prehraniti', kaže Dunja. Dodaje kako je posebna vrijednost Smogovaca bila ta što je bila realan presjek i opis života u Zagrebu, kakvog više nema. 'Nema ni mnogih glumaca iz te serije, a pogotovo načina života kakav je tada postojao. Ni snimanja nisu danas tako organizirana, serija je imala prave glumce, pravi tekst, napravljena je prema knjizi i rađena je onako kako se prave serije i trebaju raditi. Zato je kultna i zato će trajati. Današnje serije, čast iznimkama, najčešće su rađene za jednokratnu upotrebu, što brže i što jeftinije. Smogovce treba reprizirati cjelovite, a ne samo neke, kao prošli put', tvrdi. Osim što je u Smogovcima ostvarila po mnogima ulogu života, upoznala je prijatelje s kojima je i danas u vrlo dobrim odnosima. 'Često sam s Božidarom Koščakom, Kumpićem iz serije, jer smo cijeli život zajedno radili i u kazalištu Trešnja i s godinama smo postali prijatelji. Ostale, Tomislava Štrigu - Drageca, sretnem katkada, popijem kavu, kao i divnu braću Mirković, Dadu i Cobru. Ivicu Zadra - Peru, Bucu, Damira Šabana - Mazala, srećem ponekad u kazalištima ili na događanjima i uvijek mi ih je drago vidjeti, postoji među nama Smogovcima neka posebna veza i podržavamo se međusobno kad nam treba. Bez obzira na sve ostale projekte u životu, Smogovci su nas nekako obilježili i povezali. Vjerujem da ću ih gledati do kraja života s posebnom ljubavlju i nikada mi neće dosaditi', ispričala je Višnja. Autor: M.D. Foto: PIXSELL
